Screenshot 6 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Za mnoge koji žive od vlastitog rada 1. maj je samo još jedan radni dan. I mi smo ga proveli sa gornjovrbaskim proizvođačima mlijeka i profesorom geografije, koji posljednjih godinu dana razvozi mlijeko za otkup.

Jedino što Hazera Mlivu i druge poljoprivrednike podsjeća na Praznik rada je uranak, kojim i inače počinju svoj radni dan. Kažu – životinje ne znaju za praznovanje, a od nečeg se mora živjeti.

Nakon što kao profesor georgafije nije uspio zadržati posao u struci, Mlivo se prekvalifikovao se „za profesionalnog vozača“. Stotine kilometara dnevno prijeđe razvozeći mlijeko, jer, kao i većina, kaže – posao ne čeka i ne bira se.

Praznovati se može i nakon radnih obaveza jer i pandemija u kojoj smo se našli u prvi je plan stavila radnika i pokazala da je to najvažniji resurs društva. Ali pokazala je i koliko država ulaže u ljekare, inžinjere, rudare i uopće u obrazovanje. Pa tako profesor geografije, koji je godine potrošio na fakultetsko obrazovanje, skuplja mlijeko. Ali ne čini čovjeka diploma – nego rad.