Savez 750 migrantskih organizacija u Njemačkoj pokušava pomoći ljudima u bijegu da prežive. Oni zahtijevaju od Njemačke da primi maloljetne migrante iz BiH i najavljuju pakete humanitarne pomoći krajem februara, piše Deutsche Welle. „Na hiljade ljudi koji traže zaštitu zaustavljeno je na sjeverozapadu Bosne, gdje je mjesecima izloženo snijegu i hladnoći. Njihovo spašavanje nije na pomolu. Umjesto da prihvati izbjegle, njemačka vlada se zalaže za pomoć ´na licu mjesta´. A to znači, svim sredstvima blokirati njihove pokušaje da se domognu EU”, kaže se u dramatičnom apelu koji je njemačkoj javnosti uputio Savez 22 udruženja koji okuplja 750 migrantskih organizacija u Njemačkoj pod nazivom NeMo (Bundesverband Netzwerke vom Migrantenorganisationen e.V.). BiH nema funkcionalan sistem za prihvat izbjeglica i postupak za dodjelu azila a na vanjskim granicama EU nastali su izbjeglički kampovi koji su, kako se navodi, “a priori mjesta nehumanosti, nasilja i bezakonja”. Stoga, kako ističe u razgovoru za DW potpredsjednik migrantskog saveza dr. Peyman Javaher Haghighi, NeMo ima konkretan prijedlog. „Zahtijevamo da zemlje EU i Njemačka u prvom koraku prime maloljetne izbjeglice i migrante koji se trenutno nalaze u BiH a mi smo sa svoje strane također spremni da damo doprinos i podržimo te ljude kada dođu ovdje u Njemačku”, kaže on. Politička akcija protiv politike ograđivanja Dr. Haghighi, porijeklom Iranac, jedan je od čelnih ljudi najveće migrantske mreže u Njemačkoj, On kaže kako je ovo „11. akcija NeMo-a za pomoć izbjeglicama globalno a prva akcija za migrante, koji su se na putu ka zemljama EU zaglavili u BiH, iako su oni u Bihać i Veliku Kladušu počeli stizati još prije tri godine. No, trebalo je da prođe više od godinu dana da bi ova tema prodrla u njemačke medije i to najviše zahvaljujući „pushbackovima” i batinama koje su izbjeglice dobile od hrvatske granične policije. NeMo je, kako ističe Haghighi, savez, osnovan 2015. ali se u svega šest godina proširio na deset njemačkih pokrajina. „Naša akcija pomoći je istovremeno politička akcija protiv politike ograđivanja od izbjeglica koju trenutno vodi njemačka vlada”, kaže Dr. Peyman Javaher Haghighi. Takvoj politici izolacije se, ukazuje on, suprotstavio „Savez sigurnih luka” koji broji 227 njemačkih gradova i komuna spremnih da prihvate izbjeglice. Kada je 2019. osnovan, Savez je brojao svega osam gradova, među kojima su bili Berlin, Kiel, Freiburg, Rostock. Sada je u njemu 227 gradova są tendencijom daljeg rasta. „To znači da mnogi gradovi imaju interes za humanu politiku azila i da su spremni primiti izbjeglice, Bogata Njemačka dakle ima kapacitete za njihov prihvat. To je ono za što se i mi zalažemo”, pojašnjava potpredsjedavajući NeMo. U prvom koraku bi se, smatra on, trebale primiti maloljetne izbjeglice bez pratnje a njih je, kako kaže, na stotine u BiH. Njemačka bi mogla, ubijeđen je, u roku od nekoliko dana donijeti jednu takvu odluku i sprovesti je. „Očekujemo veliki odaziv ljudi migrantskog porijekla“ Po navodima Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova od aprila 2020. Njemačka je primila 1.519 izbjeglica iż Grčke, od toga 203 maloljetnika bez pratnje, 244 bolesna djeteta sa 780 članova njihovih porodica i 291-og priznatog azilanta. Dr. Peyman Javaher Haghighi kaže kako je to jako mali broj izbjeglih i smatra da bi se pažnja sada morala usmjeriti na BiH. „Mi se zalažemo za prihvatanje izbjeglica iz BiH, kako od strane Njemačke, tako i od drugih zemalja EU. Mi smo, kao Savez migrantskih organizacija na nivou Njemačke, spremni brinuti se o tim ljudima i pružati im pomoć u svim segmentima života u saradnji sa Savezom sigurnih luka”, kaže Dr. Peyman Javaher Haghighi. NeMo poziva i na direktnu pomoć izbjeglicama i migrantima u BiH i u tu svrhu je pokrenuta akcija prikupljanja dobrovoljnih priloga u novcu. „Očekujemo veliki odaziv ljudi migrantskog porijekla u Njemačkoj, jer su ioni ranije bili u sličnoj situaciji“, kaže Haghighi. zamjenik predsjedavajućeg NeMo. O situaciji sa izbjeglicama u BiH migrantske organizacije u Njemačkoj nisu saznale samo preko medija nego i preko svojih migrantskih udruženja u Njemačkoj čije su organizacije aktivne u BiH i u kojima, kako kaže Haghighi, pomažu i ljudi porijeklom iz BiH, Srbije i Hrvatske. Aktivni članovi udruženja su i ljudi iż Sirije, Afganistana, Pakistana, Irana i zemalja Sjeverne Afrike, koji su stigli u izbjegličkom talasu 2015. ali i narednih godina. Među njima su, kako ističe, prijatelji i rođaci izbjeglih koji se sada nalaze u BiH. Oni imaju stalni kontakt sa njima. Stoga je i logično što smo krenuli u ovu akciju. Radi se preživljavanje hiljada izbjeglih NeMo međutim nije krenuo u akciju prikupljanja novca kako bi ga slao u BiH, već će, u saradnji sa migrantskim organizacijama i inicijativama za pomoć izbjeglicama na licu mjesta, dijeliti pomoć u hrani i robi onima koji je trebaju. „Od prikupljenog novca mi ćemo u Njemačkoj kupiti pakete sa hranom, odjećom i drugim potrebštinama i dostaviti ih izbjeglicama. Prvi paketi trebali bi biti poslani u BiH krajem februara. No, poziv na donacije u novcu je, kako ukazuje zamjenik predsjedavajućeg NeMo, samo pružanje prve pomoći. „Momentalno se radi o preživljavanju na hiljade izbjeglih koji nemaju smještaj već kampuju u izgorjelom kampu Lipa u šatorima koji propuštaju vodu”. EU je u posljednje tri godine izdvojila 90 miliona pomoći za migrante u BiH. Većinu novca dobio je IOM. Njemačka je u novembru poslala 700.000 pomoći, koje su otišle njemačkoj organizaciji THW koja pruža pomoć u podizanju kampova i infrastrukturi. Gradonačelnik Bihaća je u jednom intervjuu za DW rekao da oni nisu dobili ni centa pomoći. Humanitarna odgovornosti i o obaveza EU Na pitanje zbog čega, i pored spremnosti njemačkih gradova da prime izbjeglice, za to nema političke volje, Dr. Peyman Javaher Haghighi ima objašnjenje. „I dok EU odbacuje da preuzme odgovornost i traži evropsko rješenje. Njemačka ali i konzervativne snage u njoj ne žele davati pogrešan signal i prihvatati izbjegle”, kaže naš sagovornik. „A to ide na uštrb hiljada ljudi koji su ovog trenutka u teškoj situaciji u BiH i koji se bore da izvuku živu glavu. Zato se zalažemo za prihvat izbjeglih. Sada je na potezu njemačka vlada, kancelarka Merkel, ministar Seehofer. Oni su najvažniji političari nadležni za tu problematiku koji mogu nešto da preduzmu.” Ali może li se prihvatom riješiti problem sa izbjeglicama, ako će stalno dolaziti nove? „Naravno da ne može”, složio se Peyman Javaher Haghighi, „ali ovdje se radi o humanitarnoj odgovornosti i o obavezi EU ali i njemačke vlade da pomogne tim ljudima”. Prije svega se međutim, kako kaže, moraju rješavati uzroci koji dovode do izbjegličkog talasa a to su rat, siromaštvo, socijalni problemi, nezaposlenost. Niko ne napušta svoju domovinu bez razloga. Ali: „Šteta je da se EU ne bavi uklanjanjem uzroka koji dovode do bijega već svoju energiju i resurse troši kako bi zaustavila i odvratila te ljude da uđu u EU. Nastavak evropske politike izoliranja i ograđivanja nije rješenje, smatra on, jer to neće zaustaviti izbjeglice i migrante u Bosni ili Libiji, u njihovim nastojanjima da se po svaku cijenu dokopaju Zapada. „To indirektno pogoduje i ekstremnim desničarima u Njemačkoj koji kažu: izbjeglice su krive za sve. Sve dok EU bude vodila politiku izolacije i pomagala sa pola srca, njeni pokušaji da riješi izbjegličku krizu biće osuđeni su na propast. A ni za BiH takva politika nije dobra jer vodi zemlju ka daljoj destabilizaciji,” zaključuje Peyman Javaher Haghighi, potpredsjedavajući Saveza migrantskih udruženja u Njemačkoj – NeMo.

Potraga za nestalim oružjem se nastavlja i to nije prvi put da je do bh. javnosti stiglno takvo obavještenje, piše Radio Slobodna Evropa.

Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) uz podršku Vojne policije završila je uviđaj u Centru za osnovnu obuku Pazarić Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OS BiH), nadomak Sarajeva, gdje je nestala određena količina oružja.

Kako je za Radio Slobodna Evropa (RSE) rečeno iz SIPA-e, istraga se nastavlja, a Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, prema čijoj naredbi se provodi istraga, biće dostavljen izvještaj.

Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine (BiH) obavijestilo je javnost 12. februara kako je dan ranije u Centru za osnovnu obuku Pazarić Oružanih snaga BiH, tokom obavljanja redovnih aktivnosti, utvrđeno da je “nestala određena količina oružja”, te da je na ulazu u skladištu naoružanja i vojne opreme oštećena sigurnosna plomba.

Nakon toga, utvrđeno je kako nedostaju “određene količine kratkog naoružanja”.

Ni u jednom od saopštenja nije precizirano o kolikoj količini oružja se radi.

Šta sve nije poznato?

Zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić u razgovoru za RSE kaže da će nakon zvaničnih istražnih radnji “napraviti analizu” kako je došlo do nestanka oružja iz skladišta.

„Sad, kad mi dobijemo zvaničan izvještaj od nadležnih organa, onda Ministarstvo odbrane ide u daljnje postupke. Ukoliko se, naravno, utvrdi da je neko od pripadnika Oružanih snaga učesnik u bilo kom pitanju u tom nedjelu, naravno, da se onda protiv njih provode određene mjere, disciplinske do jačih mjera“, kaže Okolić.

Zamjenica predsjedavajućeg zajedničke parlamentarne Komisije za obranu i sigurnost BiH Dušanka Majkić kaže za RSE da to tijelo nema zvaničnih informacija o nestanku oružja iz skladišta u Pazariću.

„Obično se poslije takvih incidenata formira određena komisija koja ispita slučaj. To traje toliko dugo dok ne padne u zaborav ili postane u međuvremenu aktuelno nešto drugo“, objašnjava ona.

Majkić pretpostvalja da će više informacija članovi Komisije imati nakon posjete Ministarstvu odbrane BiH u srijedu, 17. februara.

„Ako u jednoj instituciji, kao što je Ministarstvo odbrane, 25 najkvalitetnijih pištolja (nezvanična informacija o nestalom oružju iz Pazarića prim.red.) nestanu i to se vidi da su nestali od lica koje je tačno znalo gdje su se nalazili, jer je to skladište naoružanja u kome je bilo svašta, mogli su uzeti i nešto drugo, bile su puške. Kako je neko ko je ušao u skladište tačno znao gdje treba da ode i šta treba da uzme“, pita ova državna parlamentarka.

Ovo nije prvi put

U Ministarstvu odbrane BiH, kako sazanje RSE, nisu napravili precizan izvještaj o broju incidenata u kojima je nestalo naoružanje od kada su formirane Oružane snage BiH 2006. godine. Procjenjuju da ih je do sada bilo devet.

No, zamjeniku ministra Mirku Okoliću poznat je za sada jedan slučaj koji se dogodio u martu 2017. godine u kasarni „Bilećki borci” u Bileći, na jugu BiH.

„Možda je bilo sitnih incidenata, ali ovo sad je incident (Pazarić) koji zaslužuje pažnju, kao onaj 2017. godine“, kaže on.

Okolić podsjeća da je tada nestalo osam pištolja i šest automatskih pištolja, te da nisu učestvovali pripadnici Oružanih snaga.

„Tu se ne zna gdje je završilo ono što je otuđeno“, kaže on.

Zamjenik ministra nastavlja da su provedne sve zakonske mjere da se utvrdi šta se tada dogodilo.

„Tu su provedeni postupci što se tiče Ministarstva odbrane i Oružanih snaga, i tu su dva pripadnika, nisu izvršioci, ali su najveći krivci što se to desilo, udaljeni sa radnog mjesta i kažnjeni su za taj period određenim procentom plate. Nisu bili saučesnici, nego nisu u potpunosti radili ono za šta su bili zaduženi. Da su bili saučesnici, vjerovatno bi nadležne službe to pronašle. Nisu potpuno savjesno obavljali svoj dio poslova, što je eventualno nekome omogućio da napravi to što je napravio“, objasnio je.

Još jedan slučaj se dogodio 2018. godine u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine “Miloš Obilić” na Palama, nedaleko do Sarajeva.

SIPA je tada u sklopu predmeta “Krađa oružja i vojne opreme”tokom pretresa stana u opštini Sokolac, u blizini Sarajeva, pronašla između ostalog, 17 ručnih bombi, tromblonsku osvjetljavajuću minu, automatsku pušku sa preklopnim kundakom, pet okvira za municiju za tu pušku, RAP torba, dvije puške PAP M59/66, pušku karabin, dva okvira za automatsku pušku, zatvarač za automatsku pušku, dva okvira za kalibar 7,9 milimetara, 118 metaka različitog kalibra.

U ovom slučaju krađu je počinio pripadnik Oružanih snaga, Mladen Mijatović protiv kojeg je podignuta optužnica 2018. godine.

Gdje završava ukradeno oružje?

U Bosni i Hercegovini je zakonom dozvoljeno posjedovanje oružja, ali uz dozvolu za posjedovanje koju moraju izdati nadležna tijela.

U specijalizovanim radnjama i na web portalima mogu se kupiti razne vrste naoružanja uz obaveznu napomenu da je potrebna dozvola za držanje oružja.

Prema jedinom dosadašnjem istraživanju Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH iz 2010. godine, utvrđeno je da u ilegalnom posjedu ima oko 750.000 komada oružja.

Na pitanje RSE gdje može završiti nestalo oružje iz kasarni Oružanih snaga, zamjenik ministra odbrane Mirko Okolić je rekao kako pretpostavlja da se nađe na crnom tržištu.

„To oružje, vjerovatno, nelegalno završi na lošim mjestima, kao nelegalna prodaja, sticanje materijalne koristi, do nekakvih terorističkih napada i akcija“, kaže on.

Zamjenica Zajedničke komisije za odbranu i sigurnost Dušanka Majkić je konkretnija.

„To načešće završava na stranim tržištima i mi znamo da su u mnogim zemljama pronađene te vrste oružja i drugoga koje su poticale iz BiH, a našle su se kod različitih kriminalnih organizacija van BiH. Dakle, to je predmet dobre, brze i lake trgovine“, objasnila je.

Kako Oružane snage čuvaju naoružanje?

Mirko Okolić, zamjenik ministra odbrane BiH, tvrdi da je osiguranje u kasarnama “jako”, da je “po NATO standardima”.

„E, sad, svaki pojedinac u svemu tome može da zataji. Što se tiče procedura, tu su procedure ispoštovane i standardi su tu ispoštovani“, objašnjava.

Incidenti se, ipak, događaju.

„Ništa nije nemoguće, ali ne bi trebalo da se to dešava, barem ne bi trebalo da se često dešava. Da li je moguće da neko izvana uđe bez saučesnika iznutra, to je pitanje na kojeg ćemo dati odgovor kad se dobije zvanični izvještaj“, ocjenjuje Okolić.

Dušanka Majkić kaže da je osiguranje skladišta u BiH “više zavisilo od pomoći međunarodnih organizacija” nego od želje i potreba Ministarstva odbrane.

„Prvi put smo u poziciju došli da smo uredili četiri skladišta municije i minsko-ekspolozivnih sredstava koje su po propisu urađane zahvaljujući pomoći evropskih zemalja koje su u nekoliko navrata kroz projekat Explode i pomoć UNDP-a uređena na propisan način“, kaže ona.

Majkić ističe kako su postoje skladišta koja su “veoma riskanatna”, na kojim se nalazi mnogo neperspektivnog oružja, municije i ostalog.

Iz Misija OSCE-a u BiH, zbog istrage, nisu mogli da komentarišu slučaj nestanka oružja iz Centra za obuku u Pazariću, ali su izrazili zabrinutost. Podsjetili su da su BiH nekoliko puta pružali podršku i “obezbjeđivali opremu” kako bi se “unaprijedila fizička sigurnost i sigurnosna infrastruktura kao i upravljački kapaciteti” na pet lokacija za skladištenje municije i oružja Oružanih snaga.

„Iskoristili bismo priliku da naglasimo da prema sigurnosnim zahtjevima Oružanih snaga BiH malokalibarsko i lako naoružanje koje nije u svakodnevnoj upotrebi bi trebalo da bude rastavljeno, a municija pohranjena u zasebne sobe. Ovaj incident nas je podsjetio na vrlo stvarnu opasnost od krađe oružja i municije kojima se često trguje i koristi se u krivičnim djelima, poput oružane pljačke, nasilja u porodici ili čak terorizma“, rekla je Željka Šulc, glasnogovornica Misije OSCE-a u BiH za RSE.

Koje su kazne za krađu oružja?

Prema Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine za krađu oružja i vojne imovine, te dijela borbenih sredstava koji služe potrebama odbrane, pripisana je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.

Kaznom zatvora od jedne do deset godina se kažnjava onaj ko obije ili provali čuvane objekte, te iskorištavanjem stanja usred požara, poplave, ukrade oružje ili vojnu imovinu.