Razotkriveni najuporniji mitovi o raku: Ne vjerujte im!

Googleova potraga za pojmom ‘rak’ (cancer) dat će vam kao rezultat milijune web stranica. Slično je i s You Tube videima kad tražite kako izliječiti rak i upišete ‘cancer cure’

U čemu je problem? Problem je u tome što je većina tih informacija u najboljem slučaju netočna, ili u najgorem slučaju u opasnoj zabludi. Postoji mnogo na znanstvenim dokazima temeljenih web stranica na kojima se možete lako i jednostavno informirati o ovoj zloćudnoj bolesti, međutim postoji i jednako mnogo, ako ne i više, onih web stranica koje šire više ili manje opasne mitove.

Donosimo 10 mitova o tumorima koje redovito susrećemo. Potaknuti dokazima, u iflscience.com odbacili su svu retoriku i anegdotalne priče o “uspješnom liječenju raka” ukazujući na dokaze temeljene na znanstvenim istraživanjima.

Mit 1: Rak je moderna bolest koju je uzrokovao čovjek

Rak nije samo obilježje modernog, stresnog, ubrzanog čovjeka koji živi u Zapadnom društvu. Rak postoji otkada postoji i čovjek. Opisali su ga prije nekoliko tisuća godina egipatski i grčki liječnici, a znanstvenici su otkrili znakove raka na jednom kosturu starom oko 3.000 godina. Iako je sigurno istina da su u porastu bolesti povezane s globalnim načinom života, među ostalim i kancerozne bolesti, najveći faktor rizika je – dob.

Kako starimo, sasvim je normalno oštećenje DNA u našim stanicama, a takva oštećenja mogu dovesti do razvoja raka. Naravno, životni stil, navike, prehrane i druge stvari kao što je onečišćenje zraka i pušenje, također imaju veliki utjecaj na pojavu raka. Osim toga, ima i dosta prirodnih uzroka raka. Na primjer, jedan od šest tumora u svijetu uzrokovan je virusima i bakterijama.

Mit 2: Superhrana sprečava rak

Borovnice, jagode, cikla, brokula, češnjak, zeleni čaj … popis ide dalje. Unatoč tisućama web stranica koje tvrde drugačije, ne postoji takva stvar kao što je “superhrana”. To je marketinški pojam koji se koristi za prodaju proizvoda i nema znanstvenu osnovu.

To ipak ne znači da ne bi trebali razmišljati o tome što jedete. Neke namirnice su očito zdravije od drugih. Šaka borovnica ili šalica zelenog čaja svakako mogu biti dio zdrave, uravnotežene prehrane. Naša tijela su složeni mehanizmi, a rak je također vrlo složena pojava, tako da je zapravo pojednostavljivanje reći kako jedna namirnica može imati tako veliki utjecaj na vašu šansu da obolite od raka.

Mit 3: ‘Kisele’ dijete izazvaju rak

Neki mitovi o raku su nevjerojatno uporni, unatoč osnovnim otkrićima u biologiji. Jedna takva ideja je da će pretjerano ‘kisela’ hrana uzrokovati da krv postane “previše kisela”, što može povećati rizik od raka. Predloženi odgovor na ovu opasnost je ovaj: Povećati unos zdravijih ‘alkalnih’ namirnica poput zelenog povrća i voća (uključujući, paradoksalno, i limun).

To je biološka glupost. Istina, stanice raka ne mogu opstati u pretjerano alkalnom okruženju, ali ne mogu u takvom okruženju opstati ni druge stanice u vašem tijelu.

Krv je obično blago alkalna. Regulira se pomoću bubrega u vrlo pravilnim razmacima. To se ne može mijenjati tako lako onime što jedete. Zeleno povrće je sigurno zdravo, ali to nije zbog učinka koji kiseline ili lužine imaju na vaše tijelo.

Postoji nešto što se zove acidoza. To je fiziološko stanje koje se događa kad bubrezi i pluća ne mogu u ravnoteži zadržati pH (mjera kiselosti) vašeg tijela. Ovo je često posljedica teške bolesti ili trovanja. To može biti opasno po život i zahtijeva hitnu medicinsku pomoć, ali to se ne događa zbog jedenja pretjerano kisele hrane.

Mi danas znamo da neposredna okolina oko stanica raka (mikro-okoliš) može postati kisela. To je zbog razlika u načinu na koji tumori stvaraju energiju i koriste kisik u usporedbi sa zdravim tkivom. Znanstvenici naporno rade kako bi shvatili kako se to događa te kako bi na osnovu tih otkrića razvili učinkovitije tretmane raka. Zasada nemamo još dobrih dokaza da prehrana može manipulirati pH cijelog tijela ili da ima utjecaja na rak.

Mit 4: Rak voli slatko

Još jedna ideja koju često možemo čuti je da šećer očito “hrani stanice raka”, čime nam se želi sugerirati da bi u potpunosti trebali izbaciti slatku hranu iz prehrane pacijenata. Ovo nije ništa drugo do grubo pojednostavljivanje jednog vrlo složenog područja koje tek počinjemo razumjevati.

“Šećer” je pojam kojim se očito nastoji sve obuhvatiti. Odnosi se na niz molekula, uključujući jednostavne šećere u biljkama, glukozu i fruktozu. Bijela tvar u zdjeli na vašem stolu naziva se saharoza i sastoji se od glukoze i fruktoze kad se spoje zajedno. Svi šećeri su ugljikohidrati – molekule izrađene od ugljika, vodika i kisika. Ugljikohidrati – bilo od torte ili mrkve – razbijaju se u našem probavnom sustavu i oslobađaju glukozu i fruktozu. To se apsorbira u krvotok kako bi nam osiguralo energiju za život.

Sve naše stanice, kancerogene ili ne, koristite glukozu za energiju. Budući da stanice raka obično rastu vrlo brzo u usporedbi sa zdravim stanicama, one imaju posebno veliku potražnju za ovim gorivom. Tu je također dokaz da koriste glukozu i proizvode energiju na drugačiji način nego što to čine zdrave stanice.

Istraživači rade na tome kako bi razumjeli razlike kako rak koristi energiju u usporedbi sa zdravim stanicama, i pokušavaju to iskoristiti za razvoj boljih načina liječenja (uključujući i zanimljiv, ali daleko od toga da je dokazan, lijek pod oznakom DCA).

Ali sve to ne znači da šećer od kolača, slatkiša i druge slatke hrane hrani naročito stanice raka, za razliku od bilo koje druge vrste ugljikohidrata. Naše tijelo ne bira koje će stanice dobili koje gorivo. Ono pretvara prilično mnogo svih ugljikohidrata koje jedemo u glukozu, fruktozu i druge jednostavne šećere, i njih uzimaju naša tkiva kada god im je potrebna energija.

Iako je pametno ograničiti unos slatke hrane kao dio ukupne zdrave prehrane i kako bi se izbjeglo debljanje, tvrdnja da slatka hrana posebno hrani stanice raka daleko je od istine.

Mit 5: Rak je gljivica – a soda bikarbona je lijek

Ova “teorija” dolazi od ne baš pažljive tvrdnje koja glasi: “Rak je uvijek bijel”.

Jedan očiti problem s tom idejom – osim činjenice da stanice raka očito nisu gljivičnog podrijetla – je taj da rak nije uvijek bijele boje. Neki tumori jesu. No, neki nisu. Pitajte bilo kojeg patologa ili kirurga. Ili jednostavno na Googleu pretražite slike (ali možda ne odmah, već nakon ručka …).

Zagovornici ove teorije tvrde da je rak uzrokovan infekcijom Candida gljivice, a da su tumori zapravo pokušaj tijela da se brani od ove infekcije. Međutim, nema dokaza koji pokazuju da je to istina.

Nadalje, dosta savršeno zdravih ljudi može biti zaraženo Candidom – to je dio vrlo normalnog soja mikroba koji žive u (i) na svemu oko nas. Obično naš imunološki sustav drži Candidu pod kontrolom, ali infekcija može imati ozbiljnije implikacije kod osoba s kompromitiranim imunološkim sustavom, kao što su oni koji su HIV pozitivni.

“Jednostavno rješenje” je očito – u tumor unijeti sodu bikarbonu. Istina je da ovo nije ni odgovarajući tretman koji se dokazano koristi za liječenje gljivičnih infekcija, a kamoli samog raka.

Naprotiv, postoje čvrsti dokazi da visoke doze natrijevog bikarbonata mogu dovesti do ozbiljnih – ili čak i kobnih posljedica. Zasada nema nikakvih objavljenih kliničkih ispitivanja koja bi dokazala učinkovitost natrijevog bikarbonata u liječenju raka.

Mit 6: Postoji čudotvoran lijek za rak…

Od kanabisa tj. ulja kanabisa do klistira od kave, internet je preplavljen videima i osobnim anegdotama o “prirodnim čudima” i svjedočenjima ljudi koji su na ove načine izliječili rak.

Ali izvanredne tvrdnje zahtijevaju i izvanredne dokaze – YouTube video zapisi i Facebook postovi nisu nikakvi znanstveni dokazi.

U mnogim slučajevima nemoguće je reći jesu li pacijenti u takvim anegdotalnim izvorima “izliječeni” uz pomoć neke alternativne metode liječenja ili ne. Mi ništa ne znamo o njihovoj medicinskoj dijagnostici, stadiju bolesti, a u često slučajeva čak niti to jesu li uopće imali dijagnosticiran rak. Primjerice, ne znamo jesu li se liječili i nekim drugim lijekovima u sklopu bolničkog liječenja.

Čuli smo mnogo uspješnih priča – ali, što je s ljudima koji su pokušali s “alternativnim liječenjem” i nisu preživjeli? Mrtvi ne mogu govoriti, a ljudi koji tvrde da se dogodilo “čudo” izliječenja najčešće samo biraju najuspješnije slučajeve, bez predstavljanja pune slike.

To naglašava važnost objavljivanja podataka iz recenziranih, znanstveno strogih laboratorijskih istraživanja i kliničkih ispitivanja. Prvo, jer provođenje odgovarajućih kliničkih studija omogućuje istraživačima da dokažu da je potencijalni lijek za rak siguran i učinkovit. I drugo, objavljivanje tih podataka omogućuje liječnicima diljem svijeta da koriste ove podatke za svoja istraživanja i za dobrobit svojih pacijenata. To je standard prema kojem bi svi tretmani raka trebali težiti.

To ne znači da prirodni svijet nije izvor potencijalnih lijekova, od aspirina (kora vrbe) do penicilina (plijesni). Na primjer, lijek protiv raka Taxol je prvo izoliran iz kore i iglica stabla pacifičke tise.

No, daleko od toga da sada treba žvakati koru drveta u borbi protiv tumora. Ativnu tvar treba najprije pročistiti i ispitati u kliničkim uvjetima. Tako jedino možemo znati da je lijek siguran i učinkovit, kao i dozu u kojoj ga treba propisati.

Naravno, ljudi s rakom žele pobijediti svoju bolest na bilo koji mogući način. I sasvim je razumljivo da se hvataju za bilo kakvu “slamku spasa”. No, savjet liječnika je da budu oprezni pred bilo čime što se označava kao “čudotvoran lijek”, a osobito ako vam ga drugi ljudi pokušavaju prodati.

Mit 7: … ali ga velike farmaceutske kompanije suzbijaju

Ruku pod ruku s idejom da postoji izobilje “čudotvornih izlječenja” dolazi i ideja da vlade, farmaceutska industrija, pa čak i dobrotvorne udruge skrivaju lijek za rak, jer oni od postojećih lijekova zarađuju mnogo, mnogo novca.

Bez obzira o kakvoj je vrsti “lijeka” riječ, logika je obično uvijek ova: Taj lijek je lako dostupan, jeftin i ne može se patentirati, pa medicinski “establišment” potiče njegovo skrivanje i suzbijanje, kako bi prodajom svojih lijekova napunili svoje džepove.

Ukratko, zavjera.

Nema sumnje da farmaceutsku industriju prati niz problema i skandala s transparentnošću poslovanja i kliničkim ispitivanjima (knjiga “Bad Pharma” autora Bena Goldacrea govori o tome). Mi navaljujemo na regulatore i farmaceutske tvrtke i zahtjevamo da nam djelotvorni lijekovi budu dostupni po razumnoj cijeni – iako je važno imati na umu i da svaki razvoj i ispitivanja novih lijekova košta mnogo novca, što tvrtke na neki način moraju nadoknaditi.

Problemi s konvencionalnom medicinom automatski ne dokazuju da su alternativni načini liječenja uspješni ili da “alternativni” lijekovi zaista djeluju. Kada bi koristili metaforu, rekli bismo da samo zato što automobil ponekad neće upaliti, to ne znači da su leteći tepisi održiva opcija za prijevoz.

Jednostavno nema smisla tvrdnja da bi farmaceutske tvrtke željele sakriti potencijalni lijek. Pronalaženje vrlo učinkovite terapije jamčit će im sigurno ogromnu prodaju širom svijeta.

U vezi ovoga vrijedno je zapaziti da smo svi mi ljudska bića – čak i političari i ljudi iz “Big Pharma” sektora – a rak može utjecati na svakoga. Ljudi u farmaceutskim tvrtkama, vladama, dobrotvornim organizacijama i uopće onome što nazivamo “medicinski establishment”, svima se njima može dogoditi da obole od raka. Tvrdnja da netko skriva lijek za rak je ne samo apsurdna, već je na neki način i uvredljiva za globalnu zajednicu predanih znanstvenika, medicinskog osoblja i svih onih istraživača koji predano rade na otkrivanju što učinkovitijih lijekova.

Mit 8: Liječenje raka ubija više nego što liječi

Budimo jasni, liječenje raka – bilo kemoterapijom, radioterapijom ili operacijom – nije šetnja po parku. Nuspojave mogu biti teške. Uostalom, tretmani koji su dizajnirani da ubijaju stanice raka neminovno će utjecati i na zdrave stanice.

Ponekad, nažalost, tretman nije uspješan. Mi znamo da je vrlo teško liječiti kasne stadije raka koji se proširio po cijelom tijelu, pa iako liječenje može pružiti olakšanje od simptoma i produžiti život pacijentu, to neće biti lijek za vrlo napredne stadije raka.

Kirurgija je još uvijek najučinkovitiji tretman koji imamo za rak, pod uvjetom da se bolest dijagnosticira dovoljno rano. I radioterapije pomažu izliječiti više ljudi nego neki drugi lijekovi protiv raka.

Kemoterapija i drugi lijekovi imaju vrlo važnu ulogu u liječenju raka – u nekim slučajevima pomažu izliječiti bolest, a u drugima pomažu produžiti život.

Tvrdnje na internetu da je kemoterapija “efikasna samo 3 posto” su vrlo pogrešne i zastarjele. Štoviše, najviše zabrinjavaju tvrdnje da kemoterapija može zapravo “poticati rak”.

Važno je istaknuti da su u sve većem broju slučajeva lijekovi vrlo učinkoviti. Na primjer, više od 96 posto svih muškaraca sada se uspješno liječi od raka testisa, u usporedbi s manje od 70 posto 1970. godine i to zahvaljujući dijelom i lijeku koji smo razvili pod nazivom cisplatin. Osim toga, i tri četvrtine djece s rakom sada je izliječeno, u usporedbi s oko jedne četvrtine u kasnim 1960-im godinama – većina njih je i danas živa zahvaljujući upravo kemoterapiji.

Ponekad može biti bolje da se pacijent odluči za liječenje s ciljem smanjenja boli i simptoma, a ne da pokušava izliječiti bolesti (palijativna skrb). Balansiranje između kvalitete i kvantitete života uvijek će biti problem u liječenju raka, a to je ono što svaki pacijent mora odlučiti sam za sebe.

Mit 9: Mi nismo napravili nikakav napredak u borbi protiv raka

To jednostavno nije istina. Zahvaljujući napretku u istraživanjima, dugotrajna (10 i više godina) preživljavanja od raka udvostručila su se u Velikoj Britaniji tijekom posljednjih 40 godina, a stopa smrtnosti pala je za 10 posto samo u posljednjih deset godina. Vrlo je vjerojatno da pacijenti kojima je rak dijagnosticiran danas i koji se upravo sada liječe, da će imati još veće šanse za preživljavanje u odnosu na pacijente prije 10 godina.

Da biste vidjeli kako se slika promijenila, izdvojite sat vremena i pogledajte dokumentarni film The Enemy Within: 50 years of fighting cancer. Od ranih dana kemoterapije u 50-im i 60-im godinama do najnovijih ‘pametnih’ lijekova i precizno dozirane radioterapije, u filmu je naglašeno koliko daleko smo došli u liječenju raka tijekom svih ovih godina.

Ipak, tu je još dug put. Postoje neke vrste raka gdje je taj napredak sporiji – kao što su rak pluća, mozga, gušterače i rak jednjaka. A kada izgubite nekoga koga volite i tko je umro od raka, možete naravno osjećati kao da nikakav napredak nije postignut.

Zato znastvenici rade tako naporno kako bi uskoro pobijedili rak i kako bi bili sigurni da nitko zbog bolesti neće prerano izgubiti svoj život.

danas.net.hr