Prvi je dan škole, a na školskom zidu u Bratuncu i dalje stoji ime Ratka Mladića: Tokom rata tu je bio logor za Bošnjake

U školama u entitetu Republika Srpska danas je počela nova školska godina, a učenike u Osnovnoj školi “Branko Radičević” su dočekali grafiti s imenima ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Ova škola je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bila poprište zločina.

Školski objekti bi po definiciji trebali biti mjesta gdje se nove generacije uče univerzalnim vrijednostima i gdje se znanjem i prosvjetiteljstvom bori protiv mraka.

Osnovna škola u Bratuncu, koja se ranije zvala Vuk Karadžić je mjesto koje je imalo istaknutu ulogu tokom provođenja genocida nad Bošnjacima u julu 1995. godine. Danas su školarci krenuli u školu na kojoj kao neka vrsta mračnjačkog ordena stoje imena ratnih zločinaca, a nove generacije se odgajaju u sistemu koji negira genocid i slavi njegove izvršitelje.

Načelnik Bratunca Lazar Prodanović još uvijek nije izdao nalog radnicima komunalnog da uklone natpise.

Osnovna škola “Vuk Karadžić” se u presudi ratnom zločincu Ratku Mladiću spominje kao mjesto gdje od 12. do 14. jula bilo zatočeno nekoliko hiljada muškaraca bošnjačke nacionalnosti.

Grupe muškaraca tokom cijele noći izvođene su iz autobusa i odvođene u školu, odakle se nisu vraćale. Zatočenicima nisu bili osigurani dovoljna količina hrane, vode niti medicinska pomoć.

Sramotni natpisi na školi koji nisu uklonjeni iako je nastava počela

Jedan od zarobljenih u hangaru koji se nalazio iza škole Vuk Karadži je bio i Mevludin Orić koji je kao svjedok opisao ubistva i maltretiranja zarobljenih Bošnjaka.

Orić je izjavio da je, u noći 13. jula 1995. godine, ‘vojnik’ u maskirnoj majici, koji je izgledao pijano, ušao u autobus parkiran ispred škole, prepoznao jednog od muškaraca zatočenih u autobusu i pretukao ga drvenim kundakom svoje automatske puške. Dok je tukao čovjeka, ‘vojnik’ ga je pitao ko je ubijao Srbe u zasjedi u Jadru. Čovjek je odgovorio da ne zna, a ‘vojnik’ je nastavio da ga udara kundakom i šutira nogama. Premlaćivanje se nastavilo sve dok se nisu vratili pripadnici vojne policije, koji su pratili autobus na putu do škole, i otjerali ‘vojnika’.

Svjedok RM-362 je izjavio da su zatočenici u hangaru bili starije i/ili nemoćne osobe.

“Hangar se toliko napunio da nije bilo dovoljno prostora da svi sjednu. Svjedok je procijenio da je u hangaru bilo najmanje oko 400 ljudi. Zatočeni muškarci su se žalili da će se ugušiti zbog nedostatka prostora i zraka. Vojnici su prijetili da će ih ubiti ako ne budu šutjeli. Svjedok je izjavio da su, kada su se žalili na uslove, stražari zapucali iznad glava tih ljudi. Jedan muškarac je izveden iz hangara, a zatvorenici su potom čuli tupe udarce, njegove krike i jauke. Kada su krici prestali, vojnici su se vratili sa baterijskim lampama i ponovo prozivali ljude iz različitih gradova da se jave”, navodi se u presudi.

Prema riječima svjedoka, vojnici su usmjeravali lampe na one koji bi se odazvali i govorili im da trebaju ustati i izaći iz hangara. Kada zatvorenici nisu odgovarali, vojnici su nasumično birali ljude snopom svjetlosti iz baterijske lampe.

Svjedok je stekao utisak da su, dok je bio mrak, vojnici nasumično usmjeravali lampe na bilo koga, dok su sljedećeg jutra vojnici birali ljude koji su izgledali fizički spremniji od ostalih. Ljudi koji bi ustali pitali su da li trebaju nešto ponijeti sa sobom, na šta bi vojnici odgovarali da im više ništa neće trebati. Nakon što bi odabrani napustili hangar, svjedok bi čuo glas vojnika kako naređuje ovim ljudima da stanu pred njih, nakon čega bi svjedok čuo tupe udarce praćene stenjanjem i vriscima, pad, te glas koji bi rekao nešto poput: ‘U redu, on je gotov. Samo ga odvuci ovamo.’ Prema riječima svjedoka, čovjek po imenu Hamed Efendić izveden je iz hangara i upucan na smrt te večeri.

Posmrtni ostaci Hameda Efendića identificirani su analizom DNK u sekundarnoj grobnici Zeleni Jadar 5.

Posebno potresno svjedočenje Mevludina Orića jeste o osobi s poteškoćama u razvoju koja je ubijena ispred škole.

Orić je ispričao kako je čuo da je osoba s poteškoćama u razvoju zaspala u autobusu parkiranom ispred škole “Vuk Karadžić”, uprkos naređenju vojnih policajaca da te noći ne smiju spavati.

Vojni policajac je udario tog muškarca po ramenu, a svjedok je od drugih zatočenika čuo da je muškarac uzvratio udarac policajcu.

Dvojica drugih vojnih policajaca su zatim ušla u autobus, izvela muškarca i odvukla ga prema školi. Svjedok je čuo jedan rafal i vrisak muškarca, ali nije vidio ko je ispalio hitac. Zatim je čuo kako neko govori ‘odvucite ga u školu’.

Pretresno vijeće Suda u Hagu je uvjereno da su muškarca ubili vojni policajci koji su ga primorali da izađe iz autobusa.

Danas djeca u Bratuncu idu u školu u i ispred koje su vršeni najstrašniji mogući zločini, a na toj školi pišu imena direktnih nalogodavaca tih zločina.

Klix.ba