2 25
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

U prva dva izdanja feljtona govorili smo o formiranju prve dvije stranke u historiji BiH: Muslimanske narodne organizacije 1906. te Srpske narodne organizacije 1907. godine, kao i političkim, prosvjetnim i kulturnim aktivnostima koje su vodile do nastanka prvih stranaka. Nakon što su bh. muslimani i Srbi organizirali svoje političke organizacije, došao je red i na Hrvate.

Hrvatska narodna zajednica

Ipak, Hrvati u BiH dosta su kasnili za Bošnjacima i Srbima u stranačkom organiziranju pa je tako prva hrvatska stranka u BiH, Hrvatska narodna zajednica (HNZ), osnovana 1910. godine. Stranku je osnovao dr. Ivo Pilar, nedugo pred prve izbore u BiH za Bosanski sabor. Pilar je bio hrvatski pravnik historičar, sociolog, publicista, filozofski pisac i pravaški političar, rođen u Zagrebu 1874., a u BiH je došao 1905., u Tuzlu, gdje je otvorio advokatsku kancelariju.

Austrougarske državne vlasti nisu smatrale poželjnim organiziranje starčevićanske stranke pod pravaškim imenom, s obzirom na to da su pravaši bili izrazito nacionalistički orijentirani i često se direktno protivili austrougarskoj vladavini nad Hrvatima.

Stoga su izabrali naziv stranke koji neće isticati pravaštvo, ali je stranka imala cilj etablirati upravo pravašku ideologiju u Bosni i Hercegovini.

BiH u Hrvatskoj

Pravaštvo je naziv za hrvatsku nacionalističku ideologiju, odnosno pojedince, stranke i pokrete koji se pozivaju na tradiciju Stranke prava iz 19. stoljeća, odnosno stavove njenog osnivača Ante Starčevića.

Pravaštvo bi se, u najširem smislu, moglo označiti kao nastojanje da se stvori hrvatska država koja bi trebala biti samostalna i suverena, odnosno imati maksimalnu autonomiju u odnosu na neke šire entitete. U tom pogledu, HNZ je zagoravao pripajanje BiH Hrvatskoj koja bi postala nova jedinica u monarhiji, ravnopravna s Austrijom i Ugarskom, a, također, smatrali su da, zbog ostvarenja ovog cilja, i među bh. muslimanima treba probuditi hrvatsku nacionalnu svijest.

HNZ su podupirali franjevci, seljački stalež te nisko obrtništvo. Iako je stranku osnovao Pilar, predvodio ju je dr. Nikola Mandić, pravnik iz Travnika, a od ostalih članova ističu se dr. Ivo Pilar, književnik Hamid Ekrem Šahinović, Jozo Sunarić. Imali su i pomoć od zemaljskog poglavara BiH, baruna Stjepana Sarkotića te su općenito blisko sarađivali s austrougarskim vlastima u BiH.

Pilar: Osnivač HNZ-a
Pilar: Osnivač HNZ-a

Hrvatska katolička udruga

Ipak, za razliku od muslimana i Srba, među bh. Hrvatima u startu će doći do političkog raskola i formiranja još jedne nacionalne stranke. Naime, iako je u početku podržavao HNZ, sarajevski nadbiskup Josip Stadler ubrzo je došao u sukob s rukovodstvom stranke oko ključnih politika. Naime, HNZ se zalagao za blisku saradnju muslimana i katolika te je muslimane tretirao kao sastavni dio hrvatskog nacionalnog korpusa. Stadler je, pak, smatrao da je katoličanstvo neodvojiv dio hrvatskog nacionalnog identiteta te da bi trebalo raditi i na prevođenju muslimana na katoličanstvo, a ne samo buđenju hrvatske nacionalne svijesti među njima. Pilar je, s druge strane, Stadleru zamjerao pretjerani katolicizam i protivio se njegovoj ideji da se HNZ potčini Katoličkoj crkvi.

Sve ovo vodit će do toga da Stadler formira novu političku stranku – Hrvatsku katoličku udrugu (HKU). Stranka je bila izrazito klerikalnog karaktera, oslonjena, prije svega, na Katoličku crkvu, ali ipak nije uspjela doprijeti do širih hrvatskih masa u BiH.

Tako je, sa strankama organiziranim prema etničko-vjerskom principu, BiH dočekivala prve izbore u svojoj historiji 1910. godine

Socijaldemokratija u BiH

Godine 1909. bit će osnovana i jedina nenacionalna stranka u BiH tokom Austro-Ugarske koja će ujedno biti i prva ljevičarska stranka u historiji naše zemlje – Socijaldemokratska stranka (SDS) BiH. Vođa SDS-a BiH bio je Sreten Jakšić. Nastala je od predstavnika sindikata i radničkih grupa, a većinu članstva na početku su činili strani radnici, dovedeni iz drugih dijelova Austro-Ugarske.

Zbog toga je, uglavnom, bila marginalizirana, a za službenu ideologiju uzela austromarksizam. Ideologija stranke temeljila se na socijaldemokratskim idejama prisutnim u Evropi u to vrijeme, u prvom redu u Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, a od južnoslavenskih zemalja u Srbiji. Glavni cilj stranke bilo je uvođenje socijalizma, koji bi se, prema njima, ostvario kroz ostvarenje političkih sloboda, ravnopravnosti naroda, ostvarenje ekonomskog blagostanja radnika, preuzimanje vlasti kroz parlamentarnu borbu i rješavanje agrarnog pitanja u potpunu korist seljaka. Također je zagovarala i veću autonomiju BiH.