Saliha Osmanović iz bolnice: Sada vidim da nisam ostavljena

Saliha Osmanović, iz Dobraka u Srebrenici, sela uz samu obalu Drine, već desetak dana nalazi se na liječenju u Univerzitetsko kliničkom centru (UKC) u Tuzli.

Upravo je Saliha majka Nermina Osmanovića, dječaka, kojega otac Ramo, u julu 1995. godine, nakon što su ga, u okolini Kravice, zarobile srpske snage, doziva da izađe iz šume, odnosno da se preda i “dođe, dolam kod Srba”, piše politicki.ba.

Kako piše politicki.ba, Saliha se razbolje iako je dugo već “pomalo poboljevala, k’o i svako”, ali se nosila s bolešću.

“Ma, odjednom mi skočio šećer, pritisak, šta ćeš… Dobro je, Allahu hvala pa ima neko da se pobrine. U ponoć su me ovi iz EMAUS-a dovezli u Tuzlu svojim sanitetom, Bog im zdravlje dao. Jest da živim sama, ali sam ovaj put vidjela, da nisam ostavljena… A i sestra mi umrla prije 15-ak dana.. Sve se skupilo… Pa da je čovjek od kamena, obolio bi”, rekla je Saliha.

Zahvalna je, kako kaže, dobrim doktorima i sestrama što je paze kao da im je rođena mati.

“Cijeli se kanton dig’o, a i Srebrenica, pitaju kako sam. Damir-efendija stalno me zove, ma, zove i znani i neznani svi pitaju treba li mi šta… Ne treba ništa, narode, svega imam, a što je najvažnije imam pažnju ovih doktora, da ih dragi Allah nagradi svakim dobrom. Kažu mi da moram primati insulin. Velim, hvala Bogu, vi znate šta treba…I eto, sad sam dobro, za koji dan ću kući”, ispričala je Saliha.

Upravo se ona među prvima vratila u svoj Dobrak, obnovila kuću i u njoj nastavila život sama.

“Uvijek sam mislila: a šta kad se razbolim. Hoće li mi imati ko čašu vode dodati? Sad sam vidjela da ima. Da sam im rođena mati, ne bi me ovako pazili. Ja u bolnici, a stigne mi hrana, kažu, donijela omladina na portirnicu ‘za Salihu’. Imam ja i previše hrane ovdje u bolnici, ali mi nekako srce ustreperi, kad čujem da je to od omladine, iako ih ne poznajem. Baš, ko da su mi moji sinovi donijeli. Sad znam da nisam ostavljena. I molim te, obavezno kaži da se moje srce zahvaljuje svima koji zovu i pitaju za mene, a posebno ovim doktorima i sestrama što ‘trepere’ nad mojim zdravljem“, poručila je, skoro kroz suze, ova, nevjerovatno žena.

Saliha bi za koji dan trebala napustiti bolničku sobu u UKC Tuzla.