Savjet pedijatra: Postoje razlike u simptomima između varičela i morbila, preporučuje se vakcinacija

Većina ljudi često ne razlikuje varičele (ovčije boginje, vodene kozice ili pljuskavice) i morbile (male boginje, ospice ili krzamak). Iako i jedne i druge karakteriše osip po tijelu, ipak nemaju mnogo toga zajedničkog. U razgovoru za Klix.ba pedijatrica Mira Ademović je, između ostalog, objasnila razliku među njima, ali i simptome koji ih prate.

Kako nam je pojasnila doktorica Ademović i morbile i varičele su virusna oboljenja i pozitivno u tom slučaju je što za oboje postoji vakcina.

“Međutim, te bolesti se razlikuju i težim se smatraju morbile. I jedno i drugo oboljenje ima period inkubacije, prodromalnih simptoma prije nego se pojave karakteristike same bolesti, a nakon toga nastupa ona i sve komplikacije vezane za nju”, kazala je na početku razgovora doktorica.

S obzirom na to da se za oba oboljenja veže inkubacija, pedijatrica Ademović je navela da se i ona razlikuje. Kako je dodala, dijete koje ima morbile je infektivno tri-četiri dana i obično ih boluje u uzrastu od druge do 14. godine.

“Varičele najčešće pogađaju djecu predškoskog uzrasta, ali oba oboljenja se lako prenose s jedne osobe na drugu. Morbile se prenose kapljičnim putem, a varičele i preko kontakta s tekućinom iz mjehurića na koži i to je jedna od manjih razlika između njih”, navela je.

Djeca lakše podnose oboljenja od odraslih

Pedijatrica je navela i simptome koji su karakteristični za ova oboljenja. Kako je naglasila, kod morbila oni traju 3-5 dana prije nego se pojavi osip na koži.

“To je povišena temperatura koja je obično prvi znak tog oboljenja i ona se kreće najčešće od 38 pa čak i do 40 stepeni. Često se pojavljuje i isprekidani kašalj, crveno i bolno ždrijelo i nakon toga dolazi do sekrecije iz nosa i često se pojavljuje konjunktivitis i fotofovija (crvene oči) te da dijete ne može gledati u svjetlost pa je zbog toga uvijek dobro da se zamrače prostorije. U tom stadiju dolazi i do povećanih žlijezda i do pojave Kolpikovih pjega (bijele mrlje na sluznici usta) i one su karakteristične za morbile. Erupcija crvenog mrljastog osipa se pojavljuje na licu, iza ušiju i širi se na grudni koš i abdomen, a na kraju tek na noge i ruke. To traje 4-7 dana i praćeno je blagim svrbežom”, pojasnila je pedijatrica.

Foto: Facebook (Cijepljenje i vakcinacija)

Kada je riječ o simptomima varičela, Ademović je pojasnila da se oni prodromalni obično zapažaju oko 24 sata prije izbijanja oboljenja te da je riječ o povišenoj temperaturi.

“Kod varičela nema tako izraženih simptoma kao kod morbila i čak nekada prvi znak može biti osip bez ikakve pojave temperature. Promjene na koži se javljaju u naletima i mogu biti vrlo nekarakteristične za svako dijete, mogu se pojaviti samo dvije-tri ospice, ali i biti široko rasprostranjene. Pojavljuju se u obliku vezikula, a to su mali mjehurići na koži. Javljaju se prvo na poglavini i sluzokožama i nakon toga po tijelu i tu je razlika između morbila i varičela. Osip je brojan, posebno na leđima, ramenima, a malo manje na nogama i rukama. Varičele su veoma zarazne i veoma se brzo prenose na osobe koje ih nisu bolovale pa se preporučuje da se u tom slučaju boravi u kući i karakterističan je pojačan svrbež”, kazala je Ademović.

Ademović je navela da se zbog tako brzog prijenosa varičela roditelji djece koja ih nisu bolovala često odluče odvesti ih u blizinu onog djeteta koje ima osip s obzirom na to da se mlađi lakše izbore s njima, nego što je to slučaj s odraslim osobama.

“Prema našem iskustvu, kada djeca imaju varičele, onda su zabilježeni slabiji simptomi i lakše podnose oboljenje, ali u starijoj dobi mogu biti mnogo opasnije i čak sa smrtnim ishodom. To je vjerovatno zbog toga što je dječiji imunološki sistem otporniji i lakše prebole ovakva oboljenja nego odrasli. Isto važi i za morbile”, dodala je Ademović.

Vakcinacija je ključna

Kako je navela Ademović, morbile i nisu toliko česte na našem području s obzirom na to da za njih od nekih 70-ih godina postoji vakcina.

“Međutim, one nisu još praktično eradicirane (iskorijenjene), nego se još uvijek javljaju kod nas jer je status vakcinacije djece nažalost opao. I za varičele također postoji vakcina, ali u BiH nije obavezna vakcinacija protiv njih”, istakla je.

Kada je riječ o tretiranju varičela i morbila, Ademović je kazala da u tom slučaju postoje samo simptomatski lijekovi za virusne bolesti.

“To je i snižavanje temperature i sprečavanje sekundarnih infekcija. Dakle, da kod varičela ne dođe do komplikacija da se zagnoji osip ili do pogoršanja nekih drugih bolesti. Sada je mnogo lakše jer postoje brojni proizvodi koji mogu ublažiti simptome, poput gelova, pudera (praha) koji se najčešće koriste za varičele kako bi se sasušio osip i daju se lijekovi protiv svrbeža”, ispričala je naša sagovornica.

Ademović je kazala da je kroz rad i dugogodišnje iskustvo primijetila da su roditelji izuzetno požrtvovani i da zbog bilo koje promjene dovode djecu ljekaru.

“Ni morbile ni varičele nisu nešto što je strano na našem podneblju i mi ih po kliničkoj slici u vrlo ranoj fazi možemo razlikovati. Ta situacija pogotovo bude jasnija kada se kod varičela pojave te vezikule, mjehurići na koži. Bitno je naglasiti da morbile nisu tako bezazlene i roditelji bi ih trebali shvatiti ozbiljno i da se shodno tome odluče za vakcinaciju djece, da se ne bi dogodilo da ona imunodeficijentna djeca (ne mogu primiti vakcinu), budu izložena zarazi, jer to može često dovesti do smrtnog ishoda. Zato je važno da roditelji vakcinišu djecu kako bi zaštitili i njih, ali i njihove vršnjake”, zaključila je Ademović.

Klix.ba