Selma Mehanović, glumica BNP-a Zenica: Plaćamo danak političkih neuspjeha

Iz Vaše biografije možemo zaključiti da ste gotovo čitav život dio Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, od Dramskog studija do profesionalnog ansambla BNP-a. S obzirom na to da ste završili Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, da li ste razmišljali o drugim pozorištima kao mjestima zaposlenja?

– Čitav život… Meni je tek trideset i pet godina, a u BNP-u sam zaposlena od 2012. godine. Istina je da sam za naše pozorište vezana osamnaest godina i volim što sam dio ansambla, što radimo dobre predstave. O drugim pozorištima nikad nisam razmišljala na taj način. Jako volim da radim i ne bi mi smetalo da u nekom pozorištu uradim predstavu kao gostujuća glumica.

Kao mlada glumica imate sreću da igrate i uloge fatalnih žena, ali i karakterne uloge, što se ne pruža baš svakoj glumici, što publika često komentariše. Jeste li svjesni svoje glumačke snage i smatrate li da je dovoljno cijenjena?

– Ja sam svjesna svih svojih mana i nastojim ih ispraviti, ali sam osviještena i po pitanju sposobnosti i tehnika koje posjedujem. Nastojim se stalno popravljati, nadograđivati, dopunjavati novim znanjima, tehnikama. Rad se uvijek isplati. Publiku poštujem i trudim se na svakoj predstavi koju radim ili igram dati sve od sebe. Publika to vidi i cijeni. To mi je, na koncu, najvažnije.

Živimo na prostorima gdje kultura plaća danak svih političkih i ekonomskih uspjeha. Šta je sjaj, a šta bijeda Vašeg poziva u današnje vrijeme?

– Uspjeha? Svi plaćamo danak političkih i ekonomskih neuspjeha. Uslovi za rad su nam preloši, plate su premale za normalan život. Sreća je što je moj posao takav pa radim sa zanimljivim, pametnim i hrabrim ljudima koji inspirišu. Putujemo. Srećemo se sa drugim umjetnicima. U mogućnosti smo da sa scene kažemo, upozorimo, kritikujemo i propitujemo.

Često se kaže da glumački poziv projicira brže emotivno sazrijevanje. Desi li se da “posudite” privatni život za potrebu predstave?

– Ne. Privatni život je privatni život. Koristim se životnim i emotivnim iskustvima samo da bih što bolje shvatila lik koji igram. Svi likovi koje sam do sada igrala su potpuno različiti od mene i mog života. Oni imaju svoje želje, potrebe, iskustva. Nastojim ih istražiti, razumjeti, utkati ih u sebe i odigrati na način da ih publika osjeti.

Glumica ste koja konstantno radi i koliko smo upoznati, već su u pripremi neke nove predstave. Koje uloge i predstave su obilježile Vašu karijeru u skorije vrijeme i zašto?

– Nisam imala priliku da odigram ulogu koja bi me obilježila. Možda je rano za to u ovoj životnoj fazi. Ponosna sam na predstavu “Moja fabrika”. U radu na toj predstavi sam osjetila onu čaroliju što je pozorište ima, a koja se često zna sakriti. Fenomenalno iskustvo i kao krajnji rezultat predstava koju svi puno vole. I mi što je igramo i publika koja ju je gledala. Takva iskustva vas motiviraju, daju snagu i čine da ono što radite ima smisla. Još kad se desi da se steknu prijatelji, eto to vas obilježi.

Oslobođenje

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE