ŠETNJA ZENIČKIM NASELJIMA: Republika Blatuša

BlatusaZenica
Fotografije ustupio: Mirsad Đulbić

Piše: Mirsad Đulbić

[dropcap style=’default’]Z[/dropcap]eničko naselje Blatuša je interesantno naselje. Prve kuće su izgrađene iza 1920. godine. Do tada su uglavnom bile bašte. Naselje je dobilo naziv po blatnom terenu, kojega nije manjkalo, posebno na mjestu nekadašnjeg stadiona „Čelika“. Na lokaciji bivšeg „Čelikova“ stadiona je bila poveća bara, gdje su Blatušani držali patke i guske. 

Zenički tvorničar Karlo Verosta je radi pristupa svom imanju „Verostina bašta“, nasuo put od sadašnjeg Staničnog trga do obale Bosne. Sagradio je žični prevoz lađom, kako ne bi išao na drveni most ili na lađu između Jalije i Kamberović sela. Do II S.R. je u Blatuši izgrađeno desetak kuća.           

Za bolje razumijevanje, treba znati, da Blatuša sve do augusta 1947. g. nije bila odijeljena od grada. Tada je izgrađen nasip mjestimične visine od 3 do 5 m. za  prugu Šamac – Sarajevo i Blatuša je tako odsječena od Zenice. 

[dropcap style=’default’]B[/dropcap]latuša počinje sa urbanizacijom 1946. godine. Prvo je sagrađeno nekoliko baraka za smještaj omladinskih radnih brigada, pruge Šamac – Sarajevo. Uslijedila je gradnja kućica za željezarine zaposlenike, te baraka i kasina. Većina tog smještaja je bio namijenjen samcima, pa je izgrađen prostran restoran sa ljetnom baštom. Restoran se nalazio na lokaciji sadašnjeg solitera na južnom ulazu u Blatušu. Restoran je dugo vremena bio središte društvenog života Blatuše. Bile su poznate čajanke i igranke. Čajanke su bile u 16,00 sati za maloljetne, a igranke od 18,30 sati za punoljetne. Ljeti su igranke bile u ljetnoj bašti, koja je imala betonsku pistu za ples.           

U vremenu 1952.÷1953. g. Blatuša je dobila naziv „Koreja“, kao asocijacija na tada aktuelan krvavi korejski rat. Tih godina su bile česte tuče u Blatuši. Kažu da je najčešće bilo tuča, radi cura, kojih je nestojalo u Zenici, „uzavrelom gradu“ sa mnogo muških, koji su radili na raznim gradnjama toga vremena. 

Jedina veza Blatuše sa gradom, južni prilaz, bio je u ravni pruge, kod željezničkog mosta. Ovaj putni prelaz je imao propisnu rampu sa zvučnom signalizacijom, pa je ipak bilo veoma često nesreća sa smrtnim ishodom. Počesto su se dešavale nesreće pri povratku gledalaca sa neke od utakmica „Čelika“. Krajem sedamdesetih godina, urađen je podvožnjak (južni prilaz). 

[dropcap style=’default’]S[/dropcap]tadion „Blatuša“ je izgrađen na bivšoj bari, nasipanjem i dovoženjem zemlje sa brojnih zeničkih gradilišta. U istorijatu NK „Čelik“ se može pročitati da je taj stadion izgrađen početkom pedesetih, a u stvarnosti je izgrađen početkom šezdesetih godina. Nadvišenja tribina su bila urađena od navezene zemlje. Ogradu stadiona su radili 1963. g. nastavnici Industrijske škole. Utakmice su znale okupiti i d0 20.000 gledalaca! 

Intenzivnija stanogradnja u Blatuši je krenula od 1967. godine. Bulevar BiJ je stigao do južnog prilaza Blatuši. Istovremeno se počinje graditi više stambenih blokova, potom se uređuje lijeva obala Bosne i grade se tri čelična solitera sa po 18 spratova. To su soliteri istog tipa gradnje kao tzv. čelični soliter na staničnom trgu (čelik i siporeks). Izgrađeno je savremeno obdanište sa jaslicama i medicinska škola.  

Korito Bosne se na ulazu u Blatušu širilo i imalo je oblik kao na satelitskom snimku Blatuše. Tu je Bosna bila plitka, dubine 30 ÷ 70 cm, te je to bio  gaz za pješački i kolski prelaz Bosne. Bijahu tri otočića, obrasla vrbama, koji su mijenjali veličinu i oblik djelovanjem vodene struje. Dugo je prostor između lijeve obale Bosne i tri otočića, bio gradsko smetljište. Kakva je tada bila ekološka svijest, pokazuje da se smetlje istresalo  na obalu, pa je Bosna odnosila dalje. 

Godine 1973. je izvršena regulacija korita Bosne kroz naselje Blatuša, a potom je prošao tada zvani autoput Sarajevo – Zenica (sada M-17). Autoput je imao ulaz u Zenicu preko petlje u Blatuši, te je Blatuša dobila još jednu vezu sa gradom, sjeverni prilaz, a sjeveroistočni preko petlje dalje „u svijet“. Tada planirana cestovna veza na ulicu Željezarsku (prema Kanalu) i budući most za Pehare, nikada nije ostvarena. 

Medicinska škola koncem sedamdesetih godina preseljava u Crkvice, a u njene prostore useljava OŠ „Vaso Pelagić“, koja je do tada bila u Novoj Zenici. Ta osnovna škola je imala, zavisno od školske godine, 600÷850 učenika. 

[dropcap style=’default’]R[/dropcap]epublika Blatuša se može opisivati sa stotinama stranica teksta, pa da se ipak sve ne kaže. Po popisu iz 1991. godine, u Blatuši (MZ Ibrahim Perviz) bilo je 6.705 stanovnika. Trenutne procjene kazuju da bi moglo biti najviše do 4.500 stanovnika.

Blatuša i Kanal su naselja u kojima je po prvi puta obavljena prodaja društvenih stanova njihovim stanarima, 1969/70 godine, radi velikih troškova održavanja. U Blatuši  je tako naselje kućica sa po dva i rjeđe tri stana, u cijelosti privatizirano. 

Jedan od najvećih problema Republike Blatuša je bio i ostao posljednjih 36 godina, što naselje ostaje bez cestovne veze sa gradom, čim padne jača kiša ili se poveća vodostaj Bosne. Tada je jedino moguć pješački pristup s južne strane, a osobnim vozilima se tada vozi trotoarom, koji je u odnosu na kolovoz izdignut. 

Republika Blatuša, kao takva, ima svoje suverene granice, koje lokalna vlast već desetljećima ne želi otkloniti. Stanovnici Republike su već navikli, da sa susjednom Zenicom imaju zatvorene „granične prelaze“ čim je kišovito, jal Bosna „narasla“!

[dropcap style=’default’]T[/dropcap]eksta je i previše, pa zato evo brojne fotografije i mape Republike Blatuše, a tekst o Republici Blatuši prvobitno je objavljen na portalu zenica-online.com, a nakon čega je gosp. Mirsad Đulbić odlučio ovaj tekst ustupiti i našem mediju. Uz duboku zahvalnost za tekst i fotografije gosp. Đulbiću, pozivamo i ostale čitatelje ukoliko imaju interesantne tekstove i/ili fotografije o ostalim zeničkim naseljima/kvartovima da nam iste dostave na naš e-mail: [email protected].

 [flagallery gid=1]

 

 

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE