Profesor Šaćir Filandra: Bošnjaci moraju biti kredibilni partneri i otvorenih ruku prema susjedima

O dopunjenom izdanju knjige “Bošnjačka politika u XX stoljeću”, najvažnijim postignućima, ali i greškama bošnjačke politike, za “Avaz” je govorio Šaćir Filandra, autor, ugledni bh. sociolog i filozof, jedan od najznačajnijih živućih intelektualaca u BiH, profesor Fakulteta političkih nauka UNSA-e. Prof. Filandra je govorio i o aktuelnoj krizi u BiH, separatizmu te odgovoru na takvu politiku, potezima i sudbini trojke i SDA, ali i budućnosti države.

Iz štampe je izašlo drugo, dopunjeno izdanje Vaše knjige “Bošnjačka politika u XX stoljeću”. Je li slika sada potpuna, barem kada je o XX stoljeću riječ? Šta je to novo što ste smatrali važnim da bude uvršteno u ovo kapitalno djelo?

– Dvadeseto stoljeće je uspješna, progresivna priča za Bosnu i Bošnjake. Od nepriznatog naroda tretiranog kao vjerska zajednica zaostala iza mrske turske, a Bosne kao puke ledine koju treba podijeliti između susjeda, kakva je bila situacija na početku 20. stoljeća, na kraju stoljeća imamo suverenu državu sa slobodnim i ravnopravnim Bošnjacima. Knjiga pokazuje i argumentira ovaj povijesni optimizam, naravno, plaćen brojnim žrtvama i odricanjima. Drugo izdanje knjige pojavljuje se 25 godina nakon prvog, koji je baš “Avaz” u svojoj anketi te godine proglasio kulturnim događajem godine. Novina je završno poglavlje koje analizira brojne izazove bošnjačke politike u 21. stoljeću, gdje na prvo mjesto stavljam moralnu krizu bošnjačkih elita i nedostatak vlastitog proaktivnog djelovanja. 

Šta želimo

Iz ove perspektive, sta smatrate najvažnijim postignućima bošnjačke politike u 20. stoljeću i kasnije, a šta najvećim greškama? 

– Najvažnija postignuća bošnjačke politike u prethodnom stoljeću su stjecanje državne neovisnosti BiH, iako u tome nisu bili sami, ali jesu bili dominantni, te oružana odbrana i nezavisnost. Ta postignuća su iznenadila naše i prijatelje i neprijatelje. Duga je lista grešaka i propusta. Nedostatak znanja o sebi, nedostatak hrabrosti, samopouzdanja, inicijative, osjećaj kompleksa niže vrijednosti u odnosu na susjede, te zagledanost u lažnu zlatnu prošlost, stanja su duha koja su generirala nedostatke u društvenom djelovanju. 

Koliko je bošnjačka politika tada, ali i danas proizvod ozbiljnog programa, a koliko refleksna reakcija na događaje i programe koje kreiraju drugi?

– Bošnjačka politika nikada, pa ni danas, nije bila konceptualno strukturirana i vođena. Nama se politika “događala”, mi nismo bili aktivni i samostalni politički subjekt, ali smo znali koristiti povijesne konstelacije u svoju korist. Kada se toj politici, mimo njenih zasluga, planova i želja, ponudila mogućnost da izgradi samostalnu državu, ona je referendumom na to ispravno reagirala. To je primjer te kontekstualne određenosti bošnjačke politike.

Ono što danas zabrinjava, kada je bošnjačka politička pozicija sjajna budući da su slobodan narod u suverenoj državi, jeste nedostatak vlastite bošnjačke politike, onoga što Bošnjaci sami žele. Sve se svodi na reaktivno djelovanje, na odgovaranje na poteze koje drugi povlače. Često se znam našaliti: da nije Dodika i RS, ne znam o čemu bismo pričali. Pitanje je šta to mi hoćemo i želimo, koji su naši ciljevi i pravci razvoja.

Kako komentirate poteze režima iz RS i Milorada Dodika, odgovor bosanske politike, poziciju Kristijana Šmita (Christian Schmidt), SAD, EU? 

– Politički kapaciteti Milorada Dodika su apsolutno precijenjeni i ne treba mu pridavati važnost koju nema. On svoju poziciju moćnika gradi na konformizmu bosanske politike, na moći Rusije i geopolitičkoj poziciji beogradskog režima, te na partnerstvu s Čovićem. On je bez Čovića politički mrtav. 

On bosanskoj državi samo zadaje i zadavat će probleme, i ništa više. On sve karte baca na kataklizmičke geopolitičke promjene u svijetu, do kojih neće doći. To inozemni faktori znaju bolje od nas, barem prema mojoj ocjeni, i zato se prema njemu “mlako” odnose. Naši problemi nisu veliki kako se nama čine, ovaj dio Evrope je politički posložen, te stvari lagano, ali sigurno idu u dobrom smjeru. Trebamo se baviti ekonomskim jačanjem države i društva, a ne Dodikom.

U našem prethodnom razgovoru govorili ste o potrebi pokretanja unutrašnjeg dijaloga, ali i neophodnoj podršci Beograda i Zagreba. Ima li dijaloga i koliko je društvo spremno da ga prihvati, podrži, ili svaki pokušaj u začetku osuđujemo na propast komentirajući ga kao znak slabosti ili izdaje?

– Regionalno i internacionalno jačanje državne pozicije je neophodno intenzivirati i nova vlast u tom pravcu ima dobrih poteza. Na Bošnjacima je da sami iniciraju razgovore i kontakte s Beogradom i Zagrebom, prije svega. Da budu i postave Bosnu i sebe ravnopravnim i jednakim s tim centrima, bez obzira na sva potcjenjivanja i omalovažavanja koja u tim centrima postoje prema nama. Posebno se velike mogućnosti otvaraju u dijalogu sa Zagrebom, budući da je etablirana euroatlantska država, naš susjed i naša politička zapadna orijentacija. Moramo izaći iz izolacije i zatvorenosti u kojoj se dugo nalazimo. Naravno, dijalog znači i spremnost na kompromis. Ona politička snaga koja to postigne može i hoće izgubiti izbore u zemlji, budući da se i sami kontakti s pripadnicima drugih naroda označavaju izdajništvom, znam to, nažalost, iz vlastitog iskustva, ali će ta stranka učiniti veliku stvar za narod i državu. Mi, Bošnjaci, moramo biti kredibilni partneri otvorenih ruku i pametnih inicijativa prema susjedima, a ne samo čučati, čamiti i čekati da nam neko nešto da. 

Nova postavka

Pored brojnih problema u državi dio intelektualaca, ali i javnosti, sudjeluje u žučnim raspravama o identitetu Bošnjaka. 

– Mi, državljani i građani Bosne i Hercegovine smo politički Bosanci i Hercegovci, tako se zove naša država i takve identifikacijske dokumente imamo. I tu nema ništa sporno, baš kao što su građani Italije nacionalno Italijani, a Španije Španci. Gradnja bosanskohercegovačkog političkog identiteta je normalna i poželjna stvar. Čitava priča o bosanstvu je nedovoljno i dijelom neznalački artikulirana, tako da se stekao dojam o nekoj novoj naciji, o potrebi renominacije Bošnjaka, što nije tačno, niti su to namjere promicatelja bosanstva. Gradnji bosanskohercegovačke političke volje treba prići induktivno, odozdo, s čitavim nizom djelatnosti i akcija koje grade povjerenje među ljudima i narodima, i rezultat takvog rada može biti bosanska nacija. A za to su potrebni vrijeme, strpljenje i pamet. Inače će se sama priča o bosanskoj naciji doimati kao politička metafizika. 

Nakon dugo godina vladavine SDA struktura vlasti u FBiH djelimično je drugačija. Kako komentirate rad tzv. trojke, drugačiji odnos i retoriku, pokušaje dogovora o pitanjima gdje je to moguće…? Hoće li trojka uopće opstati?

– Bošnjačka i bosanska politička scena je u velikoj tranziciji, čak i generacijskoj. Treba dati priliku novoj političkoj postavci trojke da stvari pokuša pomjeriti u boljem pravcu, zašto da ne? Očekivati od njih revolucionarne iskorake je iluzorno, ali je vidljiv napor da se jednim pragmatizmom problemi nastoje riješiti. Naravno da ljudi koji su ostali bez vlasti, mislim na prethodnu garnituru, sve vide u crnim bojama i teško se mire s promjenom svog statusa, što je na kraju i ljudski. 

Istovremeno, SDA je pred novim kongresom. Jesu li promjene unutar SDA zaista moguće?

– Radikalna promjena jedne tako stare i velike stranke nije moguća. Neosporne povijesne zasluge SDA su iza nje. Politička scena se usložnjava, Bošnjaci iskazuju spremnost formiranja novih političkih subjekata, što je dobro jer odražava njihovu vitalnost i dinamizam. SDA će sama odrediti svoju sudbinu i treba prepustiti vremenu da se to i desi. Stranke dolaze i prolaze, ostaju narod, domovina i država. Inače, pogled na političke stranke treba malo relaksirati. 

Imamo apsurdnu situaciju u kojoj se političari jedan dan psuju i umalo fizički obračunavaju, sutradan najavljuju usvajanje reformskih zakona i početak pregovora o članstvu u EU najesen ove godine. Vjerujete li da je to moguće?

– Bura na parlamentarnoj političkoj sceni sama po sebi nije loša. Naši politički akteri su svjesni činjenice da su institucionalno državom ograničeni i determinirani, pa kada tu državu i osporavaju, dokazuju njeno postojanje. Mir, društvene i političke reforme nemaju alternativu, ovdje nikakva ozbiljna belaja nije očekivati. 

BiH nije iskoristila geopolitičke reflekse

U kontekstu velikog rata u Ukrajini, pozicioniranja Zapada i Istoka na mapi Evrope, kako vidite budućnost zapadnog Balkana i BiH? 

– BiH nije iskoristila geopolitičke reflekse spomenutog rata u svoju korist. Nije imala kompetentno vodstvo. Od završetka agresije na Ukrajinu, na posredan način, ovdje mnogo toga zavisi, mislim da se kosovsko pitanje unutar srbijanske politike dotle neće rješavati, a to sve utječe i na nas. U novoj arhitekturi Evrope očekivati je bolju poziciju regiona, pa i Bosne, mada te stvari s integracijama idu krajnje traljavo, zapravo i ne idu.

Ekonomske sankcije nikada nigdje nisu promijenile stavove

SAD šire krug sankcioniranih političara, Njemačka obustavlja projekte u RS, finansijske institucije ne daju kredite RS. Hoće li to biti dovoljno za suzbijanje separatističkih ambicija?

– Neće! Ekonomske sankcije nikada nigdje nisu promijenile stavove elita, od Irana do Kube, ali su nužna odgojna mjera. 

Svjesni grijeha i neuspjeha 

U Prijedoru je organizirana manifestacija u znak sjećanja na žrtve “Oluje”. Kako komentirate poruke srbijanskog predsjednika Vučića, ali i ukupan odnos Srbije prema BiH? 

– Izbor Prijedora za manifestaciju je bio znakovito pogrešan, ali je u skladu s radikalskom srbijanskom politikom. Od srbijanskog režima i aktualnih srpskih elita ne treba očekivati ništa novo i ništa dobro. Taj režim je i dalje osnovni činilac krize regiona, država nema definirane granice, stvari drži otvorenim u nastojanju da se sve izgubljeno u minulom ratu sada zadobije u miru. Demokratizacija Srbije, koja neminovno u budućnosti slijedi, naša je velika šansa.

Na ovom događaju zloupotrijebljena je fotografija prognanika iz Žepe. Ovih dana otkriveno je da su djeca koju je VRS ubila u opkoljenom Sarajevu prikazana kao žrtve Armije RBiH. Je li to slučajnost ili, uz uporno negiranje presuda, dokazanih činjenica, veličanje zločinaca, dio šireg plana?

– Stvari koje spominjete samo su dokaz toga da je srpska politička elita svjesna svojih grijeha i neuspjeha u decenijama minulim događanjima. Oni su jedini gubitnici raspada Jugoslavije. I znaju to. To da su bili na pogrešnoj strani povijesti nikada neće priznati, jer je to stvarna politička sramota. To samoobmanjivanje, prikazivanje u lažnom svjetlu, rezultira zloupotrebom spomenutih fotografija. Smiješno!

Avaz