RAMAZANSKE PRIČE: Slava se ne postiže u postelji od perja

Imam Ahmed je u ranom djetinjstvu ostao bez oca i odrastao je kao jetim. Svu brigu o njemu preuzela je njegova majka koja ga je odgojila na ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. O svojoj majci imam Ahmed, rekao je: “Majka me je podučila Kur’anu i ja sam sa deset godina postao hafiz Kur’ana.”

Brižna udovica bila je u potpunosti posvećena svom sinčiću, budila ga je prije sabaha, grijala mu vodu za abdest, jer je u Bagdadu bilo hladno vrijeme, zatim je s njim odlazila u džamiju koja je bila daleko od njihove kuće. U džematu su klanjali sabah-namaz, a onda su se vraćali kući da bi se maleni Ahmed mogao pripremiti za nastavu i predavanja koja je slušao pred uglednim islamskim učenjacima toga doba.

Kada je napunio 16 godina, majka mu je rekla: “Dragi moj, sine, predlažem ti da kreneš na put i da učiš islamsku nauku u drugim islamskim centrima i da proučavaš hadis, jer je proučavanje hadisa kao hidžra na Allahovom putu.” Iskrena i čestita vjernica nije mnogo razmišljala o neizvjesnostima koje su njenog sinčića čekala na tom putu, niti je strahovala za njegovu sudbinu iako je on bio jetim koji je bio potreban svake pomoći, već je svoj slučaj i slučaj svoga sina, povjerila Allahu.

Nije očajavala u pogledu njegovog uspjeha, jer je nada da će dočekati dan kada će njen sin postati učenjak u oblasti hadisa nadvladala očaj. I ubrzo se ta brižno nakalemljena i zalivana mladica razvila u veliko stablo sa raskošnom krošnjom i obilnim i ukusnim plodovima kojih je bilo u svako doba godine.

Neka Allah, dž.š., nagradi majku Ahmeda ibn Hanbela, tu čestitu i hrabru muslimanku koja nije dozvolila da se u njenom životu ijednog trenutka otvore vrata očaja i beznađa.

minber.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE