Roditelji očajni: “Dijete koje ima fiziološke potrebe u Centru Vladimir Nazor, nosi u svom ruksaku izmet kući…”

U zemlji koja se, barem formalno, zalaže za inkluziju, djeca s poteškoćama i njihovi roditelji osjećaju se sve više isključeno. Umjesto potpore, naglasak je na birokraciji, a ne jednakosti.

Za neku djecu izgleda nema mjesta, a neku se isključuje iz redovnog obrazovanja. I sve to, na početku školske godine, dok institucije šute.

Mnogo bure podigla je nedavna izjava predsjednika sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja u KS, Saudina Sivre, da ‘autistična ne mogu biti u redovnom obrazovanju’. Aida Hrnjić, majka djeteta koje ima poremećaj iz autističnog spektra, navodi da se već zaostaje u oblasti zdravstva i finansija, kada je riječ o inkluziji.

A pomenutom izjavom, se i u obrazovanju inkluzija vraća 18 godina unazad. Aida Hrnjić, majka: “Obrazovanje je takvo kakvo jeste, tu se ima puno stvari unaprijediti, ali da dođemo do toga da pričamo da jedno dijete treba ili ne treba biti u razredu sa svojim vršnjacima, a da pritom to dijete niko ne pita, po meni je prestrašno.

No, Saudin Sivro, koji je i sam roditelj djeteta sa poteškoćama u razvoju, navodi za N1 da je njegova izjava izvučena iz konteksta, te da iznosi prijedloge za poboljšanje obrazovnog sistema.

Saudin Sivro, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja KS: Suština je da mi nemamo kvalitetnu inkluziju, da nam djeca borave u učionicama, a ne dobijaju stvarno znanje i podršku.

Nezadovoljni su oni koji rade sa njima, jer ne mogu da se posvete svoj djeci na kvalitetan način, a s druge strane imaju administraciju koja ih ubija.” O nezadovoljstvu onih koji brinu o djeci sa poteškoćama, govorilo se i prethodnih dana u Centru Vladimir Nazor.

Emrisela Ibrahimović, uposlenica Centra “Vladimir Nazor”: “Da sam ja prošle godine imala mnogo žalbi radnika, članova sindikata na nehumane uvjete rada, morate znati da vaša djeca borave u nehumanim uvjetima, svakako to ne zaslužuju i imaju pravo na bolje uvjete.”

Između ostalog, nedostaje prostornih kapaciteta i uposlenici rade sa maksimalnim brojem djece u grupi. Ipak, roditelji govore o neadekvatnoj brizi.

“Roditelji su doživljavali da dijete koje ima fiziološke potrebe, nosi u svom ruksaku izmet kući, djeca koja imaju poteškoća sa želudcem i crijevima donosili su kući sendviče koje apsolutno ne smiju da jedu, djeca glutenom koja moraju imati posebnu ishranu, svi su stavljeni u isti koš.

Mi smo na sve to šutili, trpili. Pristupiti produženom boravku nismo mogli kao da je centralni zatvor.” Upravo je ulazak u prostorije produženog boravka bio jedan od razloga rasprave direktora Centra i roditelja.

“Čim se zatvaraju vrata, čim se ne dozvoljava pogled unutra, odmah se ima osjećaj da se nešto krije”, kazao nam je jedan od roditelja.

S druge strane, direktor tvrdi da su transparentni i da ne kriju ništa. Dok se dugogodišnji problemi ne rješavaju, stižu novi.

Već od sutra će biti upitna sigurnost djece u Centru Vladimir Nazor. S obzirom da su, uprkos informaciji da nema mjesta u produženom boravku za djecu stariju od 4. razreda, roditelji odlučni da ih ipak, dovedu.