Radnici Metalnog iz Zenice nekada izvozili u cijelu Evropu, a danas primaju humanitarnu pomoć

Metalno je u gradu čelika prije rata zajedno sa željezarom bilo simbol proizvodnje. Preko 1.000 radnika u nekoliko hala, bez želje za stajanjem, svakodnevno je proizvodilo čelične proizvode koji su isporučivani širom svijeta.

Radnici s ponosom danas govore kako Metalno ima kapacitete kakve rijetko koja firma u metalnom sektoru ima u Bosni i Hercegovini. Iza sebe imaju stotine napravljenih mostova, graničnih prijelaza, silosa, tankova, a dugo godina su isporučivali i dijelove za vjetrenjače u Njemačkoj. Ponose se i krovnom konstrukcijom koja je preko njihovih partnera u Austriji završila na Olimpijskim igrama u Londonu.

Nekada više od hiljadu radnika, a danas tek nešto više od stotinu prisjeća se tih vremena i sa oduševljenjem priča o velikim poduhvatima. Ističu kako današnja priča kompanija o društvenoj odgovornosti ne može se mjeriti s onim što je to predstavljalo nekada.

U razgovoru za Klix.ba predsjednik Sindikata radnika Metalno Zenica Mensud Šabić govori kako je 2010. godina bila prekretnica u njihovom poslovanju te sklapanje posla sa njemačkom DIA-om.

“Nije opet njemačka DIA kriva koliko je naš menadžment koji nije znao pogoditi posao. Kada su oni počeli dogovarati poslove, tu je sve krenulo nizbrdo. Bilo je bankovnih garancija, ali zaduženja i zatvaranje računa su nas koštali”, govori Šabić.

Radnici Metalnog svoje proizvode su isporučivali širom Evrope, a najjednostavniji, koji su i vidljivi, jesu poklopci za šahtove na kojima se nalazi i njihov pečat. Njihovim proizvodima bili su zadovoljni svi klijenti, ali svi poslovi su veoma brzo pali u vodu.

“Svi su bili zadovoljni našim radom, ali iz tih nekih razloga poznatih menadžmentu, niko nam od naših naručioca više nije htio povjeriti posao.

Nekada borba za tržište, danas borba za život

Radnici Metalnog prije 2010. godine borili su se za tržište, u hladnim prostorijama zimi i ljeti na +40 radili su najbolje što su mogli kako bi zadovoljili svoje klijente. Danas se bore za život, primajući humanitarnu pomoć, baš kako je to bilo i u ratu, kada su jedini radili.

“Svima smo se obraćali, nekoliko puta sam bio u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine gdje kažu da je ovo privatna firma, u Vladi Zeničko-dobojskog kantona kažu da se obratimo Vladi FBiH, a Gradska uprava sa nama nema ništa. Svi se pravdaju, jer kao zbog privatizacije ne mogu ništa”, govori Šabić.

Ističe kako su njihovi problemi lako rješivi pokrivanjem dugovanja i pokretanjem proizvodnje. Radnici, kao i mašine u pogonima, spremni su da proizvode.

“Sastanak kantonalnih i federalnih predstavnika vlasti s ciljem rješavanja našeg problema i pokrivanje dugovanja po 50 posto riješio bi naše probleme. Sedam dana nakon toga proizvodnja bi se pokrenula, zaposlilo bi se još 200 ljudi, ali ovo je svjesno uništavanje metalne industrije”, pojašnjava Šabić za Klix.ba.

Privredni kriminal, kako govori Šabić, loše je donio samo radnicima.

“Kako u ovoj tako i u drugim firmama gdje su mašine ugašene, niko ne odgovara za privredni kriminal. Slabo radi tužiteljstvo, a evo Bihać je primjer kako se to radi. Kod nas su uzeli milione, a niko ni za šta ne odgovara”, dodaje Šabić.

Radnici Metalnog priželjkuju rješavanje dijela dugova te prodaju Metalnog Belgijancima kako bi došli svjetliji dani za njih i metalnu industriju u Zenici.

“Pomagali smo cijeloj BiH dok smo radili i želimo to ponovo raditi”

Šemsija Duraković u Metalnom ima 28 godina radnog staža, a radio je kao zavarivač. Jedan je o rijetkih koji je ostao vjeran svojoj firmi svih ovih godina i koji čeka njene bolje dane.

“Sve ovo je teško gledati kako stoji i slušati ovu tišinu. Jednostavno ne može se riječima opisati kako se mi, koji smo radili ovdje svih ovih godina, osjećamo kada gledamo sve ovo kako propada. Ovo što ima ovdje, i kakav kapacitet ima Metalno, nema nijedna firma u BiH. Pomagali smo cijeloj BiH, u ratu smo proizvodili krevete i peći na drva, a godinama smo došli do silosa i tankova. Niko nije vjerovao da smo mogli sve to uraditi, a pomagali smo i kantonu i sportskim organizacijama”, izjavio je Duraković za Klix.ba.

Nakon rata pomagali su svima da se oporave i stanu na noge, a danas kada se oni pokušavaju vratiti na svoje noge dobijaju samo humanitarnu pomoć.

“Mi smo svi većinom odgojeni da svojim rukama zaradimo hljeb, a podjela humanitarne pomoći za sve nas je dno dna jer nikada nismo očekivali da ćemo doći do ovoga. Mi smo tražili samo pokretanje proizvodnje i da nastavimo pomagati društvu”, zaključio je Duraković.

Metalno Zenica trenutno se nalazi u stečaju, a radnici očekuju novog kupca. Oko 130 radnika ove firme je sa 10. januarom ostalo bez posla te su se uredno prijavili na Biro za zapošljavanje ZDK uz zahtjeve da im se prizna pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u skladu sa Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Federacije BiH.

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović nedavno je radnicima Metalnog obezbijedio podjelu jednokratne pomoći.

Sindikat metalaca FBiH – Kantonalno povjereništvo ZDK u ime radnika Metalnog zatražio je od Službe za zapošljavanje ZDK da što prije razmotri zahtjeve i odgovori pozitivno.

klix.ba