Reportaža iz KPZ-a Zenica: Zaradim sebi za duhan i osnovne potrebe, ne moram nikome prati gaće

Od 800 osuđenika, koliko ih trenutno izdržava kaznu u Kaznenopopravnom zavodu (KPZ) Zenica, čak polovina njih vrijeme nastoji iskoristiti korisno, radeći razne poslove. 
Najveći i najstariji u BiH, ali i jedini zatvor zatvorenog tipa u Federaciji, nije samo zatvor, on je i proizvodna institucija.

Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su KPZ Zenica i iza zidina visokih četiri do pet metara zatekli osuđenike koji rade i zarađuju kako bi prekratili vrijeme.

Plastenici, radionice, stolarija, drvorezbarstvo… sve se to može pronaći u ovoj ustanovi. Oni koji imaju dobro vladanje, poštuju pravila i ne prave probleme, na nekoliko sati dnevno mogu „pobjeći“ iz ćelijska četiri zida, što im je, kako su nam kazali, pravi spas.

Grad u malom

Kako nam je kazao Ivica Dujmović, zamjenik direktora KPZ-a Zenica, osuđenici su angažirani na raznim poslovima, takozvanim režijskim.

– Rade u kuhinji, krojačnici, kao redari, ugostitelji, šiju odijela koja nose. Osim toga, vrijeme upotpune i u raznim sekcijama, poput likovne i drvorezbarske. Tamo prave određene rukotvorine koje kupuju uglavnom oni sami, ali i mi, uposleni – govori Dujmović.

Povrće koje uzgoje koristi se u zatvorskoj kuhinji, ali ga mogu kupiti i građani u trafici koja se nalazi ispred zatvorskog kompleksa.

– Osuđenici nam pomažu kada i u građevinskim poslovima, vešeraju i kotlovnici. Mi smo grad u malom, sve imamo – ističe Dujmović.

A da je uistinu tako, uvjerili smo se i sami. Na ogromnoj zatvorskoj površini zatekli smo brojne osuđenike kako sade i okopavaju kupus, krompir, luk, paradajz…

Među njima je i Adžul Avdićević iz Zavidovića, koji je u zatvoru zbog šumske krađe. Zahvalan je, kaže, starješinama što može raditi, jer mu vrijeme tako brže prolazi.

Adžul Avdićević radi sve poljoprivredne poslove

– Trenutno sadim blitvu, ali radim sve poljoprivredne proizvode, od sjetve do berbe. Prođe vrijeme, a nešto se i zaradi za duhan, higijenu i osnovne potrebe. Ne moram nikome prati gaće da bih imao za cigare – govori Avdićević.

Sarajlija Elvis Šabanović u zeničkom zatvoru je već 15 mjeseci. Osuđen je na tri godine i devet mjeseci zbog nanošenja teških i lakih povreda te izazivanja opasnosti. I on vrijeme krati radeći.

– Odlično je što nam se pruža prilika da radimo. Nismo stalno u ćeliji, aktivni smo, prolazi vrijeme, zarađuje se, imamo novca da sebi nešto kupimo. Ne mogu reći da je isto kao da smo vani, ali tu smo gdje smo – priča Šabanović.

Šabanović: Aktivni smo

Pomaže porodici

Već šest godina u zatvoru je i Sanel Karahmet iz Zenice, koji je zbog krađe automobila osuđen na 8,5 godina zatvora. Već mjesec dana koristi zavodske pogodnosti i radi.

– Porodičan sam čovjek, tako da od onoga što zaradim ovdje uspijem pomoći i svojima. Šaljem im novac, a ostane i meni da imam za osnovne potrebe – govori Karahmet dok radi u jednom od brojnih plastenika.

I dok nastoje sebi olakšati vrijeme na izdržavanju kazne, osuđenici su ponosni na činjenicu da su društveno korisni te da vrijeme iza betonskih zidina nisu proveli uzalud.

Pekara, autopraonica…

Iako je trenutno najaktuelnije bavljenje poljoprivredom, osuđenici u zeničkom zatvoru prave i hljeb i druga peciva. Osim toga, posjeduju i autopraonicu u kojoj održavaju službene automobile.

– Iako je rad u zatvoru na dobrovoljnoj bazi, vjerujte da je interes ogroman. Imamo veće interesovanje nego što možemo pružiti radnih zadataka – ističe Dujmović.

Autor: D. PAŠALIĆ – AVAZ