Romić: Psiholozi su od početka trebali biti u kriznim štabovima; Sinanović: Reducirati sate na društvenim mrežama

Zbog svega što se s nama i oko nas događa, izazvano pandemijom koronavirusa, mnogi osjećaju da gube kontrolu nad vlastitim životom, a to ih ispunjava strahom i tjeskobom.

U prethodnom periodu imali smo manji broj zaraženih, pa smo na kratko odahnuli. Dolaskom hladnijeg vremena brojke su naglo skočile, a prema tvrdnjama epidemiologa, i dalje će rasti.

Pitanje koje se ovih dana često može čuti jeste – šta nam slijedi u narednim mjesecima, kako će sve izgledati kad stignu i druge respiratorne bolesti (prehlade, sezonska gripa), zbog kojih će se, usljed simptoma kašljanja i kihanja, lakše prenositi i COVID-19.

No, sve to itekako utječe na psihičko stanje ljudi. Najteže je, tvrde psiholozi i neuropsihijatri, onima koji već imaju psihičke probleme, onima koji su direktno iskusili zarazu ili su nekoga izgubili u prethodnom periodu, starijim osobama, djeci, porodicama teškog socijalnog i ekonomskog stanja.

Neizvjesnost negativno djeluje na psihu

Prema riječima Marka Romića, psihologa iz Mostara, strah kojeg ljudi osjećaju je opravdan jer niko nema odgovor na pitanje – kada će sve ovo stati i na koji način.

Marko Romić, psiholog

– Ljudi su u neizvjesnosti, a neizvjesnost veoma negativno djeluje na mentalno zdravlje zdravih, a naročito onih koji su prethodno imali različite psihičke probleme. Nažalost, mi smo zemlja u kojoj ima puno osoba anksiozno-depresivnog karaktera i postraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Treba spomenuti da su mnogi u prethodnom periodu ostali bez posla, što je indirektna posljedica pandemije, a što se također odrazilo na mentalno zdravlje pojedinaca, ali i njihovih porodica – navodi Romić.

Ističe kako se u ovakvim uvjetima mjere koje uvodi struka moraju poštovati. No, isto tako smatra da su sa onima koje su do sada uvođene, krizni štabovi vrlo malo ili nikako imali na umu kako će se odraziti na psihu ljudi.

– Krizni štabovi glavnom su se rukovodili čisto epidemiološkim mjerama, da se smanji širenje zaraze. O mentalnom zdravlju ljudi, kao posljedici tih mjera, nisu vodili računa. Ne treba biti previše pametan i vidjeti da je mentalno zdravlje možda čak i veći zdravstveni problem od onog kojeg uzrokuje zaraza. Posljedice koje će pandemija ostaviti na psihu ljudi tek će se vidjeti kad sve jednom prođe – dodaje Romić.

Na pitanje, ne bi li onda krizni štabovi trebali razmisliti o uvođenju psihologa u svoje redove, Romić odgovara da su oni od samog početka trebali biti tamo.

– Imamo primjera, rekao bih, nespretno i nesretno formuliranih informacija koje su često nedovoljno jasne, ponekad i zbunjujuće, kao da su formulirane tako da izazovu strah. Dobro bi bilo da imamo psihologe, pa da ono sa čim se zvanično ode prema građanima, na neki način bude psihološki prilagođeno širokoj javnosti – naglašava Romić.

Prof. dr. Osman Sinanović, neuropsihijatar i profesor emeritus na Univerzitetu u Tuzli, kaže da ljudi sami sebi najbolje mogu pomoći tako što će reducirati broj provedenih sati na društvenim mrežama i ispred televizora.

Prof. dr. Osman Sinanović, neuropsihijatar

– Nećemo ništa bolje biti informisani, a opteretit ćemo se, ako šest puta “vrtimo” jednu vijest. Je li danas zaraženih 360 ili ih je 400, potpuno je nebitno. Osim toga, vrlo su opasne informacije koje su na nivou teorija zavjere, koje ljude dodatno zbunjuju. Također je potpuno nevažno za naše ponašanje je li virus iz laboratorije ili je prirodan, jer on je tu oko nas. Ne treba televiziju gledati do beskraja. Svi kanali i portali imaju svoje priče o COVID-19. Ujutro ili uvečer informisati se, a onda slobodno vrijeme iskoristiti uz dobar film, dokumentarac, vježbanje u stanu ili bavljenje hobijem – navodi Sinanović.

Ljudi su više skloniji tabletama nego da porade na sebi

Upozorio je da se “na svoju ruku” ne uzimaju anksiolitici i sredstva za smirenje.

– Bez preporuke ljekara nikakvu tabletu, osim nekoliko kasičnih analgetika i vitaminskih preparata, nije dobro uzimati. Što se tiče psihotropnih lijekova, anksiolitika i antidepresiva, njih pogotovo ne treba uključivati bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Spadam u grupu neuropsihijatara koji nisu “laki” na propisivanju lijekova i uvijek dobro promislim kada ih nekome trebam dati jer izazivaju ovisnost, a ako se pogriješi o izboru, uzrokovat će kontraefekt. Generalno mislim da su ljudi više skloni uzimanju tableta nego da porade na sebi. “Uzet ću tabletu da se osjećam ljepše. Neće mi biti ljepše ako se i sam ne potrubim” – kaže Sinanović.

Podsjetimo, od izbijanja pandemije pri JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo otvoreno je Psihološko savjetovalište koje 24 sata dnevno putem telefona pruža svu neophodnu psihološku pomoć građanima, naročito onima koji su u samoizolaciji.

Dr. sc. Remzija Šetić, klinički psiholog

– Posebno smo bili aktivni u vrijeme “lockdowna”, a normalizacijom stanja i otvaranjem centara za mentalno zdravlje, posao je većim dijelom prebačen na njih, odnosno na direktan kontakt sa pacijentima kojima su pružaju sve vrste usluga. No, naši telefoni i dalje zvone, a ljudi nam se najčešće javljaju zbog pojačane anksioznosti, zabrinutosti… Očekujemo da ćemo u narednom periodu imati puno više posla nego proteklih sedmica, ali spremni smo na to – kaže dr. sc. Remzija Šetić, klinički psiholog u Centru za mentalno zdravlje Stari Grad u Sarajevu.

Faktor.ba