Selo Ravno tri decenije nakon prvih ratnih dejstava: Ne znam ko nas zavadi

Kuća Vlahe Burića prva je izgorjela u Ravnom, mjestu na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine (BiH) u kojem su se, u jesen 1991. godine, dogodili prvi oružani sukobi na bosanskohercegovačkoj teritoriji.

Ravno je uništeno u ratnim operacijama Jugoslovenske narodne armije (JNA) i crnogorskih rezervista, a 1. oktobar 1991. godine postao je nezvanični datum početka rata u BiH.

U tom selu je zvanično ubijena i prva civilna žrtva rata. U sukobu su ubijene 24 osobe.

Kao i većina mještana, Vlaho se danas nerado prisjeća rata. Umjesto toga, s nostalgijom priča o vremenu kada se, kako kaže, u Ravnom dobro živjelo i radilo.

Tokom ratnih 90-ih prošlog stoljeća, Ravno je sa okolnim selima gotovo do temelja uništeno.

‘Ne znam ko nas zavadi’

“Živjeli smo skupa, mi i pravoslavni. Zajedno smo živjeli i radili u tvornici tokarskih noževa. Došlo je onda to vrijeme. Ko nas je zavadio, ne znam, da nije moglo ostati isto. Ja sam umalo pobjegao, jer moja je kuća prva izgorjela u selu. Eto, šta da dalje govorim”, kaže on za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Trideset godina kasnije, većina kuća je obnovljena. Među njima i Vlahina, zahvaljujući stranim donacijama.

“Za obnovu smo dobili donaciju. Nijemci donirali i obnovili. Skoro svaka kuća u Ravnom je pokrivena, nema možda tri u selu da nisu. Sve je obnovljeno i živi se nekako. Ranije se više radilo u polju, a danas slabo. Imam malo mirovinice, sin radi i tako”, ističe on.

Ravno je smješteno duž neumskog i dubrovačkog zaleđa. Prema podacima lokalne uprave, kompletna općina danas ima nešto više od 1.390 stanovnika, uglavnom hrvatske, dok je manji broj njih srpske nacionalnosti.

Ipak, stanovnici Ravnog tvrde da je stvarni broj mještana i znatno manji, iako se posljednjih godina mladi doseljavaju na ovo područje.

Stefan Vasiljević zaposlen je u jedinom hotelu u Ravnom. On svakodnevno putuje na posao iz dvadesetak kilometara udaljenog mjesta Ljubinje.

“Nema danas stvarno nikakvih problema na nacionalnoj osnovi. Sve je odlično, domaći ljudi su fer i korektni. Kad god šta treba tu smo jedni za druge. Ima prilično i mladih, koji od Općine dobijaju i stanove”, ističe Stefan.

Uz poljoprivredu, turizam je najperspektivnija privredna grana. Udaljeni tek desetak kilometara od mora, uz znamenitosti i prirodne atrakcije poput špilje “Vjetrenica”, stanovnici Ravnog nadaju se boljem životu.

S tom vizijom iz Dubrovnika je doselio i Luka Čokljet, te u Ravnom živi posljednjih pet godina. Luka, čiji je otac vlasnik hotela u Ravnom, kaže da se od turizma na tom području može živjeti.

Pandemija usporila turizam

“Ima gostiju i zadovoljni smo. Lani nas je omela pandemija korona virusa, ali je ova godina znatno bolja. Nadamo se da će dogodine biti još bolje. Dobar je ovdje život. Treba možda još malo sadržaja, ali ja sam se navikao. Često idem doma u Dubrovnik, ali sam više-manje ovdje sve vrijeme i radi se”, naglašava Luka.

Ugostitelj Miho Burić, također, kaže da su prije pandemije korona virusa Ravno posjećivali brojni inozemni gosti. Većini njih je krajnje odredište bila Vjetrenica, najveća i najpoznatija špilja u Bosni i Hercegovini i zaštićeni spomenik prirode

“Dalo se živjeti, ali korona nas je vratila unazad. Dolazili su nam većinom stranci, biciklisti, pa oni koji idu do ‘Vjetrenice’ koja je nosilac svega. Inače smo malo kao slijepa ulica i nismo na nekom glavnom putu”, priča on.

Općinsko vijeće Ravnog sastavljeno je od kadrova Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Potpredsjednik Općinskog vijeća Petar Sredanović kaže za RSE kaže da su različiti pogledi na ratnu prošlost, kao i u cijeloj BiH, prisutni u Ravnom. No, tvrdi razlike su ostavljeni po strani, dok je svima u fokusu suživot i budućnost.

Pošto je na ovom području sve bilo do temelja srušeno, ipak mislim da se možemo pohvaliti i s brojem stanovništva i projektima. Dosta se obnovilo, naroda se vratilo. Živimo normalno, bez ikakvih tenzija, iako svaki narod ima nešto svoje. Imamo dogovor da te razlike stavljamo po strani i da ne razgovaramo o onome o čemu se ne možemo dogovoriti. U Bosni i Hercegovini postoje tri istine, ali to je za nas viša politika. Mi u malim opštinama borimo se da pomognemo čovjeku. Gledamo naprijed, radimo na projektima i stvaranju boljih uslova za ljude koji tu žive i žele doći da žive”, ističe on.

Motivirati mlade da ostanu

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, osnovnu školu u Ravnom je pohađalo 900 učenika. U školskim klupama danas ih je tek 15-ak.

No, Sredanović naglašava da Ravno uskoro otvara i drugi dječiji vrtić , te da općinska vlast čini sve kako bi, s ograničenim budžetom, motivirala mlade da ostanu.

“Ne bih rekao da se iz Ravnog više odlazi, nego da ljudi dolaze. Nisu to velike brojke, ali čini mi se da ih je sve više. Dolaze od svuda, sve nacionalnosti iz bivše Jugoslavije, a mi činimo sve da ih privučemo. Stimulišemo sve roditelje koji upišu djecu u školu, vrtići su besplatni, trudimo se da mladima osiguramo posao. S malim budžeta činimo sve da zadržimo mlade bračne parove”, naglašava on.

Nakon rata u Ravnom je obnovljena većina crkava, uključujući i crkvu svetog Roka, očuvanu sakralnu građevinu iz srednjeg vijeka.

Svojom ljepotom posebno se izdvaja manastir Zavala. Taj nacionalni spomenik BiH smatra se jednim od najvažnijih središta duhovnog života pravoslavaca Hercegovine.