Reis Kavazović na Igmanu: Dvije su bolesti pogubne za naš narod

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović poručio je danas s Igmana da su odgovornost, zajedništvo, budnost i spremnost na žrtvu za domovinu obaveza i sadašnjih generacija, upozorivši na pokušaje izazivanja raskola i podjela među ljudima.

Govoreći o značaju Igmana, reisul-ulema je kazao da su se vjernici okupili “na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada”, podsjetivši na vrijeme kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa opkoljenog Sarajeva, prenosi Muslimanska informativna novinska agencija (MINA).

U hutbi koju je održao u okviru manifestacije “Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2026”, reisul-ulema je naglasio da i danas treba činiti sve kako bi Bosna i Hercegovina bila sigurna i kako bi buduće generacije bile pošteđene iskušenja kroz koja su prošle prethodne.

– Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže – poručio je reisul-ulema.

Govoreći o odnosu prema domovini, kazao je da je ona mjesto kojem čovjek pripada i da je “u njoj naš dom, ma koliko bili daleko od nje”.

– Učili su nas da Bosna nije samo zemlja, već ideja za koju se živi, mjesto naše žrtve i slobode, vrijedna jer teče u našim venama – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Istakao je da odgovornost prema domovini podrazumijeva brigu za sigurnost i napredak ljudi, njihovo dostojanstvo, pravdu i jednakost, kao i očuvanje mira, sloge, razumijevanja i međusobnog uvažavanja.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču i Prijatelju pravovjernih. S Njegovim imenom sve počinje i sve završava. U Njega je snaga, koja i nas i sve oko nas čini živim. On nam daje oči da jasno vidimo i srca da jasno razlučimo dobro od zla, silnika od junaka, zlotvora od dobrohotnog. Od Njega ištemo milost za našeg uzora i vodiča Muhammeda, a.s., za njegovu čestitu porodicu i za sve njegove sljedbenike i sve šehide i gazije.

Poštovana braćo i sestre, porodice šehida i gazije!

Sa zahvalnošću Uzvišenom i u velikoj radosti okupili smo se danas na mjestu našega ponosa, umijeća i herojstva. Okupili smo se na ovdje Igmanu, na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada. Na mjestu naše žrtve, snaga i samopouzdanje.

Zahvalni smo Allahu na Njegovoj neizmjernoj milosti prema nama, i danas kada ovdje dolazimo u miru, a i onda kada smo bili pred velikim iskušenjem. Ovo mjesto, ova Ratna džamija i ove igmanske vrleti, podsjećaju nas na teška vremena pogibelji: u kojima se duša rastajala od tijela, drug od druga, brat od brata. Na dane kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa u opkoljenom Sarajevu.

I tada, i danas, održali su nas vjera u Allaha, dž.š., i naša odlučnost da se borimo za život, slobodu i domovinu. S Njegovim imenom na usnama i u srcima branili smo čast ove zemlje, njenih ljudi i njihovo dostojanstvo. I tada, kao i danas, bili smo svjesni Božije riječi, koja nam je davala snagu i utjehu:

„Reci: ‘Molitva moja, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.’“ (Al-An’am, 162)

Danas, okupljeni na ovom historijskom proplanku, pod zastavama naše slobode i u okrilju ove džamije, naše misli i naše dove dozivaju u sjećanje našu braću s kojom smo se u časnoj borbi rastali na igmanskim i bosanskim ratištima.

Ovdje smo i zbog njih i zbog sebe, da podsjetimo i sebe i druge, i da iznova, s vremena na vrijeme, jemin položimo da ćemo čuvati i braniti našu Bosnu od dušmanina, ma ko on bio i odakle god dolazio.

Braćo i sestre!

Prošle su decenije otkako su bosanski sinovi stajali ovdje na braniku domovine. Znali smo i tada da, kada jednog dana odemo s ovoga mjesta, neće nam biti lahko u porušenoj i poharanoj zemlji. Ništa osim vjere u Boga i nade u mir nismo odavde ponijeli. Nije nam ništa osim toga ni trebalo. Znali smo da sve drugo možemo steći svojim rukama. Jer nam je u Kur’anu rečeno:

„I da čovjeku pripada samo njegov trud, i da će se trud njegov sigurno vidjeti.“ (An-Najm, 39-40)

I trudili smo se. Obnavljali smo porušene domove, podizali, odgajali i školovali djecu, vraćali se na poharanu zemlju, u nadi da će mir zaliječiti mnoge rane. I danas trebamo s tom nadom živjeti, učiniti sve da ova zemlja bude sigurna, kako bismo sačuvali svoje porodice od teških iskušenja kroz koja smo mi prošli. Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže. Pa i kod samog Gospodara svjetova je Kuća mira (Darus-selam), u koju On poziva vjernike:

„Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.“ (Yunus, 25)

Draga braćo i sestre!

Domovina je najvažnije mjesto na Zemlji. Tako nas je podučio Muhammed, alejhi selam, kada je rekao za svoju voljenu Meku:

„Tako mi Allaha, ti si mi najdraže mjesto na zemlji, i da me tvoji stanovnici ne tjeraju iz tebe, nikada te ne bih napustio.“ (Tirmizi)

Dok stojimo ovdje na Igmanu i učimo dovu za domovinu, budimo svjesni značenja ovih Poslanikovih riječi. Domovina je mjesto kojem pripadamo. U njoj je naš dom, ma koliko bili daleko od nje. To je osjećaj koji prati sve generacije Bošnjaka. Isto su osjećali i naši preci, čuvajući je od dušmana koji su joj željeli nauditi.

Znamo da nas čekaju iskušenja koja ispituju našu odanost i spremnost na žrtvu. Učili su nas da Bosna nije samo zemlja, već ideja za koju se živi, mjesto naše žrtve i slobode, vrijedna jer teče u našim venama.

Danas, dok smo ovdje na Igmanu okupljeni, potražimo u sebi ono što možemo danas položiti pred njen mihrab, a što će nam dati snagu sutra.

Na prvom mjestu, to je naša odgovornost: za ljude, muškarce i žene, djecu i starce, za njihovu sigurnost i napredak, za njihovo dostojanstvo, za pravdu i jednakost, za mir i slogu, razumijevanje i uvažavanje. Na ovim igmanskim vrletima, na ovom strateškom bedemu spasa, prekalila se ideja borbe za domovinu, za slobodu i dostojanstvo našeg naroda.

U tu borbu smo i danas svi pozvani, jer ona još traje. U njoj trebamo svakog sina i kćer ove zemlje. Potrebna nam je pomoć Božija i trud naših ljudi. Bez tog dvoga niti jedan se posao ne može završiti.

Ostanimo budni stražari na braniku domovine spremni položiti žrtvu pred njen mihrab. Ona će nās uvijek trebati, nas svoje pouzdane čuvare.

Držimo na oku one koji žele izazvati raskole i neprijateljstva među nama, posijati sjeme zlobe i mržnje, od brata napraviti dušmana, a dušmana predstaviti prijateljem. Čine to kako bi oslabili našu volju i kako bismo odustali. Oni neće odustati. Namjera im je razbiti naš saf, podijeliti nas na grupe i stranke, okrećući nas jedne protiv drugih, kako bismo im postali lahak plijen.

Kada dođe takvo vrijeme, oni koji su muslimani znaju šta im je činiti: držati se Allahove Knjige, suneta Njegovog poslanika Muhammeda, a.s i zajednice muslimana. U tome su naša snaga i naš spas.

Dvije su bolesti pogubne za naš narod na koje dušman računa: zavist i smutnja. Zavist je zlo duše kada je ona krije, a smutnja je zlo duše kada je ona sije. Čuvajmo se ova dva otrova i ne dopustimo da ovladaju našom dušom i tijelom.

Braćo i sestre.

Onaj Koji sve u svojoj ruci drži i kod Koga je sva moć i snaga i Koji nam je bliži od vratne žile kucavice, je rekao:

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli. Zato neka se i oni Mome pozivu odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravome putu.“

Došli smo danas ovdje i da uputimo dovu Milostivom Allahu, da Ga zamolimo za milost prema svima nama, našoj djeci i roditeljima, našim iskrenim prijateljima i dobrim komšijama.

Bože naš, svemu Milostivi, Vladaru Sudnjega dana, Tebe ponizno molimo, pogledaj nas Svojom milošću i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sve njene ljude i narode koji u njoj žive.

Molimo Te, Gospodaru, podari našoj domovini sreću, umnoži u njoj dobrotu i blagoslovi sve njene ljude. Pomozi nam da u miru podižemo naše potomke i učini ih zdravim i Tebi odanim.

Sačuvaj nas i našu domovinu od dušmana i rata, od gladi i bolesti, od mržnje i nesloge, od lijenosti i pokvarenosti.

Nadahni nas istinom i ljubavlju, povećaj među nama povjerenje i samilost, i učini da se međusobno poštujemo.

Pomozi nam da čuvamo našu domovinu kao zjenicu oka, da je učinimo lijepim mjestom u koje će dolaziti naši gosti i prijatelji. Bože, primi naše šehide u okrilje Svoje milosti, a našim gazijama povećaj hrabrost i odlučnost.

Učini naša prsa prostranim i olakšaj naše terete, kao što si raširio prsa Muhammeda, a. s., i olakšao njegov teret.

Učini da Ti služimo odano, onako kako Ti je služio naš vjerovjesnik Muhammed, a. s. Amin.

(Vijesti.ba)