Reprogram i pusta obećanja: Čelik je ponovo talac politike

Čak i ako ste samo površan ljubitelj domaćeg fudbala, vjerovatno su do vas doprle informacije o novoj revoluciji u zeničkom Čeliku. Ulazak finansijski snažnog investitora iz Turske, odlazak na pripreme u Antaliju i dovođenje velikog broja igrača, od čega priličnog broja stranaca, stvari su koje su čak i velikim skepticima ulijevale nadu u to da će Čelik i ove sezone uspjeti da izbori opstanak u Premijer ligi BiH, a da će, kao što su čelnici kluba ponukani obećanjima investitora najavili, već naredne sezone krenuti u borbu za izlazak u evropska takmičenja ili čak trofeje.

Bajka koja ima mračnu stranu

Ipak, do vas vjerovatno nisu došle ostale informacije, o kojima se malo govori. Prvi dojam o Čelikovom spašavanju je sjajan, ali kako nas je domaći fudbal nebrojeno mnogo puta naučio, svaka priča ima dvije strane, a koliko god da je jedna strana pozitivna, druga će morati biti negativna, kako bi se uspostavio balans. Naime, investitori iz Turske su i prije preuzimanja Čelika istakli da se ne žele brinuti o ranijim klupskim dugovanjima, a to su čak i postavili kao jedan od preduslova za svoj ulazak u klub. Da bismo cijeloj priči dali jasan kontekst, vrijedi istaći da su najavljene godišnje investicije od nekih milion eura, dok prema većini dostupnih podataka, koji možda i nisu u potpunosti pouzdani, ukupan dug Čelika iznosi minimalno pet miliona eura, a postoji mogućnost da su dugovanja i veća. Pravo je pitanje kako klub koji će u budućnosti operisati sa milion ili dva miliona eura treba da vrati višestruko veće dugove, ako dugove neće vraćati njegovi de facto vlasnici.

Klub ne može funkcionirati sa blokiranim računima

Naravno, Čelik nije njihova privatna svojina, već je zbog nepostojanja adekvatne zakonske regulative udruženje građana i tom bi logikom trebao biti zajedničko dobro svih Zeničana i ljudi koji ga vole i žele spasiti, a daljom logikom bi trebao biti i ”dijete” gradskih vlasti Zenice. Poznato je da ubjedljivo najveći dio Čelikovih dugovanja otpada na porezni dug, što je rezultat nesavjesnog i neadekvatnog rada brojnih upravljačkih struktura koje su klubom prodefilovale u posljednjih skoro tri decenije. Usto je poznato i da se Gradska uprava Zenice obavezala pomoći klubu onoliko koliko je u njenoj moći, a ta bi se pomoć trebala manifestovati kroz potpis reprograma poreskih dugovanja sa Poreznom upravom FBiH, na način da grad na sebe preuzme obavezu isplaćivanja dugovanja u mjesečnim ratama, a da Poreska uprava FBiH zauzvrat oprosti kamatu koja je tokom godina i sama postala značajan dio klupskih dugovanja.

Jako je bitno istaći da Čelik bez reprograma NE MOŽE funkcionirati, a bez obzira na pozitivnu atmosferu koja se stvorila u samom klubu, nikako ne može biti pozitivno to što sedam dana do početka prvenstva Čelik još uvijek nema riješeno pitanje svog reprograma, te samim tim ni pitanje svog opstanka u jako bliskoj budućnosti, dok je zaista nepotrebno i razmišljati o daljoj budućnosti.

Potencijal koji se ne iskorištava

Zenički klub je u posljednjoj deceniji stvorio ili etablirao cijelu plejadu kvalitetnih fudbalera koji su jako uspješno igrali u Premijer ligi BiH i vjerovatno je u tom segmentu iznad svih klubova u ligi. Adi i Eldin Adilović, Mahir Karić, Aidin Mahmutović, Mahir Karić, Fenan Salčinović, Emir Jusić, Marin Popović, Aldin Šišić, Admir Ljevaković, Dženan Bureković, Semir Pezer, Haris Dilaver, Aldin Đidić, Jasmin Burić i mnogi drugi čine prilično dugu listu, ali njihova imena samo su mali fragment svega onoga što je Čelik dao domaćem fudbalu u posljednje vrijeme. Ipak, stanje u kojem se nalaze omladinske selekcije Čelika koje su tradicionalno okupljale omladince sa prostora puno šireg od Zenice nije ništa bolje od stanja u kojem se nalazi seniorski pogon. Juniori su 12. u Premijer ligi BiH u konkurenciji od 14 ekipa, kadeti su 10. u kategoriji 12 ekipa, dok su pioniri 11. i bolji su samo od GOŠK-a koji nije sakupio niti jedan bod.

Naravno da se sistematsko uništavanje Čelikovog seniorskog tima moralo odraziti i na omladinske kategorije, ali pomalo je nevjerovatno kako klub apsolutno svake godine radi iste stvari. Proljeće se gotovo po pravilu dočekuje u alarmantnom stanju, a tek nevjerovatne rezultatske serije omogućavaju klubu opstanak u ligi. Ipak, ekipama koje Čelik sastavi za svoja vrhunska proljeća rok obično istekne već sa okončanjem posljednje majske utakmice, a dok se okupi nova kvalitetna ekipa stigne i zimska pauza, koja obično donosi i priličan bodovni zaostatak. A donosi i povećanje finansijske dubioze, bez ikakvih naznaka da će se stvari promijeniti. Plan da se stvari rade korak po korak i da se proba izbjeći konstantni haos nikad nije postojao, a teško je vjerovati da je to stvar puke slučajnosti. Lakše je povjerovati u loše namjere onih koji su donosili odluke u Čeliku i o Čeliku. Klub je zapravo i dotjeran u poziciju da dugoročan plan ne može postojati.

Problem stranaca nerješiv bez reprograma

Sjeća li se neko pomalo komičnih scena sa Borisom Pavićem? Čovjek se gotovo krio po stadionima širom BiH dok je Čeliku donosio nevjerovatne rezultatske nizove. Sjeća li se neko naprasne evolucije Germaina Kouadia u jednog od dominantnijih ofanzivaca lige i njegovog još naprasnijeg nestanka sa domaće scene? Sjeća li se neko razloga što se sve to odigralo baš onako kako se odigralo?

Njihov najveći grijeh je bio što su stranci, a kad ste stranac u klubu koji ima milionske dugove i pritom nema potpisan reprogram te su mu računi blokirani, vi praktično ne postojite, odnosno taj klub vas ne može registrovati. I nije Čelikov najveći problem što je kraj Pavićevog imena stajala zastava Hrvatske, a kraj Kouadiovog zastava Obale Slonovače. Problem je što u posljednjoj sedmici prije početka prvenstva i pored brojnih obećanja potpis reprograma dugovanja ne djeluje ništa realnije nego što je djelovao prije nekoliko mjeseci. A posljedica toga bi mogla biti da zaista kvalitetni igrači poput Cihana Celika i Enesa Akguna proljeće započnu u dresu Čelika, ali smješteni negdje na tribine Bilinog Polja, jer kraj njihovog imena ne stoji zastava Bosne i Hercegovine. Ne treba se zavaravati, šanse Čelika da izbori opstanak bez inostranih pojačanja koja su stigla u ovom prelaznom roku drastično su manje, jer i GOŠK i Sloboda imaju barem na papiru kvalitetnije ekipe, a i solidnu bodovnu zalihu pred nastavak sezone.

Bogata historija jedino što je ostalu Čeliku

Ne treba se zavaravati ni da će Čelik sa potpisom reprograma poreskog duga biti u potpunosti spašen, jer proces ozdravljenja mogao bi biti podjednako dug poput procesa širenja bolesti koja je ovaj klub izjedala tokom posljednje dvije ili tri decenije. Ipak, bude li se Čelik liječio od strane nadriljekara koji su ga i doveli na samrtnu postelju na način na koji se do današnjeg dana liječio (a teško je od njih očekivati neke druge metode), onda bi ovo mogao biti i posljednji trzaj bolesnika.

Ostat će navijačima vječne uspomene na Fiorentinu, na dva uzastopna osvajanja Mitropa kupa, ostat će i uspomene na vrhunske fudbalere poput Elvira Bolića i Mirsada Hibića, pitanje je samo hoće li se te priče pričati u kontekstu Čelika kao kluba koji je nekad davno postojao ili kluba koji se vraća na staze stare slave. Jer došlo je vrijeme u kojem sredine više nema, a za Čelik postoje samo dvije opcije, od kojih je samo jedna prihvatljiva onima koji ga vole. Ili će se promijeniti i ozdraviti, ili ga neće biti. Još samo da oni koji o njemu odlučuju ili ga vode dokažu da istovremeno spadaju među one koji ga vole.

Sport1.ba