‘Putinovi muslimani su srpska braća’: Ko je Putinov specijalac koji sa svojom vojskom namjerava da se uključi u rat u Ukrajini

Ako Moskva krene u svirepi obračun s Ukrajincima, narodom koji Rusi smatraju “svojim”, to će biti puno teže prodati nego što je bilo prije dva desetljeća, kad se Putin beskrupulozno obračunao s Čečenima: iako su oni – za razliku od Ukrajinaca – državljani Ruske Federacije. Čečeni niti su rusofoni, niti su pravoslavni, niti su svjetlokosi poput većine Rusa.

“Raspad Sovjetskog Saveza najveća je geostrateška katastrofa 20. stoljeća”, rekao je Putin još prije petnaestak godina. Mnogi su ipak vjerovali da će njegova frustracija ostati na riječima. No, on je napao Ukrajinu upravo zato što želi preokrenuti ishod Hladnog rata, koji je Sovjetski Savez izgubio. To nam je sam rekao još ljetos u onom predugačkom povijesnom eseju, pa ponovio pred dva dana u obraćanju kad je priznao donbaske “krajine”.

Iako je do 1991. bio pukovnik KGB-a, Putin ne plače za komunizmom. Država koju je stvorio reakcionarna je desničarska diktatura, utemeljena na fosilnim gorivima, državnim velepoduzećima i podobnim milijarderima u ekonomiji, dominaciji obavještajnog sektora u politici, političkim ubistvima opozicionara i novinara te antiliberalnim i državno-crkvenim pravoslavnim svjetonazorom u javnom životu, prenosi Telegraf.hr


Konstantin fon Efert: Drugi čečenski rat

Tridesetog septembra 1999. su ruski tenkovi ušli u Čečeniju – drugi put u pet godina. To je bio početak onoga što danas zovemo Drugim čečenskim ratom. Prvi je potrajao od 1994. do 1996. i završio se mirovnim sporazumom koji su potpisali tadašnji ruski predsednik Boris Jeljcin i bivši sovjetski oficir Alsan Maskadov.

Rat je u zvaničnom vokabularu nazivan „anti-terorističkom operacijom“. Trebalo je da bude brz i pobjedonosan. Naposlijetku, i glavni vođa čečenskih snaga i veliki muftija tog regiona Ahmat Kadirov promijenio je stranu i napravio dogovor sa Kremljom, piše u svojoj kolumni ruski novinar i politički komentator Konstantin fon Egert.

 – Ahmat Kadirov je stradao u bombaškom napadu 2004. godine. Njegov sin Ramzan – najmoćniji muslimanski lider u Rusiji, od tada vodi Čečeniju kao privatnu grofoviju.

Grozni danas ima čelične i staklene oblakodere, na ulicama su bijesni automobili – sušta suprotnost slici razorenog grada od prije dvadeset godina. Pa ipak, više od 80 odsto prihoda te autonomne republike sastoji se od subvencija iz federalnog budžeta. Mnogi kažu da je to cijena kojom Moskva mora da plati mirovnu pogodbu sa Kadirovim. Neprestane su glasine o korupciji u Čečeniji. Ali nema mjesta na kojem bi se o tome javno govorilo.

Putinova bezbjednjačka država rođena pre dvadeset godina kontroliše izbore na svim nivoima. Nema nezavisnih poslanika koji bi postavili pitanje o kršenju ljudskih prava ili zloupotrebi budžeta u Čečeniji. Nema nezavisnih regionalnih lidera koji bi pitali Kremlj zašto se porezi njihovih građana troše na drugom mestu – guverneri 80 ruskih federalnih jedinica su zapravo Putinovi namještenici.

Sudstvo je također pod čizmom režima, a i da nije, teško da bi se našli tužioci i sudije koji bi se pozabavili Ramzanom Kadirovim. Oni koje taj čečenski lider smatra neprijateljima nestaju ili umiru pod čudnim okolnostima. Recimo istraživačka novinarka Ana Politkovskaja ubijena 2006. godine ili aktivistkinja za ljudska prava Natalija Estemirova ubijena 2009. Čuju se optužbe da u Čečeniji vlada šerijat, ali to kao da nikoga ne interesuje.

Nađe se još hrabrih novinara poput onih iz Novaje gazete. Oni su prije dvije godine otkrili detalje o mučenju homoseksualaca pod Kadirovljevim režimom. Ali čemu služe novinarska istraživanja kada nema tužioca koji bi se time bavio, piše Konstantin fon Egert.


Ko je Ramzan Kadirov

Šef službe bezbjednosti u Čečeniji, a od 2007. obavlja funkciju predsjednika ove republike, u sastavu Ruske Federacije. Na to mjesto imenovao ga je lično Vladimir Putin. Od februara 2011, ukazom tadašnjeg predsjednika Rusije, Dmitrija Medvedeva, Kadirov je u čečenskom parlamentu ponovo izabran za predsjednika Čečenije, s tim da mu je titula promijenjena u čečenski lider. Nakon preuzimanja funkcije Kadirov se upustio u eliminaciju terorističkih grupa u Čečeniji. Iako se nakon ovih akcija situacija u ovoj zemlji na sjeveru Kavkaza stabilizovala, mnoge grupe za zaštitu ljudskih prava počele su da ga optužuju za ozbiljna kršenja humanitarnih i ljudskih prava.

Podržao je rusku aneksiji ukrajinskog poluostrva Krim 2014.

U izvještaju Freedom Housea o stvarnim primjerima “transnacionalne represije” u svijetu, od 32 dokumentovana fizička slučaja sprovedena pod nalogom Kremlja, čak 20 ima čečensku poveznicu.Moskovske novine Novaya gazeta objavile su 15. februara 2021. službene dokumente u kojima piše da u vansudskim pogubljenjima u Čečeniji 2017. godine stradalo oko 30 ljudi, a da je mnoga ubistva naručio lično Kadirov. Dio vansudskih ubistava desio se i tokom “čistke” koju je 2017. sprovela čečenska policija protiv pripadnika LGBT populacije po nalogu Kadirova.

Sinoć se pojavio video koji navodno prikazuje čečenske vojnike u sklopu ruske vojske koji se pripremaju za obavljanje molitve. Navodno, oni su smješteni na granici Ukrajine i Bjelorusije, a uskoro bi se trebali pridružiti napadima na Kijev. Njihov vođa Kadirov, ranije je kazao da su Ukrajinci izmišljena nacija, kao što je rekao i ruski predsjednik Vladimir Putin. Kadirov je od Putina zatražio da predvodi napad na Kijev.

Psiholog Srđan Puhalo opisao je fotografiju na kojoj se nalaze čečenski vojnici:

“Putinovi muslimani su Srpska braća!!!”, napisao je Puhalo

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE