PROUČITE JE VEČERAS Dova prve noći mjeseca Ramazana

Dobro doso gostu dragi, nasem srcu poklon nosis,
Svakoj dusi ti si znak, dobro doso’ Ramazan.
Selam, selam, Ramazan, milost nosis ti nama,
Dobro doso’ Ramazan.

Jednog dana, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obraćajuči se svojim ashabima, rekao:

„Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“

Pitam vas, ko je taj koji se zakleo? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A da li je imao potrebu za tim? Nije, jer on je „es-sadik“ (istinoljubivi, onaj koji govori samo istinu) i „el-masduk“ (onaj kome se vjeruje, čiji je govor Allah, dželle šanuhu, potvrdio). Njegov govor se prihvata i bez zakletve. Zašto se onda zakleo? Zbog velike vrijednosti i važnosti dove, kojoj želi poučiti svoj ummet. Ove poslanikove riječi upućune su svakom čovjeku u nevolji i iskušenju, s ciljem da svoje srce veže isključivo za Allaha, dželle šanuhu, i od njega traži izlaz iz svake situacije.

Ova dova ima svoju priču

Naime, za vrijeme vladavine Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, desila se jedna neobična situacija u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji. Sa’d ibn Ebi Vekkas je prošao pored Osmana ibn Affana, radijallahu anhuma, i nazvao mu selam, a ovaj mu nije odgovorio. Iznenađen i povrijeđen Osmanovim gestom, Sa’d je odmah otišao do halife Omera i požalio mu se na njega. Omer je zovnuo Osmana i upitao ga zbog čega nije odgovorio na selam. Osman je prvo negirao da mu je Sa’d uopće nazvao selam, a zatim se, nakon Sa’dovog insistiranja i zakletve, prisjetio da mu je ipak nazvao selam, ali da mu on, zbog zaokupiranosti svojim brigama, nije mogao odgovoriti.

„A šta te je to toliko zabrinulo da nisi mogao odgovoriti na selam?“ – upitao ga je Omer.

„Sjetio sam se jednog Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, čiji kraj nikada nisam saznao“ – odgovorio je Osman, i nastavio:

„Jednom smo sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji kada nam je rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi.“

S nestrpljenjem smo čekali da nam kaže koja je to dova, međutim, u džamiju je, u tom trenutku, ušao beduin, i upitao ga neka pitanja o vjeri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prekinuo svoj govor, i u potpunosti se posvetio ovom beduinu. Razišli smo se a da nismo saznali o čemu je riječ. I dan danas ne znam koja je to dova zbog koje se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada zakleo.“ „Ni ja“ – sjetio se Omer. „Ali zato ja znam“ – reče im Sa’d, a zatim im ispriča da je on, nakon što su izašli iz džamije, pratio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do njegove kuće i pitao ga o ovoj dovi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: „Da, Sa’de. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam:

„La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“ ,“Nema Boga osim tebe, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio.“

Zapamtite ovu dovu. Prenesite je vašim voljenim. Tako mi Allaha, znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla, da ostvare svoje želje. Ovu dovu učio je Božiji poslanik, Junus ibn Metta, alejhis-selam, tražeći od Allaha, da ga spasi iz utrobe ogromne ribe, koja ga je progutala, nakon što je bačen u more. Kada su meleki čuli njegovu dovu, rekli su: „Poznat glas, od poznatog roba, sa nepoznatog mjesta.“

Allah, dželle šanuhu, im je rekao:

„To je glas mog roba Junusa ibn Mette.“ Kur’an o ovom slučaju kaže: „I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: ”Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.“ (El-Enbija, 87, 88)

Kažu islamski učenjaci: „Iz ovih riječi „Mi spašavamo vjernike“, može se razumijeti da se ova dova ne odnosi samo na Junusa, alejhi selam, nego na sve vjernike, baš kao što je to naglašeno u odnosnom hadisu: „Nema nijednog vjernika…“

Zato ne oklijevaj, ako imaš kakav problem, brigu, iskušenje, zamoli Allaha, dželle šanuhu, ovom dovom, iskrena srca, predano, skrušeno, u vremenima kada se dova posebno prima, i, shodno ovom hadisu, tvoja dova će biti primljena i uslišena. Vidjet ćeš čudo svojim očima.

Novihorizonti.ba