Senada Šelo Šabić: BiH treba mijenjati vođe poput Crne Gore

Gospođo Šelo Šabić, kako komentarišete posljednji zagrebački sastanak između političkih aktera Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske? Došao je nakon perioda u kojem je u BiH bio niz kritika na račun predsjednika Zorana Milanovića.

– Prijateljske razgovore uvijek treba pozdraviti. Ono što je ovdje za kritiku je činjenica da se zaobilaze zvanične institucije Bosne i Hercegovine i mislim da je to fundamentalna pogreška. Ona sama u sebi nosi nepovjerenje i nerazumijevanje političke situacije u BiH. Znam da su komentari ovdje da se razgovora s “najjačim” ljudima pojedinih naroda, ali upravo to je problem.

Promjena Daytona

S druge strane, sadržajno nismo vidjeli nikakav napredak. Uredu, ne treba očekivati da bi prva runda razgovora nešto proizvela, ali mislim da je ovaj sastanak bio samo smirivanje tenzija nakon posjete Milorada Dodika Zagrebu. Ideja da se Dayton mijenja nije nova, dugo se zna da Dayton treba promijeniti da bi BiH postala funkcionalna, ali Hrvatska u tome svemu treba imati neutralnu poziciju susjedne zemlje. Aktivno angažiranje na unutrašnjim pitanjima BiH je loš put.

Ove dvije zemlje imaju nekoliko neriješenih pitanja. Prije svega, nije potpisan sporazum o granici, a iz BiH dolazi i jednoglasno protivljenje gradnji odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Da li bi predstavnici vlasti BiH i Hrvatske trebali više govoriti o ovim stvarima nego o Izbornom zakonu u BiH?

– Susjedne zemlje uvijek imaju puno otvorenih pitanja ili bar tekućih, a u slučaju naših zemalja imamo pitanja iz prošlosti koja nismo uspjeli riješiti, pa onda svaka nova generacija nasljeđuje stara pitanja, a na njih se gomilaju i ova nova. Ne vidim vrijeme kada će se riješiti pitanje granice.

Taj trenutak, kada je sporazum o razgraničenju bio prihvaćan od Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića, nikada nije potvrđen u parlamentima, a s obzirom i na današnje pitanje razgraničenja na moru, ne vjerujem da će biti ubrzo riješeno. Jedno vrijeme sam se nadala da je moguće usvojiti 90 posto sporazuma, a sporne tačke ostaviti za budućnost, ali ako raspakiramo cijeli sporazum, mislim da će biti puno više problema, a nikome to ne treba. Postoje i imovinskopravna pitanja, status naroda u jednoj i drugoj zemlji, a sada i Trgovske gore, naravno da bi administracije trebale razgovarati o konkretnim pitanjima koja se tiču interesa građana. Bez obzira na to šta Hrvatska mislila, ona nema snagu da jednostrano utječe na promjene Izbornog zakona BiH, osobito što Hrvatska kao članica EU mora uzeti u obzir presude Evropskog suda za ljudska prava koje bi trebale biti sastavni dio tog zakona.

Izbori u Crnoj Gori su iza nas. Jesu li se smirile tenzije nakon uvjeravanja predstavnika opozicije koja će formirati vlast da neće odustati od međunarodnih sporazuma i obaveza te zemlje?

– To su dobre poruke i nikako ne bi valjalo da neko npr. otvori pitanje izlaska Crne Gore iz NATO-a. Tenzije se smiruju i to je dobro. Dobro je što predsjednik Đukanović nije zaoštrio situaciju, konstruktivno se ponio u svemu ovome. Koalicija koja će formirati vladu nije srodna ni ideološki ni po nekim svjetonazorima, tako da ćemo vidjeti kako će stvari ići. Ne trebaju nam nova krizna žarišta. Sigurno je da će i Đukanović pažljivo gledati stabilnost Vlade, a ovi drugi će nastojati očuvati jedinstvo da ne bi izgubili vlast. Dvadeset godina smo u 20. stoljeću s nekakvim vizijama integracija i demokratizacije i mi se stalno vraćamo u prošlost. Krajnje je vrijeme da se okrenemo budućnosti i da pogledamo gdje smo sada u odnosu na druge zemlje.

Hrvatska zajednica u Crnoj Gori ostala je bez zastupnika u Parlamentu prvi put nakon što su nastupili u dvije političke grupacije. Kako gledate na to, ali i veliki žal mnogih političara iz regije zbog pada Mila Đukanovića nakon 30 godina?

– Ne znam da li je to veliki žal ili strah od nepoznatog. Strah je uvijek jedna od najjačih emocija, tako da mislim da će biti na ovoj novoj vladi da pokaže u kojem smjeru ide. Crna Gora je stvarno napravila dobre stvari u proteklim desetljećima, izborila se za stabilnost i put naprijed. Ali sada žaliti za prošlošću, pa niko nije vječan. Mislim da bi politika trebala više ventilirati nositelje vlasti, a mi i u BiH imamo kontinuitet koji traje apsolutno predugo. Što se tiče hrvatskih zajednica, ovdje to nije tako naglašeno, ali mislim da će se u kontekstu cjelokupnih promjena u Crnoj Gori gledati na status hrvatske manjine.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik često povezuje Republiku Srpsku s pitanjem Kosova, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potom ponovi kako Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH. Jesu li ti smirujući stavovi Vučića u javnosti zaista iskreni?

– Bolje je nego da kaže da Srbija ne poštuje teritorijalni integritet BiH, tako daleko nismo otišli. Naravno, dobro znamo i da sadržaj ne mora nužno uvijek pratiti formu i da zvanične poruke jesu jedno, a da je ono što se dešava na terenu nešto sasvim drugo.

Želim vidjeti Srbiju koja je okrenuta svojoj budućnosti, napretku i koja ima kapacitete da se riješi tereta prošlosti i da u tom smislu gradi dobrosusjedske odnose, prije svega s Bosnom i Hercegovinom. Voljela bih vidjeti da takve izjave prate i konkretni koraci. Treba puno toga korigirati da bismo počeli graditi međusobno povjerenje.

Korupcione afere svako malo potresaju balkanske države, a građanima u BiH se čini da nisu nikad dalje bili od vladavine prava. Kako je uspostaviti ako je međunarodna zajednica tu obavezu prepustila vlastima zbog kojih nam je pravosuđe takvo kakvo jeste?

– To je neuralgična tačka u svim ovim zemljama. To je nešto što istinski izjeda, kada vi imate uspostavljena pravila, a onda imate pojedince ili grupe koji su u stanju eksploatirati ta pravila i proći nekažnjeno. To u temeljima narušava demokratski sistem i sistem vladavine prava. S druge strane, mi često okrivljujemo međunarodnu zajednicu za probleme koje imamo. Ne možemo očekivati da nas sistematično i konstantno drže neki stranci vlastodršci. To ne bi trebao biti naš cilj.

Prazna obećanja

S druge strane, mislim da EU ima poluge. Dakle, više nije pitanje imaju li instrumente, nego da li te instrumente žele upotrijebiti da bi se donekle sredila situacija u pravosuđu i inače vladavina prava u BiH. U Hrvatskoj imamo situaciju da osuđeni političari za korupciju dobivaju izbore. Dakle, postoji dio odgovornosti i na građanima, u kojoj mjeri sankcioniramo korupciju, a onda postoji odgovornost i međunarodne zajednice koja je tako snažno prisutna u BiH, a da naprosto tako tolerira takvu razinu bezočne korupcije, koja je uzela maha da više niko ne postavlja pitanje da li se ona može suzbiti i iskorijeniti, već u kojoj mjeri se može kontrolirati. Neke nove političke snage bi se trebale odmaknuti od nacionalnih i etničkih pitanja koja jesu bitna, ali ona ne nose radna mjesta, kruh, budućnost, obrazovanje i bolju zdravstvenu skrb. Kada se zaista stvori politička platforma koja beskompromisno ide u borbu za takve ciljeve, uvjerena sam da ljudi nisu toliko neracionalni da bi se odrekli neke ljepše budućnosti u ime nekih parola i praznih obećanja koje im ovi korumpirani političari već godinama serviraju.

Oslobođenje