Režim u RS pali motore za novi frontalni udar na ustavni poredak BiH: NSRS sutra o novom spisku želja za napad na državu BiH

Vladajući režim u entitetu RS ponovo pali provjerenu predizbornu mašineriju nacionalne homogenizacije i pokušaja udara na državu BiH.

Samo tri mjeseca uoči općih izbora, pred poslanicima Narodne skupštine RS na posebnoj sjednici, sutra će se naći još jedan u nizu dokumenata sa dugim spiskom neostvarivih političkih želja.

Ovaj put riječ je o ‘Prijedlogu deklaracije o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda u BiH’, koji vlast, po već uigranom scenariju, javnosti servira preko  udruženja Asocijacije Stvaraoci RS i Boračke organizacije RS pokušavajući providno lažirati svenarodni konsenzus i pritisak od ovih organizacija.

U uvodnom dijelu ovog dokumenta, udruženja iza kojih se u stvari krije politički vrh entiteta, dramatično poručuju da je ‘neophodno ispoljiti političku zrelost, sabornost i srpsko jedinstvo da bismo sačuvali ono što malo koji narod veličine našeg danas ima, dakle svoju državu’.

Od ‘posipanja pepelom’ zbog sankcija do novog dizanja tenzija

Naravno, ne misle autori deklaracije na državu Bosnu i Hercegovinu, nego na entitet RS, koji im se priviđa da je u obliku države, ali to ne umanjuje činjenicu da na taj način ponovo udaraju i ugrožavaju Dejtonski mirovni sporazum, zbog čega je vrh RS već bio pod sankcijama SAD, a sada svoje želje ‘stavljaju u usta’  organizaciji bivših vojnika da ih oni izgovore umjesto njih.

Ovu deklaraciju je u skupštinsku proceduru zvanično uputio predsjednik NSRS Nenad Stevandić.

Time je otvoren prostor za još jedan radikalan, frontalni udar na ustavno-pravni poredak BiH, Dejtonski mirovni sporazum, te na prava Bošnjaka, Hrvata i svih ostalih građana koji ne pripadaju vladajućem etnonacionalnom narativu sadržanom u deklaraciji.

A, javnost u BiH itekako dobro pamti kada je isti ovaj režim u RS, u oktobru prošle godine suočen sa finansijskom blokadom, praznom entitetskom kasom i pritiskom SAD, brže-bolje povukao čitav set ranije usvojenih neustavnih zakona.

U paničnom pokušaju da izmole skidanje crnih lista i ublažavanje finansijskih sankcija koje su im vezale ruke, zvaničnici iz RS-u su se bukvalno posuli pepelom pred međunarodnom zajednicom, privremeno glumeći kooperativnost i konstruktivne partnere.

Međutim, vrlo brzo su sve obaveze i ‘smirivanje tenzija’ bacili pod noge i vratili se staroj, opasnoj igri destabilizacije, što rpedstavlja i sporna deklaracija.

Ignorisanje Ustavnog suda i kreiranje ‘države u državi’

Analiza samog teksta deklaracije otkriva da su unutar predloženih tačaka sublimirani direktni nasrtaji na suverenitet BiH. U prvoj tački se navodi da NSRS naglašava važnost odbrane institucija RS od svih pokušaja da njihove nadležnosti budu prenesene na nivo ‘unitarne BiH, suprotno ustavima RS i BiH“.

Iza ove pravne akrobacije krije se stvarni i vrlo opasan cilj. Otvoreno ignorisanje i odbacivanje odluka Ustavnog suda BiH. Režim u RS s ovim direktno cilja na nedavne pravne procese i presude koje se odnose na neustavne nadležnosti MUP-a RS u procesu digitalizacije, kao i na pokušaje entitetskih organa da sklapaju sporazume i sarađuju sa drugim državama mimo državnih institucija BiH koje jedine imaju međunarodnopravni subjektivitet.

U deklaraciji se svjesno konstruiše narativ da su nadležnosti RS-u oduzete neustavno i mimo zakona.

Zbog toga se zahtijeva pokretanje parlamentarnih procedura za ‘poništenje niza odluka visokih predstavnika’ i vraćanje takozvanih ‘izvornih dejtonskih nadležnosti entitetu’, uz ultimativni zahtjev za hitan prestanak mandata OHR-a.

Ovaj zahtjev za uklanjanjem međunarodnog nadzora nije ništa drugo do pokušaj da se i na ovaj način lobira da se izbriše odluka Christiana Schmidta, bivšeg visokog predstavnika u BiH o izmjenama Krivičnog zakona BiH na osnovu kojih je osuđen Milorad Dodik.

Podsjećamo, prošle sedmice Ustavni sud BiH je na zahtjev SNSD-a da ocijeni ustavnost Schmidtovog zakona utvrdio da je on u potpunosti u skladu s Ustavom BiH. Uprkos tome iz entiteta RS ne odustaju od pokušaja da se odredbe tog zakona stave van snage i da im Dodik onda može imati funkciju u vlasti što mu je trenutno zabranjeno još pet godina.

Otimačina državne imovine i rušenje Aneksa 8

Najveći fokus, očekivano, stavljen je na pitanje državne imovine, koje predstavlja crvenu liniju za opstanak države BiH. Deklaracija u trećoj tački poručuje da NSRS podsjeća na važnost sprečavanja pokušaja da se imovina ‘oduzme RS, a da se vlasništvo nad njom kao i njenim korištenjem prenese na nivo BiH’. Režim ide toliko daleko da traži pooštravanje entitetskih zakona i krivično kažnjavanje svih onih koji bi primijenili odluke države i Ustavnog suda BiH. To je otvoreni institucionalni bunt kojim se imovina države pokušava trajno otuđiti i prepisati na entitet.

Udari na ustavnu arhitekturu BiH ne zaustavljaju se na ekonomskim resursima, već zadiru i u sferu kulturnog nasljeđa, gdje se direktno ruši Aneks 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Autori deklaracije svjesno zanemaruju činjenicu da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH uspostavljena upravo pomenutim međunarodnim aneksom, pa u četvrtoj tački insistiraju na unilateralnoj zaštiti spomenika kulture, jezika i pisma od njihovog navodnog ‘negiranja i prisvajanja’.

Na ovaj način se zajednička kulturna baština Bosne i Hercegovine pokušava etnički monopolizovati, getoizirati i u potpunosti izmjestiti iz nadležnosti državnih institucija koje jedine imaju mandat za njenu zaštitu na teritoriji cijele države.

Da cijela politička predstava nije duboko opasna i destruktivna za mir, bilo bi komično posmatrati kako se vladajuća oligarhija u RS, svega devedeset dana prije izbora, naprasno sjetila mladih ljudi i borbe protiv sistemskog kriminala.

U petoj tački deklaracije, naime proklamuje se vizija ‘ekonomski održive i socijalno stabilne RS’ uz dramatičan poziv na ‘najoštriji obračun sa kriminalom i korupcijom, posebno u javnim preduzećima i institucijama’.

Ova jeftina populistička obećanja služe kao  paravan koji treba sakriti katastrofalne ekonomske neuspjehe, prezaduženost entiteta i masovni odlazak stanovništva koji traje upravo pod višedecenijskom vladavinom  istih onih koji su ovaj dokument sastavili.

Na samom kraju, u ovu ustavno-pravnu avanturu ponovo se, po ustaljenom šablonu, uvlači i susjedna država. Pozivajući na radikalno produbljivanje saradnje sa Srbijom kroz Sporazum o specijalnim paralelnim odnosima, deklaracija proglašava RS i Srbiju za ‘sigurne garante opstanka srpskog naroda na ovim oduvijek turbulentnim balkanskim prostorima’.

Iako autori u tekstu deklarativno navode da ova saradnja nije usmjerena protiv druga dva naroda u BiH, kreiranje paralelnih političkih, pa i sigurnosnih narativa jasno pokazuje stvarnu namjeru. Iza paravana tobožnje brige o nacionalnom identitetu krije se permanentna težnja za podrivanjem suvereniteta BiH i nametanjem politike koja ugrožava stabilnost, mir i evropsku perspektivu svih njenih građana.

Naravno, deklaracije nemaju obavezujući karakter, ako ih NSRS i usvoji, međutim one poput ove koju su uoči izbora ‘skrojili’ u RS jasan su pokazatelj da režim ne milimetar ne uzmiče od nasrtaja  na BiH i Dejtonski sporazum zbog  kojih su bili pod sankcijama SAD koje su im ukinute jer su obećali da će iz zaustaviti.