Screenshot 7 562
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Lana Salihefendić, magistrica genetike iz Alea Genetičkog Centra u Sarajevu, jedna je od naučnica koja je prva sekvencirala koronavirus kod nas, za Klix.ba je govorila o dosadašnjoj borbi države i nauke s pandemijom, novom soju koronavirusa i brojnim drugim pitanjima. Na početku razgovora nam kaže da danas sigurno znamo mnogo više o koronavirusu nego na početku pandemije, ali da to definitivno nije zbog države, politike ili nekog drugog segmenta osim naučne zajednice.

“Insistirali smo na sekvenciranju koronavirusa u Bosni i Hercegovini i ugledali se na svijet, baš zbog informacija koje smo time dobili. Sekvenciranje je zapravo utvrđivanje tačnog redoslijeda baza, u ovom slučaju RNK, i to je način na koji pratimo promjene u genomu virusa. Osim dijagnostičke vrijednosti, sekvenciranje nam je dalo jednu veliku naučnu vrijednost. Sekvenciranjem mi vidimo da li virus mutira, kako mutira, odakle nam je dolazio, kuda se kretao”, kaže nam ona.

Prvo sekvenciranje virusa kod nas urađeno je u maju ove godine, a dobiveni su podaci da je virus kod nas došao iz Italije, Španije i Amerike, dodaje ona, uvezen je kod nas.

“Mi smo nastavili sekvencirati, sad to ide lakše, ustanovljeni su protokoli. Nedavno smo sekvencirali i pronašli smo nove mutacije baš na ‘S’ proteinu o kojem se puno priča. Nismo pronašli mutaciju na 501. kodonu, koja je sad najbitnija u tzv. novom soju koronavirusa”, kazala je ona naglašavajući da je taj novi soj još uvijek “pod istragom”, da se o njemu zna da se prenosi malo više, ali da ne uzrokuje težu kliničku sliku.

Dodaje kako je šteta da nauka nema podršku vlasti u istraživanja koronavirusa, da je sve isfinansirano srestvima privatne laboratorije u kojoj ona radi.

U 2021. godini ne očekujem kraj pandemije (Foto: T. S./Klix.ba) U 2021. godini ne očekujem kraj pandemije (Foto: T. S./Klix.ba)

“Svi znamo da nošenje maske i socijalna distanca pomažu, ali hajde da malo krenemo izvan tih okvira koje kao papagaji ponavljamo”, kaže ona te dodaje kako s grupom kolega radi na projektu koji za cilj ima potvrđivanje teze da određene genetske mutacije ljude čine podložnijim ili manje podložnim infekciji te da genetika nekim ljudima uzrokuje težu, nekima blažu kliničku sliku, a neke čini posve asimptomatičnim.

Mutacija virusa ne mora biti loša, dodaje ona, ona može ići u korist ljudima.

“Važno je istaći kako naše laboratorije imaju sve potrebne uslove da rade vrlo napredna istraživanja koronavirusa. Šteta je što institucije nisu povezane, što je naučna borba protiv koronavirusa minimalno povezana i koordinirana. Istina, mi smo u martu zajedno s Veterinarskog fakulteta odradili taj veliki projekt, oni su izolirali virus, mi smo ga sekvencirali. Dobro sarađujemo s Općom bolnicom. Što se tiče drugih javnih ustanova, tu nemamo nikakvu podršku nego smo dobar dio pandemije bili pod jakim udarom”, kazala je.

Svjetska naučna zajednica je brzo odradila posao i pobijedila virus, ali Lana i njene kolege očekuju još mnogo napora. Ona kaže kako je sigurna da su brojevi zaraženih mnogo viši nego oni koji su potvrđeni testiranjem jer se testiralo malo, a kapaciteti su mnogo veći.

“Sarajevo već ima određenu vrstu imuniteta, ali tu imamo problem reinfekcije virusa. Problem je što ljudi koji su oboljeli u martu vjerovatno više nemaju antitjela, čak ni oni iz jula. Količina antitjela je individualna, čak se ne koalira ni s težinom kliničke slike. Imunitet traje kraće nego smo očekivali. Dolaskom vakcine će se riješiti problem, jer će se u kratkom periodu imunizirati veliki broj ljudi te se tako spriječiti daljnje širenje”, zaključila je ona.

Naši kapaciteti za testiranje su jako veliki (Foto: T. S./Klix.ba) Naši kapaciteti za testiranje su jako veliki (Foto: T. S./Klix.ba)

Ona kaže da je zbog određenog kolektivnog imuniteta danas manji procenat zaraženih od testiranih, posebno prije mjesec ili dva kad su procenti bili zabrinjavajućih 70 posto.

“Veliki broj ljudi u Sarajevu je trenutno imun, vjerujem da je broj veći od 100 hiljada”, kaže ona naglašavajući da je šteta da se stalno testira manji broj ljudi, jer su kapaciteti ogromni.

Treba testirati mnogo više, prve kontakte, kaže ona te naglašva kako bi se uz više testiranja ljudi mogli brže vraćati u normalan život.

“Osoba ima kontakt, testiramo je i vidimo da je negativna, tada smo sigurni da nije zarazila nikoga. Pošaljemo je u izolaciju tri dana, ako nema simptoma, može se vratiti u normalan život. Zašto testirati teže kliničke slike kad već znamo šta je s tim ljudima”, kaže ona.

Ona kaže da sigurno nije medicinska odluka da se konstantno testiraju mali brojevi.

“To je sve politička odluka, nažalost. Struka se ovdje malo pita”, kaže ona naglašavajući da ne misli da će naredna godina donijeti kraj pandemije.

Pitanje je i kako će se naše društvo izboriti s pandemijom, kaže ona, kada će doći vakcina, a i sam proces vakcinisanja je kompleksan i nije proces za jedan dan.

“Mislim da ćemo 2022. godine tek moći živjeti kako želimo, ali vjerujem da će naredne godine biti lakše”, zaključila je u razgovoru za Klix.ba Lana Salihefendić.

Klix.ba