RAMAZANSKE PRIČE: Istinska darežljivost

Priča Hejsem ibn Adijj radijallahu anhu da su raspravljala tri čovjeka ko je bio u njihovo doba najdarežljiviji čovjek. Jedan je tvrdio da je to Arabe el-Evsi radijallahu anhu, drugi da je to Kajs ibn Sa’d ibn Ubade radijallahu anhu, a treći da je to Abdullah ibn Dža’fer radijallahu anhu.

Pošto su se prilično razgalamili u samom susjedstvu Ka’be, jedan im čovjek priđe i reče: “Vi se pretjerali u tom svom raspravljanju! Neka svako od vas ode kod onoga za koga tvrdi da je najdarežljiviji, pa neka nešto traži i tako ćemo lahko vidjeti šta će koji da donese.”

Tako zbilja i uradiše, te prvi ode Ibn Dža’feru radijallahu anhu, kojeg nađe, a on upravo hoće da uzjaše na devu da bi išao u odlazak neke svoje njive. Čovjek mu reče: “O amidžiću Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ja sam putnik namjernik i ostao sam bez sredstava za dalje putovanje.” Ibn Dža’fer radijallahu anhu odmah primakne devu tom čovjeku i dade mu je, a uz devu i kesu u kojoj je bilo četiri hiljade dinara.

Drugi čovjek ode Kajsu radijallahu anhu i nađe ga na spavanju, a njegova sluškinja ga upita šta želi. Kada joj on reče isto što i onaj prvi čovjek rekao Dža’feru radijallahu anhu, da je putnik i da mu je potrebna pomoć, ona mu reče: “To nije nikakav razlog da bih budila Kajsa.” Zatim žena uđe u kuću i odmah se vrati govoreći mu: “Uzmi ovu kesu, u njoj ima sedam stotina dinara, a u Kajsovoj radijallahu anhu kući više nijedan dinar i nema. Idi tamo do korala deva i izaberi sebi jednu, a takođe uzmi jednog slugu sa sobom, i idi kud ti drago.” Kad se malo kasnije probudio Kajs i čuo šta je uradila ta sluškinja, zadovoljan njenim postupkom, odmah je oslobodio.

Treći čovjek ode Arebetu radijallahu anhu i srete ga na putu za džamiju. Kada mu se ovaj čovjek predstavio kao putnik bez potrebnih sredstava, on žalosno poče kršiti ruke govoreći: “Tako mi Allaha kod mene nije omrklo niti osvanulo išta šta bih ti mogao dati, jer sam sve što sam imao razdijelio. Ali, uzmi ova dva roba što su sa mnom!” Kada je čovjek vidio da je Arabe radijallahu anhu slijep i da mu ti robovi pomažu da dođe do džamije, poče da se opravdava kako ih ne bi uzeo, jer su Arabetu radijallahu anhu itekako potrebni. Arabe ponovo reče: “Ako ćeš ih uzeti uzmi, inače ja ih puštam na slobodu, pa neka idu gdje hoće. Dakle, ili ih uzmi ili ih ti oslobodi!” Arabe radijallahu anhu ode dalje pipajući štapom, a čovjek uze oba roba i ode da vidi šta su druga dvojica dobili.

Kada su sva trojica ispričali svoje slučajeve, presudiše da je najdarežljiviji bio Arabe radijallahu anhu, jer je on dao ono što mu je bilo najneophodnije.

islamika.net

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE