Šejla i Smajil: Idemo u inostranstvo, jer u BiH ne možemo napredovati

Najbolji studenti Univerziteta u Tuzli u protekloj akademskoj godini, koji tokom studija nikad nisu dobili nijednu drugu ocjenu osim desetke, razmišljaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine, jer u ovoj državi ne mogu naći odgovarajuće ustanove u kojima bi nastavili svoj naučni i istraživački razvoj.

Šejla Hadžić (23), diplomantica Prirodno-matematičkog fakulteta, i Smajil Habibović (23), koji je studirao na Fakultetu za elektrotehniku, u protekle četiri godine učenje i pohađanje predavanja i vježbi uskladili su sa privatnim obavezama, a rezultati marljivog rada vidljivi su nakon što se otvore njihovi indeksi u kojima su sve desetke.

U BiH u primijenjenoj fizici ne može napredovati

˝Studirala sam pri Odsjeku za fiziku jer me to zaista zanimalo. I ranije sam bila uključena u razne vannastavne aktivnosti, poput učešća u Pozorištu mladih Tuzle, ali fakultet mi je uvijek bio primaran, a sve ostalo samo ventil za prikupljanje energije za učenje. Roditelji i ljudi iz okruženja imali su razumijevanja i utjecaj na mene da ostvarim svoj cilj kada je fizika u pitanju. Početkom jula ove godine diplomirala sam u oblasti teorijske fizike i koristim stipendiju koja mi je omogućila upis na drugi ciklus studija na ovom istom univerzitetu˝, izjavila je Hadžić.

Iako je nastavila školovanje u Tuzli, Hadžić ističe da je to privremeno, odnosno do završetka navedenog ciklusa, te dodaje da ima želju svoj profesionalni angažman i karijeru graditi u inostranstvu.

˝Voljela bih možda doktorski studij pohađati vani, jer sam zainteresirana za primijenjenu fiziku, a neću imati prilike taj posao raditi ovdje. Ta se oblast odnosi na primjenu fizike u praksi, u naučno-istaživačkim radovima, u nuklearnoj medicini, odnosi se na rad u meteorološkim stanicama i slično, ali Bosna i Hercegovina nije svjesna potrebe za fizičarima u tim oblastima. Ovdje nemamo čak ni naučno-istraživački institut za fiziku. Zbog toga ja svoje mjesto tražim vani, iako bih uvijek, kad god budem u mogućnosti, učinila sve za svoju domovinu koju neizmjerno volim. Međutim, ako ostanem ovdje, svih mojih dosadašnjih 16 godina obrazovanja i rada bili bi uzaludni˝, pojašnjava Hadžić.

Priželjkuje radno mjesto u inostranstvu

Habibović je sličnog razmišljanja. On aktivno uči i usavršava njemački jezik, a nada se stipendiji Vlade Savezne Republike Njemačke. U razgovoru za AA ističe da nije iskoristio mogućnost beplatnog nastavka školovanja na Univerzitetu u Tuzli, a očekuje da će mu prosjek 10,00 otvoriti vrata neke od evropskih visokoškolskih institucija u zemljama njemačkog govornog područja.

˝Obrazovanje u našoj zemlji je kvalitetno, ako ste posvećeni radu i učenju. Smatram da se radom i trudom može postići svaki cilj. Lično bih, u budućnosti, volio raditi u nekom institutu. Sebe vidim i u prosvjeti, međutim, u Tuzli i Bosni i Hercegovini bih mogao raditi samo kao gostujući profesor, a volio bih na nekim projektima sarađivati i sa svojim profesorima, koje izuzetno cijenim. Oni su pravi stručnjaci u svom poslu. Ipak, svoje stalno radno mjesto priželjkujem u inostranstvu˝, iskren je ovaj vrijedni mladić, koji je diplomirao na Odsjeku za energetskoj elektrotehnici, a osim nauke, preferira druženje sa porodicom i prijateljima, te igranje šaha i stonog tenisa.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE