Sara Bero: Za nas Down sindrom neće biti prepreka

Sa samo 20 godina Sara Bero, do tada bezbrižna djevojka iz Podgorice, rodila je kćerke blizanke. Njenu sreću na tren je zaustavila činjenica da obje djevojčice imaju Down sindrom. Saru to nije pokolebalo nego ih je na svoju ruku izvela iz bolnice i uz podršku roditelja prevazišla prve teške prepreke koje su ih dočekale na putu. Od tog momenta Sara je dobila epitet majka hrabrost, jer je svoju ulogu u borbi i sa sobom i sa svijetom shvatila krajnje ozbiljno. Učinila je male korake za ostale, a velike za djecu s poteškoćama u razvoju, postala je predsjednica prvog udruženja djece i omladine s Down sindromom u Crnoj Gori. Ujedno je i vrijedna radnica u vlastitoj pekari. Dok obavljamo razgovor s njom, neumorno priprema početak rada i svoje druge pekare, koja ovih dana otvara vrata mušterijama.

Kao i uvijek, potrebe njenih kćerki daleko su ispred njenih. Bero se ni najmanje nikada nije pokajala zbog životnih odluka. Danas, deset godina nakon rođenja, Irma i Ilda, koje su očito od majke naslijedile hrabrost, nasmijane koračaju kroz život, a njihovom malenom klanu žena prije godinu i po pridružila se i najmlađa Ina. Sara ju je rodila u drugom braku, koji je također iza nje. Njihove živote na Sarinom Instagram profilu svakodnevno prati čak 155.000 fanova.

Nakon ublažavanja mjera izolacije izazvanih pandemijom Corona virusa, Sara je s kćerkama uradila i novi set fotografija specijalno za čitatelje „Azre“. Na početku razgovora pitamo Bero koliko im je godila izolacija, te da li su njih četiri u tom periodu promijenile neke navike.

– Meni jeste godilo. Odmorila sam od svakodnevnih obaveza, mnogo radim i ovo mi je sve došlo kao godišnji odmor. Dok za djecu ne mogu reći isto, za njih je ovo bio baš težak period, a za nas roditelje veliki izazov. Smatram da smo iz ove situacije uzrokovane COVID-19 izašli kao pobjednici.

Kakva je situacija sada u Podgorici s Corona virusom i mjerama izolacije?

– Kad je riječ o našem regionu, kod nas ovdje su mjere bile najstrožije, i kad nismo imali nijednog zaraženog, već smo bili u karantinu. Srećom, sve je prošlo s malim brojem oboljenlih, što je veliki uspjeh za sve građane.

Šta ste prvo uradili nakon izolacije?

– I tokom karantina sam išla na posao, ne svakog dana kao uobičajno, jer me tata mijenjao, ali sam radila dostavu hrane iz svoje pekare i obavljala sve poslove u vezi s pekarom. Najveća sreća je bila kada sam izvela vani Irmu i Ildu u šetnju poslije 40 dana, jer one uopće nisu izlazile. To je prvo što sam uradila. Nas četiri smo otišle u šetnju gradom zajedno s mojom bratanicom.

Je li preoptimistično vjerovati da ćemo kao narodi na ovim prostorima nakon Corone izvući pouku o životu i suživotu ili ćemo se, ipak, brzo vratiti starim lošim navikama?

– Mi smo specifičan narod i mislim da se nećemo popraviti niti promijeniti. To smo mi s mnogo mana i vrlina. Pojedinci ne mogu mijenjati svijet. I iza gorih situacija ratova, poplava, zemljotresa mi smo ostali isti, nismo izvukli pouku i suštinu života.

Koja osoba Vas je u životu najviše inspirirala i na kraju eventualno promijenila neke Vaše poglede na život?

– Moja djeca Irma i Ilda i naravno čarobnica Ina koja je došla da upotpuni moj život.

Za šta u svom dnevnom rasporedu uvijek imate vremena?

– Poznata sam po tome da sve stižem, i to svakodnevno dijelim na društvenoj mreži Instragram. Moj životni moto je: „Spavanje je gubljenje vremena“. Ja sad sama s njih tri sve organizujem, čista kuća, uredna djeca, radim tri posla, a pritom sam kao žena jako uredna i u svakoj prilici sređena.

Na koji način sve što vidite i čujete utječe na Vas?

– Nikad na mene nije utjecalo to što čujem, zato sam tu gdje jesam, iako me život nije mazio. Vidim i čujem samo ono što želim i smatram to životnim uspjehom.

Kako izlazite na kraj s „bubicama“ Vaših triju prekrasnih kćerki?

– Ilda i Irma su, prije svega, preskromne i predobre djevojčice, mirne i povučene, koje uopšte nisu zahtjevne. Ja njih ne osjećam. Ina mi je malo čudna, drugačija od Ilde i Irme. S Inom prolazim sve iznova. Smatram da je previše inteligentna za dijete od godinu i po. Ona ima već svoj stav. Ilda i Irma joj tolerišu sve i prave su velike seke koje je paze.

Šta ste o majčinstvu naučili od svoje majke?

– Moja majka je jedna divna patrijarhalna žena. U braku je s mojim ocem 34 godine, ona je rasla u porodici s još tri sestre i četiri brata.Njima je porodica sve. Tako je i ona nas podizala i učila. Ali, eto ja se time ne mogu pohvaliti, jer svi znamo da imam dva braka iza sebe. Očito nisam dobro učila maminu školu, da pazim porodicu.

Divna ste majka svojim kćerkama, jedna od rijetkih koja bez imalo straha i ustručavanja objavljuje njihove prve korake, sve djelite na društvenim mrežama, boreći se s predrasudama. Koja je pozitivna strana takvog odrastanja, a koja negativna?

– Gledam samo pozitivnu stranu. Ja sam prva majka u našoj regiji i među prvim u svijetu koja je dijelila objave dviju djevojčica s Down sindromom i osvojila mnoga srca. Danas nas više od 155.000 ljudi prati i podržava. Dala sam krila mnogim mamama koje imaju sada svoje Instagram profile, a imaju dijete sa smetnjama u razvoju. Da se ponose i uživaju u svojoj djeci. Postigla sam mnoge uspjehe uprkos negativnim komentarima i hejtovima.

Susrećete se s negativnim komentarima zbog njihovog objavljivanja na mrežama?

– Naravno, svakodnevno, ali za takve ljude postoji opcija blok. Prestala sam da se trošim na nebitne ljude, koji u svemu vide samo negativnu stranu.

Express