Sedam načina na koje nesigurni ljudi daju sebi na važnosti

Nesigurni ljudi odaju dojam da su važni tako da vas tjeraju da ih čekate. Dogovoriti će sastanak s vam i nikad neće prvi stići. Čak će se često pobrinuti i da kasne kako bi se činili jako zaposlenima.

Da ste u prisutnosti ljudi koji žele istaknuti svoju važnost najviše ćete prepoznati po inferiornom osjećaju kad ste s njima. Ponekad iz neobjašnjivih razloga u njihovom društvu gledate kritičnije na sebe i pitate se je li moguće da toliko griješite? Olakšanje vam je kad se maknete od njih i možete se opustiti i biti ono što jeste.

Ljudi koji se sami osjećaju inferiorno često sebe stavljaju na pijedestal kako bi umanjili vlastiti osjećaj slabosti, piše Psychology Today.

Bečki psihoanalitičar Alfred Adler bio je jedan od prvih teoretičara koji je opisao kako funkcioniše njihov um i definisao ‘težnju za superiornošću’.

Adler, koji je također smislio izraz ‘kompleks inferiornosti’, vjerovao je da će ljudi koji su bili uvjereni u vlastite slabosti izgraditi vanjsku sliku sebe u koju će ulagati velike napore kako bi se predstavili u što povoljnijem svjetlu, te na taj način izbjegli suočavanje sa svojom lošom slikom o sebi, prenosi 24sata.hr.

Adlerova teorija je postala temelj za mnoga istraživanja samopouzdanja i identiteta. Ta podjela između stvarnog (tj. slabog) i idealnog (tj. superiornog) sebe može se smatrati osnovom za neuspjeh u pronalaženju istinskog ispunjenja u životu.

Sedam načina na koji će vam pokušati pokazati da su važni:

1. Nesigurni ljudi uvijek su u žurbi.

Njihov raspored je uvijek krcati rijetko kad će za vas imati vremena. Gledat će na sat, bacati pogled na telefon, hodati neobično brzo i generalno se doimati uznemireno i premoreno. Vode se za tezom da što ste više na društvenoj ili karijernoj ljestvici, to si manje ljudi mogu priuštiti druženje ili opuštanje.

2. Obične događaje ponovno označavaju terminima koji bi trebali impresionirati okolinu.

Izrazi poput ‘sastanak odbora’, ‘konferencijski poziv’ ili ‘izvršni odbor’ zvuče kao da su to događaji rezervirani samo za najuspješnije. ‘Sastanak odbora’ možda nije više od okupljanja prijatelja koji planiraju prikupljanje sredstava za neku dobrotvornu akciju, ali zasigurno zvuči kao da je neko na ekskluzivnom popisu.

3. Često ostavljaju dojam da su okupirani ozbiljnim događajima u svom životu.

Oni su često vrlo zabrinuti, pa kako bi dali sliku vlastite važnosti, izbjegavaju izgledati opušteno ili otvoreno za distrakcije. Mršte se ili škilje i čine se kao da imaju puno toga na pameti.

4. Na elektronskoj pošti koriste opciju trenutno nedostupni.

Koliko je uopšte pametno imati ovakav automatski odgovor koji ljude obavještava da ste ‘prezaposleni da biste odmah odgovorili’ ili da ‘niste u uredu’ je diskutabilno.

Oni koji se odluče na ovaj korak žele dati dojam da su izrazito traženi i da je njihovo vrijeme ispunjeno jako bitnim poslom, stoga ako im šaljete neku zabavnu poštu ili društvenog karaktera – vrlo vjerovatno vam neće odgovoriti ili će vam odgovoriti par dana kasnije. U poslu, ako su na nekoj poziciji će ponekad dodati u odgovor da ljudi u slučaju hitnosti mogu kontaktirati njihovog pomoćnika.

5. Tjerat će vas da ih čekate

Često će dogovoriti sastanak s vama (na primjer običnu kafu) i nikad neće prvi stići. Čak će se često pobrinuti i da kasne kako bi se činili jako zaposlenima i kako bi vi dobili dojam kako je privilegija dobiti malo njihovog vremena. Prisiljavanjem na čekanje, sada ste stavljeni u inferiorni položaj, što odgovara njihovoj potrebi da se osjećaju nadmoćno.

6. Pretjeruju u svojim postignućima na društvenim mrežama.

Ljudi koji teže superiornosti nisu sramežljivi u dijeljenju sadržaja koji na njih baca ‘ dobro svjetlo’. Njihove objave na Facebooku  ili Instagramu će biti ispunjene situacijama u kojima izgledaju ozbiljno i zaposleno – na radnom mjestu, prilikom telefonskog poziva ili u nekoj situaciji koja odaje dojam da su jako zaposleni i dobri u tome što rade.

7. Ponašaju se kao da su najpametniji u društvu.

Ako se osjećaju ugroženo i da su drugi pametniji do njih, osjećat će se iracionalno izazvani. Zato će se u svakom razgovoru pokušati istaknuti svojim znanjem o dotičnoj temi.

Čak i ako zapravo ne znaju o čemu govore, priredit će cijeli spektakl (govor) s nadom da će zavarati publiku. Nepotrebno je reći da će odbaciti vaše doprinose kao nevažne ili kao podatke koji su, naravno, već znali.