Ramazan me vrati na dane djetinjstva

Što oko i duša zamisle, to ruke Prijedorčanke Zekije Bosnić (68) stvore. Ručnim radovima pažljivo je ukrasila bosansku sobu u svojoj porodičnoj kući u Puharskoj, u kojoj ovih dana ramazana sa suprugom Atifom provodi najviše vremena.

Velika porodica

S pogledom na seharu koja je podsjeća na djetinjstvo provedeno u Ključu, odjevena u rukom rađenu narodnu nošnju, anteriju, priča da je ramazan dočekala s posebnim emocijama.

• Sehara i danas čuva uspomene

– Uvijek me vrati u te dane iz djetinjstva. Rođena sam u velikoj porodici u kojoj je bilo šestero djece. Svi smo postili. Blizu moje kuće bila je džamija i sjećam se radosti iftara, majke koja ih pažljivo priprema… Majka me naučila i izradi svih rukotvorina. To, a posebno vrijednost ramazana, udajom sam donijela u Bosniće – kaže Zekija.

Dane provodi u postu i kaže da joj ništa nije teško i da sve radi s ogromnom lakoćom.

Društveni rad

– Suprug ne posti zbog zdravstvenih problema. Mene zdravlje služi i odlično podnosim post. Trudim se da se na iftaru nađu uglavnom tradicionalna jela, poput sogan dolme, obavezne tarhane, raznih pita, hurmašica.. kao nekad kako je bilo u mom djetinjstvu – kaže Zekija.

Ona je izuzetno aktivna u Udruženju žena Donja Puharska u Prijedoru i praktično čuvarica bosanske tradicije i običaja. Jedan je od inicijatora oživljavanja rada KUD-a „Osman Džafić“ i Omladinskog centra u ovom naselju.

• Ramazan kod Zekije budi posebne emocije

Porodično okupljanje

Zekija i Atif imaju dvoje djece i četvero unuka. Sin Enes s porodicom živi u Americi, a Edin s porodicom boravi u Beču. – Sretni su. Često dođu u Prijedor, a za juli smo ovdje planirali veliko porodično okupljanje – kaže s osmijehom Zekija.

AVAZ