Rade Šerbedžija: Devedesete se neće ponoviti
Kada su teške ratne 1993. godine Davorin Popović i Kemal Monteno, u organizaciji Vanese Redgrejev (Vanessa Redgrave) i Radeta Šerbedžije, stigli u Ženevu da bi u zgradi Ujedinjenih naroda održali miting za Sarajevo, Dačo je tada rekao Radetu:
– „Znaš, Rade, sad će, kad rat završi, mnogi dolaziti u Sarajevo, a ja bih volio da ti budeš prvi“. To mi je bio jedan od najdivnijih komplimenta koji mi je dao neki od mojih prijatelja iz Sarajeva – prisjetio se Šerbedžija jučer ovog događaja, koji u dobroj mjeri i objašnjava poruku koju je glumački velikan poslao Bosni i Hercegovini uoči lokalnih izbora.
Jedini način
Na Facebooku je napisao:
– Nema više moga Keme ni moga Davorina, ali u meni još gore nada i vjera u ono naše Sarajevo i u onu našu Bosnu, široku, duboku, visoku i plemenitu…
U ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ Šerbedžija ističe da je on na taj način želio dati podršku ljudima u BiH.
– Da izađu na izbore. Da daju svoj glas… Znam da je ljudima uglavnom dosta politike i razočarani su mnogi, ali baš u nekim stvarima treba dati svoj glas i to je jedini način da se postigne neki napredak, da se stvari mijenjaju.
Vaš komentar nakon izbora?
– I, kao što vidimo, neke stvari se jesu promijenile i to je velika stvar. I za Sarajevo i za Banju Luka i mnoga druga mjesta. To je vrlo važna stvar, ja to podržavam i sretan sam zbog toga.
Briga za djecu
Drugi val koronavirusa je na vrhuncu, gotovo sve je stalo. Kako ste Vi u svemu ovome?
– Ja sam ovdje u Barbarigi, kod mene u Istri. Čuvam se, kašljem malo od reakcije na vakcinu za gripu. Imam predstavu sutra u Opatiji „Ko se boji Virdžinije Vulf“ u tim posebnim okolnostima. Treba se boriti protiv korone i na taj način.
Ta vrsta potpune zatvorenosti i zatvaranja svega je također opasna. Koliko to može izdržati, ne samo privreda, nego i ljudska duša, takvu jednu osamljenost, te strahove koji ljude progone.
Imate li Vi takve strahove?
– Nema straha. Ja sam oprezan čovjek i zbog sebe i zbog drugih. Svjestan sam da je mladim ljudima teško izdržati to…
Ova komplicirana politička vremena neke podsjećaju na devedesete godine. Šta Vi kažete?
– Ne toliko. Ipak, mislim da se neće skoro tako nešto ponoviti. Postoje neke ishitrene izjave, čak ne toliko profesionalnih političara koliko amatera, koji ne misle o posljedicama riječi koje govore. Nažalost, takvih stvari ima, ali to pripisujem više gluposti, a ne nekom smišljenom i organiziranom političkom činu.
Nisam mogao disati
Pripremate novi album?
– Moj novi album izlazi za 20-ak dana. Zvat će se „Ne okreći se, sine“, po jednoj mojoj starijoj pjesmi iz osamdeset i neke. Napisao sam je mome Danilu. Naslov asocira na čuveni partizanski film, ali to je intimna priča, koja će u ovim teškim vremenima pronaći put do srca. Jer nama je svima koji imamo djecu užasno briga kako će se oni snaći u ovim teškim vremenima. Moja poruka je njemu da bude jači od mene. Da gradi jedan dostojanstveniji život.
U postu na Facebooku sjetili ste se kada ste 1992. godine s Montenom i Davorinom snimali album u Sarajevu… Pišete „bombe su već počele padati, Diskoton je izgorio“…
– Teško je… Bio sam tada 16 dana u Sarajevu, pokušavao sam zajedno s mojim prijateljima pomoći. Kada sam prvi put došao u Sarajevo poslije rata, krajem 90-ih godina, s Kemom i Dačom išao sam kroz grad. Nisam mogao da dišem, ni da govorim. Bio sam skamenjen… A onda mi je Kemo rekao: „Smiri se malo, nasmij se“…
Avaz
POVEZANE OBJAVE