Rudari iz Rudnika mrkog uglja Kakanj: “Ovo je tvornica invalida”

“U fokus javnosti došli su prije dva tjedna kad su prosvjedovali u Sarajevu, a nakon dva dana vratili su se u svoj ured, 200 metara pod zemljom za plaću od 3200 kuna”, uvod je ovo u priču o rudarima iz Kaknja koju je radio RTL Hrvatska.

U Srbiji se neće kopati, ali u BiH se kopa nemilice, ne litij, nego dobar stari ugljen. I dok se u Hrvatskoj okreću zelenoj bezkarbonskoj budućnosti i odavno nemaju ni rudnika ni rudara, BiH ima sedam rudnika, svi su pod državnim koncernom Eletroprivreda BiH, piše rtl.hr.

Očajni rudari došli su u fokus prije dva tjedna kad su prosvjedovali u Sarajevu, ali nakon dva dana štrajka vratili su se u svoj ured, 200 metara pod zemljom gdje za plaću od 3200 kuna rudare u smjenama po osam sati., navode.

Novinari RTL-a proveli su s njima dan u rudniku mrkog uglja Kakanj. Žale se na katastrofalne uvjete i još katastrofalniju opremu s kojom barata 1500 rudara i to na 200 metara dubine.

Kopaju rukama, jer strojeva nema ili ne rade

Iz jame ne izlaze osam sati. Pod zemljom rade, jedu i piju. Uslovi su im loši, mašinerija nikakva, a plaće male pa su zbog toga prosvjedovali u Sarajevu. Ondje su bili i rudari Nedim i Vadad.

“Nije lako. Ti kreneš u jamu dolje i ne znaš hoćeš živ izaći, šta je, hoćeš li izaći s nekom povredom. Ovo je tvornica invalida. Rudnik je tvornica invalida. Taj radnik koji je stradao na poslu, evo sad nek se zatvori rudnik, ko će njega primiti. Ko će njega primiti?? Gdje će se on zaposliti?”, pita se Nedim Mašić.

U sedam rudnika zaposleno je 6800 rudara, 2000 osoba s invaliditetom. U jami i dalje kopaju rukama, jer strojeva nema ili ne rade.

“To je najmanja plata što postoji”

Vadad Kubura ispričao je koliko je težak njihov posao.

“Lagan sigurno nije dok je pod zemljom. U zemlji i teško je sigurno. Meni je i otac radio radio u rudniku, djed, pradjed, radimo i svi. Imamo dvoje djece muške nikad im ne bi preporučio, a neće oni to ni doživiti kako je krenulo zatvorit će se”, kaže.

Ističe i kako mu plaća s toplim obrokom iznosi 1200 maraka, ali i to ovisi.

“To je za ovaj rad u jami. Ja mislim da je to najmanja plata što postoji”, kaže.

Bilo da je riječ o tradiciji, ljubavi ili poslu, činjenica je da se crni ugljen ovdje kopa 120 godina. Rudnici su u BiH prošlost i sadašnjost upitne budućnosti iako o njima ovise, piše RTL, a razgovor sa rudarima možete pogledati ovdje.

Sav ugljen iskopan u rudnicima stiže na dodatnu opremu, a onda trakastim transporterima, kako ih zovu, putuje do tisuću metara udaljene termoelektrane gdje se spaljuje.

“U proizvodnom procesu nastaje električna energija i manjim dijelom toplotna energija koja koristi za zagrijavanje grada Kaknja, Tuzle i gradova..”, pojašnjava Samir Selimović iz Elektroprivrede BiH.

U Hrvatskoj su rudnici u povijest otišli 1999. kada je posljednji zatvoren u Labinu pa su rudare morali potražiti preko granice.

No i ovi iz BiH složili bi se u jednoj stvari, a to je da sva ta silna mašinerija s kojom rade možda samo izgleda moćno i skupo. Problematični su im rezervni dijelovi, a kasne i oni za kamione. Prateće opreme također nemaju.

Vodstvo rudnika kaže da proizvodnja samo pada, produktivnosti je mala. Nitko neće ostati bez posla, ali bez dijela plaće hoće. A među rudarima raznih ljudi. Zijad Musić, osim što je rudar, zbog niske plaće poslije rudarske smjene odlazi na bauštelu. S druge strane, iz svijeta rukometa u svijet rudara i to onih iz Kaknja došao je Nedžad Zaimović. On smatra da su rudari najbolji ljudi na svijetu, a slaže se i Nedim Mašić.

“Ko su rudari? Jedni fini i humani ljudi, oni su sve spremni dati za kolegu. Dole nema mi, brat najpreči je jedan drugom”, zaključio je Mašić.

Na kraju je dodao kako su sve spremni podijeliti sa kolegom.