Sedamdesetdvogodišnji hadžija Haso Sofić slijep po snijegu do džamije ide sa dva štapa

U travničkom selu Dub snijeg je itekako napadao, ali to nije razlog da slijepi sedamdesetdvogodišnji hadžija Haso Sofić ne dođe u džamiju na namaz.

Džamija mu je udaljena oko 150 metara od kuće, ali teren je izrazito neravan i nepristupačan, a hadžija, kojeg su, kako kaže, noge počele izdavati, uz pomoć dva štapa ide do džamije.

– Nikada nisam volio plaho sjediti, uvijek sam bio u pokretu pa tako ne mogu dozvoliti da sjedim u kući besposlen, a vrijeme je namaza. Džamija je Allahova kuća i ja njoj uvijek hrlim – priča za Faktor hadžija.

Kaže da je do zime odlazio u džamiju na četiri dnevna namaza osim na akšam.

– Tijelo mi je oslabilo, stigle su me godine, nedavno sam slomio kuk i imao operacije, pa se bojim novog pada, te sada umjesto na svih pet dnevnih namaza odem na četiri. Naročito sada kada je zima, kuća mi je u strani pa me strah poledice i novog pada, te izostanem češće, ali nastojim da sam što redovniji u džematu – kazao je Sofić.

Bez vida je ostao u 25. godini, ali ni tada njegova borba za život nije prestala.

– Najviše mi je žao što sam ostao bez vida jer ne mogu da čitam Kur’an i ne mogu da vidim djecu, ali hvala Bogu na ovom stanju. Bog mi je uzeo vid, ali mi je dao sve ostalo što mi je bila briga nakon gubitka vida. Sve mi je nadomjestio, da ja drugih želja u životu nemam. Da mi je samo umrijeti na Pravom putu – kaže ovaj sedamdesetdvogodišnjak.

Blagog glasa, nasmijanog lica i strpljivog i laganog govora prisjeća se svog života hadžija, te kaže da ni za čim ne žali.

Donedavno je hadžija izrađivao predmete od drveta, a u proizvodnji se koristio mašinom za obradu drveta.

– Govorili su mi kako smiješ ti raditi sa tom mašinom, ostat ćeš bez prstiju, ti ne vidiš. Ali oči su baterija, a mozgom se gleda. Više od 20 godina sam je koristio i nikada se nisam ni posjekao. Znao sam odrezati i lajsnu od pola centimetra, a radio sam veoma kvalitetno – pojašnjava.

O hadžiji Sofiću samo riječi hvale ima i imam džemata Dub Esad efendija Fuško koji je i snimio hadžijin dolazak u džamiju tokom jednog hladnog dana kada je padao snijeg.

Efendija Fuško kaže da je tog dana vrijeme bilo loše, te da je hadžija insan za primjer drugima, zdravijim od njega.

– Ništa hadžiju Hasu ne može omesti da dođe u džamiju. Njega ni snijeg, ni to što koristi dva štapa, nije spriječilo da dođe do džamije na namaz. On je džamijski čovjek, posebna i društvena osoba. Džematlije ga poštuju i doživljavaju ga na poseban način – priča za Faktor efendija Fuško.

Kaže i kako je hadžija skupio novac pa poslao bedela, da za njega obavi hadž, što je bilo posebno emotivno u džematu Dub. Često ga, kaže, spomene i u svojim vazovima kao primjer drugima, koji zdravi ne hrle u džamiju kao istaknuti džematlija hadžija Sofić. 

Izvor: Faktor.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE