Radnička klasa odlazi u Njemačku

Radna snaga sa prostora bivše Jugoslavije dobrodošla je u Njemačku i mnogi u tome vide priliku da dođu do boljeg života. Prema zvaničnim podacima Statističkog zavoda Njemačke, u toj zemlji živi oko 180.950 Bosanaca i Hercegovaca, i u odnosu na prije sedam godina više ih je za 28.506, piše Radio Slobodna Evropa.

Susjedne zemlje, Srbija i Hrvatska čak prednjače kada je riječ o broju radno sposobnih koji odlaze u Njemačku.

Kršenje radničkih prava, besperspektivnost u BiH, a i u susjednim zemljama okidač su za mnoge radnike sa ovih prostora da bolju budućnost potraže u Njemačkoj.

Prije godinu i pol dana Muharem Smajić napustio je Bosnu i Hercegovini i kako kaže slabo plaćen posao, te trbuhom za kruhom otišao u Njemačku. Danas radi kao zdravsteni radnik, ima ponude i za druge poslove. Nema te riječ koju bi iskorstio da opiše koliko mu je život sada puno bolji.

„Kad bih vam ispričao kako je sve bolje i puno bolje, ne bi mi vjerovali. Prvi put sam se osjećao kao čovjek kad sam tamo stigao. Nakon dolaska, u prvih dvanaest dana potpisao sam ugovor i dobio pravo na godišnji, i odmah sve mi je bilo uplaćeno. Djeca su mi stigla, upisao sam djecu u školu. Supruga još nije stigla, njeni papiri su trenutno u obradi, nadam se da će to biti brzo. Školstvo je besplatno, nisam ni jednog eura uložio na njihovo školovanje“, priča za RSE Muahrem Smajić.

Zašto toliko ljudi iz BiH odlazi u Njemačku? Upoređujući zakone o radu u Njemačkoj i BiH može se zaključiti da je bh. legislativa dobra, vrlo slična njemačkoj, ali je problem njihove primjene u praksi.

„Mislim da je to ključni problem, s obzirom na to da, pogotovo u ovom privatnom sektoru, u tzv. realnom sektoru, važi ‘moja firma, moja pravila’, tako da u većini slučajeva ono što se radnicima garantira i kroz Zakon o radu, Kolektivne ugovore i slično, u praksi, nažalost, najčešće i nije tako“, objašnjava Mersiha Beširović iz Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.

Koja se prava radnika u BiH najčešće krše?

„Prema iskustvima sindikata trgovine problem broj jedan je mobing, međutim, to je nekako globalni problem, nije to nešto što je vrlo specifično za ovu regiju Zapadnog Balkana, ali ono što je definitivno specifično jeste prekovremeni neplaćeni rad, nemogućnost korištenja slobodnih dana, a ako već govorimo o sezoni odmora, mislim da je jedan od velikih problema upravo u tim malim firmama sa malim brojem radnika, i onda ne postoji mogućnost da ti radnici uopšte koriste svoje slobodne dane niti dane godišnjeg odmora onako kako to zakon garantuje“, kaže Beširović.

I 60-tih i 70-tih godina prošlog vijeka, u vrijeme koje se nazivalo ‘rajem za radnike, Jugoslaveni su rado išli u Njemačku da rade i zarade, ali i da se da se vrate u domovinu. Danas mnogi odlaze, ali se ne planiraju vratiti.

„Ono što mi vidimo u ovoj fazi kao problem jeste da nam ljudi, sposobni radnici, u naponu snage i znanja, relativno lako dobijaju radne dozvole i odlaze u inostranstvo. To je već toliko masovno, da ne kažem da je na nivou zaraze. Uglavnom, u Bosni i Hercegovini ostaju ljudi koji jesu radno sposobni, ali nisu baš zainteresovani da rade, i ovi koji rade u javnim službama, državni službenici, kao radno zaposleni, a broj penzionera stalno raste“, smatra profesor banjalučkog Ekonomskog fakulteta Goran Radivojac.

Problem je dubok. Dok se poslodavci žale da nemaju obrazovanu i kvalifikovanu radnu snagu, a obrazovanje ne prati tržište rada, država ne nudi odgovore za izlazak iz začaranog kruga. Međutim, anketirani građani Sarajeva podjeljenog su mišljenja o tome da li bi otišli ili bi ostali u BIH. Govore Sarajlije- Lejla, Besim, Suad i Atif.

Alaramatni su podaci da odlaze ljudi koji imaju posao, a posebno odlaze mladi ljudi. Ajka Rovčanin iz Instituta za razvoj mladih Kult kaže da nema dovoljno dostupnih radnih mjesta za koje su se mladi školovali, a tržište rada u BiH im nudi uglavnom neatraktivna radna mjesta.

„U odnosu na radne uslove u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama, konkretno tu mislim da poslodavci u Bosni i Hercegovini vrlo često za mlade ljude i početnike, koji su u nekoj početnoj fazi karijere, nude ugovor o djelu, ugovor o nekom honorarnom angažmanu, ugovor na određeno vrijeme. To su poprilično niske plate spram nivoa obrazovanja tih mladih ljudi, i vrlo teško se napreduje u karijeri. I platežno se vrlo teško i sporo napreduje. E, onda kada mlada osoba sve to stavi na papir i kalkuliše, i želi, naravno, da osnuje i svoju porodicu, da se upusti u kupovinu nekretnine, ekonomsku samostalnost u odnosu na svoje roditelje, onda vidi da se to jako teško sve uklapa. Tako mladi ljudi odlaze u Njemačku i čak ne rade u struci, ali platežno vrlo brzo napreduju i ostvaruju nekakav dobar i solidan standard života“, samtra Ajka Rovčanin iz Kulta.

Posljednjih godina praksa je u BiH bila da poslodavci olako radnicima daju otkaze, ali u posljednje vrijema ta praksa je poptpuno suprotna. Sve više ljudi daje otakze i odlaze, što može ostaviti duboke posljedice na bosanskohercegovačku ekonomiju i društvo.