Savjeti žena sa sela za kvalitetnu zimnicu: Zdravlje je u ajvaru, pinđuru, pekmezu i sirćetu

Osim lijepih boja, jesen sa sobom donosi i pečenje, kuhanje te kiseljenje sezonskog voća i povrća po tradicionalnim receptima, koji se prenose sa koljena na koljeno.

U odnosu na urbane sredine, ovaj običaj je znatno zastupljeniji u ruralnim područjima Bosne i Hercegovine. Kako pripremiti nadasve zdrave, a onda i ukusne slane i slatke delicije za Klix.ba otkrivaju žene iz Podrinja.

Zimnica na seoski način u selima Podrinja sastoji se od ajvara, turšije, punjenih paprika, bestilja i gurabija, a na zdravlje se nadovezuju i pekmez te sirće. Kako sve ovo pripremiti u razgovoru za Klix.ba otkrivaju Suada Obradović, Aiša Alić, Zumreta Hodžić i Olivera Stanišić.

“Balkanski kavijar” svi obožavaju

Na zimskim policama svakog domaćinstva posebno mjesto zauzima ajvar, a ako se on priprema na tradicionalan način, kvalitet je zagarantovan. Tvrdi to Olivera Stanišić iz Vlasenice koja svake godine značajan dio kasnog ljeta i jeseni posveti pripremi zimnice. Ističe da priprema dobrog ajvara sa sobom ne nosi posebnu tajnu, ali je bitno da povrće bude kvalitetno.

“Za ajvar se koriste paprika, patlidžan, bijeli luk i ulje, koje mora biti uzgajano na prirodan način. Kod pripreme ove vrste namaza posebno se ističe dugotrajan proces. Kada je riječ o receptu, paprika i patlidžan se ispeku na drvima, zatim se vrši njihovo guljenje i mljevenje. Potom se u limenoj posudi svi sastojci sjedine na ulju te se tokom prženja dodaje bijeli luk. Ajar je gotov kada se dobije kremasta, homogena smjesa. Na kraju slijedu pakovanje vrele smjese u tegle koje također moraju biti vruće, bez bilo kakvih hemijskih dodataka”, pojašnjava Stanišić.

Bez obzira maže li se hljeb, ili poslužuje uz sir ili mesna jela, ajvar je sastavni dio svake trpeze, pa zato i ne čudi što ga mnogi nazivaju i “balkanskim kavijarom”.

Pripremu zimnice uglavnom prate dugotrajni procesi, a takav je slučaj i sa pinđurom, koji nastaje od pečenih paprika i paradajza. Govoreći o receptu, naša sagovornica ističe da se paradajz prvenstveno oguli, propasira i stavlja na kuhanje.

Paralelno sa time se dodaje pečena paprika koja mora biti isječena, uz stavljanje šećera, soli i ulja. Kao što je slučaj i s ajvarom, pakovanje pinđura se vrši tako što se topla smjesa ubacuje u vrele tegle.

Stanišić priprema i sve vrste kiselih salata, a posebno izdvaja paprike punjene kupusom. Kako nam kaže, žute paprike, takozvane babure, prvenstveno se očiste i posole. Nakon što omekšaju, poslije nekoliko sati, naribani kupus se ubacuje u njih i sve se reda u veće tegle od tri kilograma. Nakon izvjesnog perioda, ova kisela salata spremna je za konzumiranje.

Cjelokupnu zimnicu Stanišić priprema na starinski način, a na policama njenog špajza neizostavno mjesto je i za slatko od šljiva. Ono se danas ne priprema često zbog zahtjevnog procesa.

“Šljive se gule i čiste od košpi, nakon čega se spuštaju u ušpinovani šećer. Šerpu u kojoj se sastojci kuhaju potrebno je poklopiti vlažnom krpom, koja ostaje i nakon tog procesa. Slatko se kao takvo ostavlja da prenoći te se puni u tegle”, dodaje Stanišić.

Pekmez i sirće kao lijek

U narodu se kaže da postoji stotinu sela i isto toliko adeta, a mnogo je recepata koji postoje i za pripremu domaćeg soka, pekmeza i sirćeta. Od svih proizvoda koji nastaju od domaćih jabuka, najzahtjevnija je priprema pekmeza, za koju je potrebno izdvojiti i po 24 sata, što je iskustvo Aiše Alić iz Konjević polja.

“Pekmez se priprema od starih sorti jabuke, odnosno elifanke i samoniklice. Jabuke se operu, ubacuju u mašinu za mljevenje i cijede. Sok koji nastaje potrebno je kuhati na vatri od drva 24 sata neprekidno, a od stotinu litara tečnosti nastaje maksimalno deset kilograma pekmeza”, priča nam Alić.

Jabukov pekmez koristan je za poboljšanje zdravlja, a posebno pospješuje cirkulaciju krvi, snižava krvni pritisak, vrši regulaciju povišenog holesterola, a umanjuje i kašalj. Također, izuzetno zdravo je i sirće, koje se u odnosu na pekmez znatno jednostavnije priprema.

“Kao i pekmez, sirće se priprema na način da se nekalemljene, domaće jabuke operu, melju i cijede, a nastali sok se ubacuje u otvorene galone u kojima tako ostaje u prosjeku 24 sata, do prirodnog vrenja”, pojašnjava Alić, istaknuvši da je nekuhano sirće znatno bolje u odnosu na kuhano.

Zajedno u Mreži žena Podrinja

Kvalitet proizvoda naših sagovornica prepoznat je do te mjere da su na kraju pokrenule i vlastite biznise. U tome im je pomogla Mreža žena u Podrinju, kao dio projekta osnaživanja žena kao preduslov ka pomirenju, kojeg realizira Udruženje Vive Žene.

“Projekt ima za cilj da kroz osnaživanje žena ojača i njihove lokalne zajednice. Svjesni smo da smo veoma podložni nacionalističkim retorika u okolini u kojoj nemamo obezbjeđene naše osnovne potrebe. Radimo sa ženama iz Podrinja kako bi se one ekonomski osnažile, a zatim radile na demokratskom osnaživanju lokalnih zajednica”, navodi asistentica projekta Anamarija Divković.

Eliksir zdravlja

U proteklim godinama sve je više zastupljeno i kupinovo vino. Ovu vrstu pića, poznatog i kao eliksir zdravlja proizvodi Suada Obradović iz Bratunca. Voće ne kupuje, već ga sama uzgaja i godišnje proizvede i do 700 litara vina. Ističe da joj je Mreža žena u Podrinju u znatnoj mjeri pomogla.

“Svaka proizvodnja je komplikovana i ima svoje težine, ali na kraju se sve zaboravi ako ga lijepo upakujete i prodate. Mi danas imamo svoje porodično domaćinstvo i zasade kupine i maline. U početku smo pravili neke manje količine do 100 litara, ali ovo je sada postala ozbiljna proizvodnja. Kupinovo vino u sebi ima 12 posto alkohola koje nastaje prirodnim putem, a po svojim svojstvima je najbolje za poboljšanje krvne slike”, navodi Obradović.

Članica mreže je i Zumreta Hodžić iz Bratunca, koja se bavi proizvodnjom kozijeg mlijeka, sira i sirutke. Za ovu vrstu mliječnih proizvoda ističe da su jedni od najzdravijih, a u to se uvjerila kroz lično iskustvo.

“Prvu kozu sam nabavila prije pet godina, kada sam imala problema sa plućima. Nakon konzumacije mliječnih proizvoda vrlo brzo sam osjetila poboljšanje zdravlja, tegobe su nestale. Dvije godine kasnije proizvode sam počela prodavati, a zanimljivo je da se rijetki žele baviti ovim poslom. Zbog toga je kod mene velika potražnja i ne mogu napraviti koliko mogu prodati”, kaže nam Hodžić.

Ističe da uzgoj i briga o 15 koza nije komplikovana, za razliku od proizvodnje mliječnih proizvoda.

“Sve vam mora biti uredno i čisto, a svaki proizvod nastaje prirodnim putem. Moj cijeli dan je ispunjen, rano ujutro koze muzem, polažem i dajem žito za jelo. Nakon toga, slijedi slanje na pašu, a u večernjim satima ih još jednom muzem, kada radim sirenje koje je najteže, pripremam sirutku i mlijeko za prodaju”, pojašnjava nam Hodžić.

Sve naše sagovornice ove subote svoja slana i slatka jela, uz rukotvorine su predstavile na Sajmu proizvoda žena sa sela u Tuzli, koji je nastao kroz ranije navedeni projekat. Građani su imali priliku kupiti domaće proizvode te dodatno dati vjetar u leđa vrijednim ženama, koje mnogima mogu biti inspiracija.

Klix.ba