Psiholozi negoduju zbog nepostojanja Zakona o psihološkoj djelatnosti: Odakle interes za neusvajanje?

Društvo psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine od 2008. godine vodi aktivnosti na donošenju Zakona o psihološkoj djelatnosti čije nepostojanje omogućava manipulacije i zloupotrebe.

Zakon je 2021. godine prvi put bio u Parlamentu kad nije dobio podršku, a ponovo je u novembru 2023. godine Vlada FBiH usvojila nacrt ovog zakona i stavila ga u parlamentarnu proceduru. Sada treba biti razmatran u Predstavničkom domu.

Šta obuhvata Zakon o djelatnosti psihologa u FBiH i koje bi se sve oblasti njime regulisale, za portal Klix.ba razjasnili su tri psihologa i članovi Društva psihologa u FBiH – Remzija Šetić, Mustafa Šuvalija i Dženan Fatić.

Djelatnost psihologa

“Djelatnost psihologa je sistem pojedinačno ili grupno usmjerenih stručnih postupaka zasnovanih na naučnim i praktičnim načelima i spoznajama psihologije, koji obuhvata: prevenciju, misli se na postupake koji se provode s ciljem zaštite mentalnog zdravlja; psihološku procjenu i psihodijagnostiku, što je nama od posebnog značaja; zatim psihološke postupke namijenjene profesionalnom usmjeravanju, utvrđivanju i poboljšanju kvalitete profesionalnog funkcionisanja pojedinaca i grupa; psihološko savjetovanje; edukacijske aktivnosti; stručna istraživanja psihičkih i psihosocijalnih procesa; psihološku evaluaciju i psihološka vještačenja”, objasnio je Šetić.

Navodi da zakon reguliše pravo psihologa na samostalno obavljanje poslova u struci, pripravnički staž, stručni ispit i izdavanje licence, prava i obaveze psihologa i korisnika njihovih usluga, način obavljanja djelatnosti psihologa, komora psihologa te nadzor nad obavljanjem djelatnosti psihologa.

Upućuje stoga da je zakon prijeko potreban jer svakodnevno raste potreba za psihološkim uslugama, a pritom se susrećemo sa neuređenim područjem gdje postoji velika mogućnost zloupotrebe i neadekvatnog pružanja potrebih usluga.

“Zakon precizno određuje pod kojim uslovima se može dobiti licenca za samostalan rad, uvodi se obavezan pripravnički staž i polaganje stručnog psihološkog ispita, uvodi se stručni nadzor koji provodi Komora, koja će biti regulatorno tijelo psihologa u FBiH. Omogućava se sistem zaštite korisnika psiholoških usluga”, naglasio je Šetić.

Obaranje zakona

Mustafa Šuvalija, psiholog iz Sarajeva, objasnio je ko i iz kojeg razloga uzrokuje obaranje ovog zakona.

“Najveći interes za neusvajanje Zakona (ili barem usvajanje u izmijenjenom obliku) su pokazali pedagozi – psiholozi, svršenici studijskog programa koji je ponikao prije rata na UNSA, a koji je na tom univerzitetu prestao da postoji osnivanjem Odsjeka za psihologiju 1989. godine. U međuvremenu, neki drugi univerziteti u BiH su formirali taj studij. U nastojanju da spriječe usvajanje Zakona ili isposluju neke promjene u njegovom sadržaju, pedagozi – psiholozi posežu za nekoliko argumenata koji nisu održivi”, naveo je Šuvalija.

Ističe da je jedan od najčešćih razloga taj da bi se, izostavljanjem pedagoga – psihologa iz ovog Zakona onemogućilo ili ograničilo korištenje njihove ekspertize koja je u ovom momentu, s obzirom na sve alarmantnije manifestacije devijantnih ponašanja u društvu, prijeko potrebna.

“Međutim, činjenica je da je, zbog značajnih razlika u nastavnom planu i programu studijskih programa pedagogije – psihologije i studijskih programa psihologije, ekspertiza koju pedagozi – psiholozi mogu ponuditi znatno drugačija od one koju imaju psiholozi. Broj i vrsta relevantnih psiholoških predmeta i broj sati nastave iz tih predmeta koje studenti psihologije slušaju je znatno veći od onog što slušaju pedagozi – psiholozi, usljed čega psiholozi usvajaju mnoga psihološka znanja i vještina koje pedagozi-psiholozi nikada nisu imali priliku steći”, naznačio je Šuvalija.

Shodno tome, kaže on, preciznim zakonskim definiranjem djelatnosti psihologa i njenim jasnim razdvajanjem od struke pedagoga – psihologa ne samo da društvo ne bi bilo uskraćeno za relevantna psihološka znanja i ekspertizu, već bi se stvorile pretpostavke da se u budućnosti, na poslovima za koje su potrebna znanja iz psihološke struke, upošljavaju samo kadrovi za koje se pouzdano zna da ih imaju.

“U suprotnom, ukoliko bi psihologe i pedagoge-psihologe nastavili tretirati jednako, znatno veća i relevantnija ekspertiza psihologa bi bila ta koja bi u budućnosti ostala neadekvatno neiskorištena. Drugi argument koji se često koristi jeste da bi usvajanjem Zakona u obliku koji će se ubrzo naći pred zastupnicima u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH rezultirao otpuštanjem osoba sa diplomama pedagoga – psihologa sa onih radnih mjesta za koje je uslov završen studij psihologije. To jednostavno nije tačno, niti trenutno radno zakonodavstvo takvo što omogućava, niti Zakon o djelatnosti psihologa, u obliku u kojem je upućen u parlamentarnu proceduru, pokušava otvoriti vrata za takvu mogućnost”, razjasnio je Šuvalija.

Politička dimenzija

Remzija Šetić navodi i da ono što žele pedagozi – psiholozi iz Tuzle, a što je dobilo političku dimenziju, je da na “mala vrata svoje diplome koje glase da su pedagozi- psiholozi ovim zakonom pretvore u diplome psihologa i dobiju legalnost samostalnog rada kao psiholozi, što po samoj njihovoj diplomi nije moguće”.

Time bi se, objašnjava Šetić, počinila diskriminacija prema studentima psihologije iz Mostara, Sarajeva, Banja, Luke i drugih univerziteta, koji su završili psihologiju.

“Uporedite nastavni plan i program studija pedagogije-psihologije iz Tuzle do 2018. godine i studij psihologije iz Sarajeva, jasno je da je tu ogromna razlika. Studenti pedagogije – psihologije u Tuzli su imali 44 posto predmeta iz psihologije (ili 18 predmeta), dok su studenti u Sarajevu imali 82 posto psihologije ili 42 predmeta u prvom i drugom ciklusu studija. Da li ovo treba izjednačiti? Naravno da ne treba i bila bi velika nepravda prema studentima koji su završili studij psihologije i koji su prema EuroPsy standardima zadovoljili sve kriterije da mogu da rade samostalnu djelatnost psiholog”, smatra Šetić.

Tvrdi da zakon nikome ne osporava da se bavi svojim poslom koji je u opisu diplome te da su i pedagozi – psiholozi prepoznati kao kadar koji ima svoju svrhu u odgoju i obrazovanju.

“Ovim Zakonom niko im to pravo ne osporava, a bila bi diskriminacija prema psiholozima da se oni sada izjednače jer ne posjeduju potrebne kompetencije koje su prema UeroPsy standardima rada psihologa”, naznačio je Šetić.

Mustafa Šuvalija ističe da bi bilo bolje da je zakon donesen ranije jer da je tako urađeno korisnici usluga koje pružaju psiholozi bi sada imali pristup uslugama većeg kvaliteta, bili bi izloženi manjem riziku od nesavjesnog rada i imali bi jasno definisane i učinkovite mehanizme upućivanja žalbi na takve postupke.

“Psiholozi kao struka bi postigli veću prepoznatost kao društveni resurs u suočavanju sa različitim društvenim izazovima, bili bi spremnije uključivani u aktivnosti posvećene njihovoj prevenciji i njihov doprinos tim naporima bi bio veći. Međutim, to što kasnimo na ovom putu ne znači da je sada prekasno. To svakako, zbog interesa i prepreka koji su se u međuvremenu gomilali, predstavlja izazov. Međutim, budući da je istovremeno rasla i svijest o značaju psihološke struke, šanse za usvajanjem Zakona sada su možda i veće nego prije”, tvrdi Šuvalija.

Koliko opasno može biti da psihološku dijagnostiku rade nestručne osobe i kako je to uopće moguće objasnio je Fatić.

“U zemljama regije pravo na nabavku i kupovinu psiholoških dijagnostičkih instrumenata imaju isključivo psiholozi. Iste se nabavljaju uz priloženu diplomu o završetku studija psihologije. U Republici Hrvatskoj je izvršena kategorizacija psihodijagnostičkih sredstava, pa tako Kategorija označena sa ‘B’ obuhvaća psihodijagnostička sredstva koje upotrebljavaju isključivo psiholozi, a za koja nije nužna dodatna edukacija. Kategorija označena sa ‘C’ obuhvaća psihodijagnostička sredstva koja su proceduralno i interpretativno najsloženiji instrumenti i postupci (npr. pojedini multidimenzionalni inventari ličnosti, individualni testovi inteligencije i projektivne tehnike) koji se upotrebljavaju u psihodijagnostičke i prognostičke svrhe. Psihodijagnostička sredstva iz kategorije ‘C’ smiju upotrebljavati samo psiholozi s dodatnom edukacijom. Slično je i u Srbiji i u zemljama EU”, istaknuo je on.

Adekvatna stručna sprema

U našoj zemlji, nažalost, tvrdi Fatić, psihodijagnostiku, osim psihologa, obavljaju i druga lica koja su psihološke instrumente nelegalno nabavili, a koja nemaju adekvatnu stručnu spremu psihologa niti adekvatno znanje za primjenu i intrepretaciju rezultata dobijenih psihološkim testovima.

“Zbog toga često dolazi do pogrešne primjene, kao i same interpretacije dobijenih rezultata. Provođenje psihološkog testiranja od strane nestručnih i neadekvatno obrazovanih osoba jeste neovlašteno zadiranje u prava osoba kojima je potrebna stručna psihološka pomoć. Zloupotreba psihološkog instrumentarija od strane nestručnih i neovlaštenih lica, kao i neovlašteno kopiranje, razlog je zbog kojih su izdavači testova iz regije počeli odbijati prodaju testova psiholozima iz Bosne i Hercegovine”, naglasio je.

Napominje da u Bosni i Hercegovini ne postoje nikakvi mehanizmi protiv zloupotrebe psihološkog instrumentarija, dok je u zemljama regije, kao i svim zemljama EU i šire to zakonski kažnjivo.

“Upravo zbog nepostojanja Zakona kojim će se, između ostalog regulisati ko ima pravo da samostalno obavlja psihološku djelatnost, pa samim tim i upotrebljava složene i najsloženije psihodijagnostičke instrumente, psiholozi u FBiH su dovedeni u situaciju da ni sami ne mogu nabavljati iste, zbog stavljanja BiH na crnu listu. Mnogi psiholozi u BiH su zbog toga dovedeni u situaciju da nisu u stanju adekvatno odgovoriti na potrebe pojedinaca kojima je potrebna stručna psihološka pomoć. Mi kao struka potpuno svjesni štetnosti ovakve trenutne situacije, želimo da reguliramo naš rad i da građanima BiH ponudimo najkvalitetnije naše usluge koje će očuvati dobrobit pojedinca i zajednice”, navodi Fatić.

Šetić posebno naglasio da je najveći društveni problem u BiH nasilje.

“Svakodnevno posljedice toga su vidljivije u brutalnim oblicima poput ubistava koja se dešavaju. Mi psiholozi ukazujemo preko 20 godina na probleme unutar društva. Svakodnevno, mi smo u radu sa ljudima i jako dobro možemo da pratimo šta se dešava kod ljudi na individualnom i kolektivnom planu. Ljudi traže pomoć psihologa, društvo im treba omogućiti da ta pomoć bude provedena, da svaki pojedinac zna kada dođe kod psihologa da se radi o stručnjaku koji će mu pružiti adekvatnu pomoć. Mi psiholozi smo od pomoći društvu i državi”, napomenuo je Šetić.

Kaže da borbom za ovaj zakon od 2008. godine psiholozi traže izgradnju sistema, izgradnju države, izgradnju uređenog društva i da samp tako mogu dostići najviše vrijednosti kojim bar deklarativno teže.

“Nasilje koje svakodnevno doživljavamo, od jednostavnih situacija u saobraćaju, preko korupcije, sistemske diskriminacije, nepostojanje društvene norme, neadekvatne društvene sankcije, lažnog predstavljanja bez posljedica, uzimanja tuđeg prava kao svog, opće nekompetentnosti, jednog zapuštenog društva, je najbolji pokazatelj nedostatka sistema i prisutnog društvenog ambijenta koji ti dozvoljava i potiće te na nasilje. Vjerujemo da je došlo vrijeme da se ovo mijenja, a da mi svi trebamo da pokažemo više odgovornosti. Čvrsto vjerujemo da ovo što radimo je najbolje za uređenje struke, društva i države, a ohrabruje nas u tome i polagan ali siguran pristup Evropskoj uniji”, podsjetio je Šetić.

Zatupnik u Predstavničkom domu Federacije BiH kaže da kao ekonomista ima dvije primjedbe koje se odnose na regulaciju cijena i zabranu oglašavanja psihologa.

“U Nacrtu se navodi da komora psihologa donosi odluku o najnižoj i najvišoj cijeni pojedinačnih usluga koje se pružaju u okviru obavljanja privatne prakse. Mišljenja sam da to nije dobro jer se blokira (cjenovna) konkurencija. Cijene treba da budu odraz kvaliteta, kao i odnosa ponude i potražnje u nekoj sredini, a ne rezultat diktata komore. Uvijek preporučujem oprez kod ovlasti određenih komora – mora postojati balans”, mišljenja je Čavalić.

Sporni član

Navodi da mu je sporan i član 57. koji je naknadno ubačen u odnosu na raniji nacrt.

“Odnosi se na zabranu oglašavanja odnosno regulisanje oglašavanja od strane komore. Ovo također blokira konkurenciju, ali još bitnije vrši diskriminaciju psihologa koje nisu javne ličnosti odnosno koji nemaju toliki pristup medijima – što u slučaju psihologije predstavlja pozitivan publicitet koji donosi više klijenata od klasičnih metoda oglašavanja. Jedan gledan TV nastup psihologa može značiti više od par hiljada KM investicija u oglašavanje. Znam da će neko pomisliti da se na taj način ograničava oglašavanje od strane nekoga ko nije psiholog, međutim to nije tako jer se ovaj zakon primarno odnosi na psihologe koji su članovi komore psihologa (i tu bi nastala diskriminacija)”, tvrdi Čavalić.

Međutim, ističe da je nacrt Zakona o djelatnosti psihologa u FBiH i više nego potreban kako bi se uredila ova oblasti.

“Rad psihologa je bitan i ima direktan utjecaj na mentalno zdravlje i kvalitetu života ljudi, porodice i šire društvene zajednice. Očekujem maksimalnu podršku Nacrtu i onda naknadno da se svi aktivno uključimo u vezi izrade Prijedloga. Mislim da neće biti problema u vezi prohodnosti kao što je to bilo ranijih godina”, zaključio je.

Naime, kako Čavalić ističe, klub SBiH i NES je prošle sedmice uputio jedan prijedlog zaključka, a u vezi priznavanja kompetencija pedagoga-psihologa koje ovaj zakon ne tretira i koji ostaju u nekom vakumu.

“Dosta pedagoga-psihologa, naročito sa Tuzlanskog kantona je pisalo zastupnicima u proteklih mjesec dana u vezi ovog pitanja. Mišljenja sam da to ne bi posebno poremetilo smisao ovog zakonskog rješenja, posebno jer se pojam psihologa veže za 300 ECTS-a”, stava je Čavalić.

Klix.ba