Razija Colakovic 3 1536x1024 1


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

Drago mi je što sam uspjela postati svijeća od čijeg plamena hiljade žena vide svoj put. Muškarci, Balkanci su posebna sorta. Imaju drugačiju viziju žene i njenih zanimanja. I moj suprug je tipični Balkanac, ali obrazovan čovjek, koji je ipak shvatio da mu je žena borac i da neće odustati, pa smo pronašli kompromis. Na obostrano zadovoljstvo

Razija Čolaković, poznata pod nadimkom Raza, ponosna majka i supruga, spisateljica koja je napisala tri knjige, studentica je komunikologije i novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Brčkom, a rijetko koja djevojka ili žena nije čitala tekstove koje piše na svojoj Facebook stranici „Muhabet sa Razom“.

Pisala je o svom djetinjstvu te je s javnošću podijelila i kako zbog velikog siromaštva nije mogla nastaviti školovanje. Studentica je postala u 33. godini i potvrdila krilaticu da za ostvarenje snova nikad nije kasno. U intervjuu za „Azru“ to i potvrđuje.

Jesu li Vam se javljale djevojke i žene koje su ponukane Vašim objavama i primjerom napravile neku promjenu u svom životu?

– Za ostvarenje snova zaista nije nikada kasno, ako to dovoljno jako želite. Želja je ta koja pokreće sve. Za uspjeh u bilo čemu stvari treba poredati ovako: jaka želja, malo kreativnosti i mnogo hrabrosti. Zašto kažem mnogo hrabrosti? Zato što živimo u takvoj sredini gdje se sve i svako osuđuje. Znate, valja se u ovakvom društvu drznuti pa biti svoj, naglas reći šta želiš, a šta ne, pokazati šta umiješ, a da ne budeš ismijan. Bezbroj puta na svojoj koži osjetila sam taj okrutni bič ljubomore i zavidnosti, te ga podnijela na dostojanstven način. Mnogi ljudi to ne mogu. Zbog toga se ne usude napraviti bilo kakav korak naprijed. Strah ih paralizira. Ipak, javlja mi se mnogo žena i djevojaka porukama, gdje kažu da su ohrabrene čitajući tekstove koje pišem i posmatrajući moj život. Mnoge od njih stavile su hidžab, javno sam o tome pisala, te fotografije uz njihovu dozvolu uvijek objavim. Zatim, mnoge su postale hrabrije, samopouzdanije, svoje. Drago mi je što sam uspjela postati svijeća od čijeg plamena hiljade drugih žena vide svoj put.

Je li Vam osnovni motiv pisanja upravo usmjeravanje i motivacija žena?

– Mi svojim ponašanjem, postojanjem i djelovanjem usmjeravamo i usavršavamo sebe, a time druge možemo motivisati ili iritirati. Motivišemo ljude koji žele više, teže ka boljem i imaju ciljeve u životu. A iritiramo one koji konstantno tapkaju na jednom mjestu, i za to krive cijeli svijet, samo ne sebe. Motivi mog pisanja su: sloboda, ljubav, snovi, tjeskoba, ponekad sukob same sa sobom… Sve bih to stavila u jednu riječ: Život. Ja sam žena koja piše o onom o čemu se smije i ne smije, pa neka svako uzima što mu volja.

Kako ste uopće došli na ideju da pišete?

– Ideja o pisanju nastala je iz potrebe i ogromne želje za obrazovanjem. Počela sam pišući tekstove u kojima se pronalazila svaka žena, bilo da je doktorica ili domaćica. To je privuklo publiku, i tu sam vidjela svoju šansu. Odluka je pala: napisat ću knjigu, možda tako uspijem sakupiti nešto novca za studiranje. I evo me danas, na trećoj godini Fakulteta političkih nauka, Odsjek za žurnalistiku i komunikologiju. Nije lahko, ali hvala Bogu, pa postoje i uplate na rate i koliko kad sakupim, uplatim za školovanje.

Koliko Vaše kćerke imaju godina i čemu ih učite?

– Majka sam dviju kćerki, starija ima sedamnaest godina, a mlađa dvanaest. Mislim da je bilo koga teško savjetovati, odnosno nemoguće, pa tako i vlastitu djecu. Jer, djeca gledaju šta mi radimo, gledaju naše postupke i tako grade svoje ponašanje. Nastojim biti dobra žena, supruga, majka te sebe davati svima koliko je to potrebno. Ne više preko toga, ni milimetar. Želim da moje kćerke to uoče kod mene, te da im na neki način to bude savjet. Dakle, dajte se tamo gdje treba i koliko treba, ali uvijek čuvajte sebe, za sebe. Nisam savršena, to svojim pratiteljima stalno podvlačim, imam mnogo mana, često griješim, sve je to za ljude. Ali pokajem se, i nastavim dalje. Važno je to isticati da ne bi, ne daj Bože, stvorili sliku neke tamo bezgrešne žene, a takva ne postoji. Ljudi su skloni da vas podignu do neba, ali i da vas bace o tlo te raskomadaju na parčad. Popularnost je mač s dvije oštrice. Ja se trudim da im obje pokažem, tako da budu sa mnom, spremne na sve.

Uskoro izlazi Vaša knjiga „Svekrvin sin“. Je li ona autobiografska?

– Moja treća knjiga „Svekrvin sin“ treba da se, ako Bog da, uskoro nađe u štampi. To je, ustvari, knjiga mojih stavova, poruka i pogleda prema životu, svijetu… I da, ima autobiografskih tekstova.

Kada ste izdali prvu knjigu, niste imali suprugovu podršku. Zašto?

– Muškarci, Balkanci su posebna sorta. Imaju drugačiju viziju žene i njenih zanimanja. Patrijarhalno odgajani, što obično znači dominaciju i prevlast nad ženskim spolom. Društveni život žene pored takvih muškaraca gotovo i ne postoji. U tom slučaju, često kažem, odluka je na ženi. Bori se protiv toga, rizikujući sve, ili, ako ti se sviđa, ostani u tom stanju, ali onda ne krivi nikog drugog. I moj suprug je tipični Balkanac, ali obrazovan čovjek, koji je ipak shvatio da mu je žena borac i da neće odustati, pa smo pronašli kompromis. Na obostrano zadovoljstvo.

Sada podržava Vaš rad?

– Trnovit je put svake žene koja je udata, živi na prostorima Balkana, a želi se ostvariti u životu. Ja sam zahvaljujući, prije svega, Bogu dragom, pa ovom Krajiškom inatu i borbenosti, uspjela. Sada je uz mene, shvatio je da sam to ja, prihvatio i podržava me.

Koliki je značaj komuniciranja putem društvenih mreža? Da li ta komunikacija uzima primat u odnosu na klasično „face to face“ komuniciranje?

– Pojavom društvenih mreža omogućeno je brzo širenje informacija, interakcija između ljudi širom svijeta, te na taj način društvene mreže čine globalnu zajednicu, u kojoj egzistiraju milioni ljudi. To su neke od prednosti, međutim, mane su u tome što gubimo mnogo vremena na društvenim mrežama, pritom zaboravljamo na stvarni život, porodicu, prijatelje… Ništa ne može zamijeniti komunikaciju „face to face“. Dakle, dobri stari muhabet uz kahvu i lokum s prijateljima nema cijenu niti zamjenu.

U slobodno vrijeme se bavite šminkanjem?

– Šminka je moja velika ljubav, oduvijek. Šminkajući sebe ili druge, najviše se opuštam.