Razmjeri korupcije u BiH zastrašujući: Svakodnevno ekonomsko podrivanje države se nastavlja!

Tamo gdje su svi odgovorni, odgovornost se dijeli i na kraju nitko ni za što ne odgovara! Tako bi se, u najkraćem, moglo objasniti zašto su razmjeri korupcije u BiH zastrašujući i što se svakodnevno ekonomsko podrivanje države nastavlja. Drugim riječima, ustavno i zakonsko uređenje države dopušta da akteri korupcije, prije svih politički moćnici, pune svoje i džepove svojih obitelji i prijatelja i prolaze nekažnjeno.

Po svim inozemnim relevantnim istraživanjima, BiH je po korumpiranosti političara u samom svjetskom i europskom vrhu. – Iskreno, ono što me čini frustriranom jest da u ovoj zemlji ima toliko potencijala, ne samo kad su građani u pitanju, nego ovdje je prekrasna priroda, iznimno su velike mogućnosti za turizam, postoji potencijal u energetskom sektoru… Međutim, sve to ne napreduje zbog političke korumpiranosti i prepreka koje to sprječavaju – kazale je prije koji dan Maureen Cormack, američka veleposlanica u BiH.

Pravni stručnjaci već godinama upozoravaju da se uzroci korupcije nalaze u Ustavu BiH koji omogućava entitetskim institucijama da se bave i tim pitanjem i problemom jer sve funkcije i ovlasti koje “Ustavom nisu povjerene institucijama BiH pripadaju entitetskim”. Istina, država je osnovala Agenciju za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, ali Zakon o toj instituciji dopušta entitetima, županijama i Brčko Distriktu da “usvoje i razviju svoje strategije i akcijske planove za borbu protiv korupcije u skladu s općim principima utvrđenim u državnoj strategiji”.

Tako ispada da svih 14 instanci vlasti koliko ih ima u BiH mogu donijeti vlastite strategije i planove za sprječavanje i borbu protiv korupcije što u prijevodu znači da je ta oblast u nadležnosti svih, a zapravo nikoga. Ako entiteti, županije i Brčko Distrikt ne usklade svoje planove s državnim, nikome dlaka s glave neće nedostajati – uvijek se mogu pozvati na specifičnost svoje sredine.

Svemu treba dodati da su parlamenti na svim razinama vlasti pretvoreni u vlasništvo političkih stranka i da su stranački lideri kidnapirali parlamentarizam i sve, uključujući i demokratske procese, stavili pod svoju kontrolu – oni odlučuju o svemu.

Prema analizi Europskog istraživačkog centra, brojne institucije na svim razinama vlasti nadležne za borbu protiv korupcije potroše godišnje oko 350 milijuna maraka. Tu spadaju pravobraniteljstva, tužiteljstva, sudovi, ombudsmani, ministarstva pravosuđa, zatim državna tijela poput Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, Agencije za istrage i zaštitu, Agencije za nadzor nad tržištem, Agencije za javne nabavke, Konkurencijskog vijeća…

Efekti su mali, pravilnije je kazati nikakvi, pa korupcija uporno i svakodnevno jede budućnost ove zemlje. To može potvrditi čak i ovlašna analiza provođenja državne strategije za borbu protiv korupcije za razdoblje od 2009. do 2014. godine. Nedavno je na pitanje koliko je zadovoljan radom Agencije za prevenciju korupcije njezin ravnatelj Sead Lisak odgovorio: – S obzirom da se od osnivanja Agencije čini sve da ona ne profunkcionira, više sam nego zadovoljan.

On je tada upozorio i podsjetio da je još u siječnju Agencija uputila Vijeću ministara na usvajanje strategiju borbe protiv korupcije i akcijski plan za njezino provođenje za razdoblje od 2015. do 2019. godine.

Prije tri dana Vijeće ministra BiH usvojilo je te dokumente i priopćilo da su prilagođeni specifičnostima ustavnog uređenja BiH: – Bez zadiranja u ustavne nadležnosti, strategija i akcijski plan daju nižim razinama vlasti osnovu da izrade vlastite strategije te da ih usklade s općim principima iz državne strategije.

U biti, nema gotovo nikakvih razlika između ranije i nove strategije niti davanja makar mogućnosti da se “zavrnu ruke” onima koji ništa konkretno ne urade. Uzgred, u dokumentu stoji da je suzbijanje i borba protiv korupcije odgovornost države i da se ona koordinira iz jedinstvenog centra. To bi trebalo značiti da je uspostavljena hijerarhija, međutim, ona uopće ne postoji.

Korupcija, posebno ona na visokoj razini kojom upravljaju politički moćnici, jednako je raširena na državnoj, entitetskim i županijskim razinama i to je očigledno dopušteno zbog sustava koje pravni stručnjaci kvalificiraju kao “rasipanje odgovornosti”. Pojednostavljeno, to omogućava i paralelno formiranje 14 agencija, svaka sa svojim planom i strategijom za borbu protiv korupcije.

Takve rupe u sustavu, a nitko ništa ne čini da se zatvore, vješto i podjednako se koriste u državi i Federacija koje su visoko decentralizirane i Republici Srpskoj koja je visoko centralizirana – sve je i dalje podređeno stranačkim i osobnim interesima političke elite. Ta elita je na svojim teritorijima uspostavila i čvrst mehanizam kontrole pa je uzalud građanima što svaki dan golim okom gledaju bujanje korupcije i bogaćenje onih koji se, kao, bore protiv nje. Tu se nalazi i jedan od ključnih razloga što vlasti sve čine da zadrže status quo, a za javnost su im usta puna priče kako su nužne ustavne, socijalne i ekonomske reforme.

U tome treba tražiti i razlog što nema dogovora o uspostavi mehanizma koordinacije što je uvjet za provođenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je BiH potpisala s EU-om, a stupa na snagu za 21 dan. Bez tog mehanizma država nema jednu adresu i jedan glas, a bez njega nema ni vladavine prava koja podrazumijeva procesuiranje aktera korupcije što se izričito traži poglavljima 23. i 24. U procesu pridruživanja BiH Europskoj uniji.