Saobraćajka u kanjonu Vrbasa istakla humanost: Kako su Dragan i Mario pomogli Almiru?

U čovjeku nije ništa krhkije od njegove skromnosti i dobronamjernosti, stara je narodna mudrost koja je svoje utjelovljenje na najljepši mogući način pronašla u događaju koji se nedavno desio Almiru Hodžiću iz Čelinca, predsjedniku IO Medžlisa Islamske zajednice Banjaluka.

On, Almir, Bošnjak, Dragan Srbin, i Mario Hrvat, glavni su protagonisti priče koja tek i opet dokazuje da se uvijek i samo možemo dijeliti na ljude. I neljude. Na ove prve, koji će uvijek pomoći u nevolji, ne pitajući za ime, socijalni status i porijeklo, i ove druge, koji nas godinama pokušavaju indoktrinirati nacionalnom mržnjom samo zato da bi oni na uštrb naših strahova živjeli bolje.

Almir, Dragan i Mario su pokazali da naši ljudi, Bosanci i Hercegovci, imaju veliko srce, i dušu, i prijeko potreban osjećaj humanosti.

“Nedavno sam krenuo sa ženom i djetetom u Jajce i negdje na dijelu kod Bareva, iza jedne krivine, naletio sam u brzini na to kamenje koje je podletjelo pod vozilo. Jedva sam uspio da održim vozilo na putu, da ne upadnemo u Vrbas, ili ne udarimo u stijene sa strane”, počinje priču Almir Hodžić.

Od udara je vozilo blokiralo i više nije moglo da upali, a Almir je u stanju šoka izveo suprugu i dijete pored puta, ne želeći da riskira nalet nekog kamiona u punoj brzini iz pravca Banjaluke.

“Ubrzo je naišao kamiondžija. Zastao je, upoznali smo se, rekao je da se zove Dragan i odmah je prišao kako bi pokušao osposobiti auto, međutim, ni on nije uspio. Pošto je na meni vidio da sam još u šoku, utješio me je govoreći da je samo važno da su svi dobro i da nisam sletio u Vrbas. Vidio sam da se čovjeku jako žurilo, ali još više mi je želio pomoći”, nastavlja ispovijest Hodžić.

Dragan je brzo djelovao, žurno pokušavajući organizovati pomoć. No onda je uslijedilo nešto uistinu nesvakidašnje.

“Tada me je Dragan povukao malo sa strane i rekao: ‘Vidim da si mlad čovjek, treba li ti para? Možda ćeš imati troškove, evo ti 100 maraka, ako vratiš vratiš, ne vratiš, nema veze. Iako sam bio u šoku, taj njegov potez me je jako ganuo, zahvalio sam mu se i rekao da imam para”, nastavlja priču Hodžić.

Ubrzo potom se pojavilo i drugo vozilo, a vozač je rekao da se zove Mario i da je iz Jajca. Izvadio je “trokut” iz svog vozila i osigurao mjesto nezgode.

“Mario se odmah ponudio da on odbaci ženu i dijete, pa da poslije toga mene i auto odveze kod majstora kojeg on zna. Međutim, u međuvremenu je žena javila rođaku koji je ubrzo došao, a odmah potom i policija, a koliko se sjećam policajac se preziva Kajzer. Kad je čuo šta je bilo, i on me je utješio i rekao da je najbitnije da smo mi dobro”, govori Hodžić.

Kaže da su se “svi ti dobri ljudi ubrzo međusobno organizovali”, zakačili njegovo vozilo za policijsko i odšlepali ga prema Jajcu, a njega, suprugu i dijete je odvezao rođak.

Auto su mu odvezli do mehaničara i brzo popravili.

“Danas kad razmišljam o tome jako mi je žao što nisam uzeo broj telefona tih ljudi, što ih nisam pitao za prezime, jer oni su dokaz da ljudska dobrota nema naciju i ne poznaje nikakve granice. Ti, takvi naši dobri ljudi, su najveće blago i bogatstvo Bosne i Hercegovine”, završava svoju nesvakidašnju ispovijest Almir Hodžić, navodeći da je i publikovanje ove priče makar mali doprinos u isticanju dobrote tih ljudi i želje da im još jednom zahvali.

Nezavisne.com