Portal 072info

REVOLUCIJA U STOMATOLOGIJI Uskoro potpuno drugačije plombe

Uskoro bi se plombe i zubni ispuni mogli izrađivati od bioaktivnog stakla, tvrde inženjeri s američkoga Državnog sveučilišta Oregon. Izrađena ‘in vitro’, bioaktivna stakla su nanomaterijali koji se često koriste u inženjerstvu koštanih i mekih tkiva, a važni su jer potiču razvoj stanica. Sadrže silikonski oksid, kalcijev oksid i fosforni oksid. Već desetljećima se koriste u ortopedskoj kirurgiji, no mogli bi predstavljati revoluciju u stomatologiji. Američki znanstvenici vjeruju da bi se mogli koristiti kao ispuni u liječenju karijesa, na način da ograniče prodor bakterija u zub te da bi, zahvaljujući njima, plombe mogle dulje trajati.

Znanstvenici su istraživanje proveli na uzorku od izvađenih kutnjaka. Neke su kavitete ispunili kompozitnim ispunom ili bijelom plombom, koji je sadržavao petnaestpostotno bioaktivno staklo, a dio su ih ispunili običnom bijelom plombom. Dodali su dentalne bakterije te pratili reakcije na zubima.

Rezultati su pokazali da je u uzorke zuba s ispunom koji je sadržavao bioaktivno staklo prodrlo 61 posto manje dentalnih bakterija nego u one s kompozitnim ispunom. U njih su, naime prodrle sve bakterije, odnosno sto posto dentalnih bakterija.

Profesor na Državnom sveučilištu Oregon Jamie Kruzic, objasnio je da se čini kako “bakterijama koje žive u usnoj šupljini i pridonose stvaranju karijesa ne ‘odgovara’ bioaktivno staklo, zbog čega je manje vjerojatno da će ‘napasti’ takve ispune”. Kazao je i kako bioaktivno staklo ima antimikrobska svojstva djelomično zahvaljujući ionima kalcija i fosfatima koji uništavaju bakterije.

Osim što bi moglo usporiti pojavu karijesa, bioaktivno staklo zube bi moglo opskrbljivati mineralima koji su se s vremenom istrošili, zbog čega će ispun dulje trajati. Zubi su, podsjeća Kruzic, poput kostiju – skladišta mineralnih tvari u tijelu.

Ako se otkriće profesora Kruzica i kolega potvrdi i u kliničkim istraživanjima, bioaktivno staklo vrlo će se lako umiješati u postojeći zubni ispun.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Dental Materials.

Podijelite članak