Profesori Goletić i Marjanović o novim sojevima COVID-19, ima li razloga za brigu i šta će biti s vakcinama?

Dva soja koronavirusa, visoko prenosive varijante otkrivene u Velikoj Britaniji i inačice virusa otkrivene u Kaliforniji, spojili su genome, a rezultat je – visoko mutirana hibridna verzija virusa.

Tzv. slučaj “rekombinacije” otkriven je u uzorku virusa u Kaliforniji, a njegovo otkriće upozorava da bismo sada možda mogli ući i u novu, još nepovoljniju fazu pandemije.

Kako piše New Scientist, novi hibrid virusa rezultat je rekombinacije visoko prenosive varijante otkrivene u Velikoj Britaniji i inačice virusa otkrivene u Kaliforniji za koju se pretpostavlja da je odgovorna za nedavni veliki val zaraze u Los Angelesu.

Riječ je o varijanti B.1.429 koronavirusa koji je otporan na postojeća antitijela onih koji su već preboljeli COVID-19.

To znači da sada, uz britanski, južnoafrički i brazilski, imamo još jedan – tzv. kalifornijski soj koronavirusa.

– Još je manji broj zaraženih kalifornijskim sojem, ali čini se da je ova inačica zaraznija od izvorne, što ne znači da je riječ o težem obliku kliničke slike. Ono što zasad znamo o britanskom soju, ulijeva nadu da većina vakcina pruža zaštitu i protiv novih sojeva tako da se nadamo da će tako biti i u slučaju ovog kalifornijskog soja – kazala je dr. Jasmine Plummer, iz Medicinskog centra Cedars-Sinai u Los Angelesu.

Rekombinciju britanskog i kalifornijskog soja otkrila je dr. Bette Korber iz Nacionalnog laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku.

Ona je još prije dvije sedmice na predavanju u New York Academy of Sciences nagovijestila da je u bazi američkih virusnih genoma uočila prilično jasne dokaze o tome.

Ako se potvrdi njeno otkriće, ovo će biti prvi “recombinant” otkriven u ovoj pandemiji.

Rekombinacija kada su u pitanju koronavirusi nije neuobičajna stvar, kaže prof. dr. Teufik Goletić, šef Laboratorije za molekularno-genetička i forenzička ispitivanja Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, ali je znatno rjeđa pojava u odnosi na neke druge RNK viruse koji imaju segmentiran genom, kao što su virus influence (gripa Tip A).

– Riječ je o pojavi kod koje se, za razliku od mutacija koje se vremenom nakupljaju i predstavljaju laganije promjene koje se nazivaju antigeni drift (antigeno skretanje)…, kompletni dijelovi jednog virusa, u nekim slučajevima segmenti kompletnih virusa, prebacuju (isijecaju) sa jednog na drugi virus koji je istovremeno inficirao jednu te istu ćeliju. Dakle, do rekombinacija najčešće dolazi u situacijama kada je jedna osoba inficirana sa dva različita varijantna soja virusa ili dva različita podtipa virusa. U takvoj situaciji, zbog vrlo specifične uloge RNK transkriptaze dolazi do situacije u kojoj se dijelovi gena mogu isjeći i razmjenjivati između dva različita virusa – objašnjava Goletić.

Naglašava da se radi o vrlo nepoželjnoj pojavi koja, ukoliko je tačno ono što se desilo u Kaliforniji, može krucijalno utjecati na budući tok pandemije u negativnom smislu.

– Riječ je o za sada jednom slučaju i još ostaje otvoreno da li je zaista riječ o rekombinantnom događaju. Mi u BiH trenutno, temeljem sekvencioniranja kojeg je uradio Veterinarski fakultet u Sarajevu, znamo da imamo 10 različitih genetskih linija. Od toga najmanje dva različita soja, a jedan od njih je britanski varijantni B117. To znači da građani BiH, ali i oni u drugim zemljama u kojima ima varijantnih sojeva, mogu istovremeno biti inficirani sa dva različita virusa i da prilikom umnožavanja virusa u našim ćelijama dođe do njihove međusobne rekombinacije i nastanka trećeg virusa koji nažalost može u potpunosti izbjeći naš imuni sistem kao što je navodno slučaj sa ovim kalifornijskim sojem – govori Goletić.

Kada je riječ o rekombinantnim događajima, dodaje da se iskreno nada kako je ovo samo jedan “eksces”, ali da ih je, što budemo imali više varijantnih sojeva, realno očekivati u budućnosti.

– Za sada riječ je o promjeni koja nam još ne govori da li je uopće došlo do povećanog kapaciteta tog virusa za širenje i da li je on patogeniji u odnosu na ono što smo imali do sada. Rekao bih da još uvijek nema mjesta za paniku, ali u najgorem slučaju može se dogoditi da ovo što se trenutno radi sa procesom vakcinacije ili ono što smo dobili nakon preležanog COVID-19, u imunološkom smislu, bude “manje vrijedno”. To znači da ćemo morati pratiti virus i da proizvođači vakcina moraju razmišljati (mislim da su neki od njih spremni za to) da u vrlo kratkom vremenu mijenjaju formulacije svojih vakcina – napominje Goletić.

Prema riječima prof. dr. Damira Marjanovića, jednog od naših najuspješnijih profesora genetike i bioinženjeringa, proteklih 12 mjeseci mnoge naučne činjenice u javnosti dobijale su neočekivane i zastrašujuće dimenzije.

– Ovo nije neuobičajeno, rekao bih da je očekivano, posebno u uvjetima u kojima se virus ubrzano širi kroz populaciju. Mutacije su prirodni proces i očekivano je da se one dešavaju. Ti procesi su u najvećem broju slučajeva beznačajni sa stanovišta brzine širenja virusa ili pak “jačanja” ili “slabljenja” učinkovitosti virusa, te učinkovitosti postojećih vakcina ili lijekova. No, neke od mutacija mogu potencijalno i na to djelovati što se dokazalo i kroz ove britanske i južnoafričke sojeve, koji polako pronalaze put i do naše zemlje. Što više dajete prostora virusu da se širi i da inficira što veći broj pojedinaca, dajete mu i više šanse da mijenja svoj genom. Stoga bih mutacije prepustio naučnicima da ih ispituju i komentarišu, a široj zajednici i odgovornim osobama bih sugerirao da se fokusiraju na dalje ograničavanje širenja virusa što efikasnijim i bržim procesima u sferi vakcinacije, kreiranja protokola ponašanja i optimiziranja konkretne terapije – kazao je Marjanović.