Sirijskoj djevojčici, koja je spasila brata u ruševinama, prijeti amputacija

Omar Rahal je čuo glas koji je dolazio iz ruševina, toliko slab da se trudio da shvati da li je to možda samo u njegovoj glavi.

Noć prije, dva zemljotresa jačine 7,7 i 7,6 stepeni po Rihterovoj skali pogodila su njegovo selo Harem u provinciji Idlib u Siriji koju drže pobunjenici, sravnivši sa zemljom desetine zgrada, uključujući stambeni blok u kojem je živio njegov rođak Mahmud sa suprugom i njihovo sedmoro djece, piše “The Guardian“.

Djevojčica se javila

Nekoliko sati kasnije, Rahal, lokalni šef policije, uletio je u ruševine kuće u nadi da će pronaći Mahmuda i njegovu porodicu žive. 

Cijelo jutro nije čuo znake života, ali u 12:30 sati čuo je riječi koje je izgovorila djevojčica: “Vadite me odavde”.

Nekoliko metara ispod vrha gomile krhotina, zaglavljena pod ruševinama, ležala je Mahmudova petogodišnja kćerka Džinan, zajedno sa devetomjesečnim bratom Abdulahom, kojeg je tješila ispod ruševina. 

Pored njih, zakopano pored ostataka njene kuće, bilo je tijelo njihove majke Suad. Rahal je mogao da vidi samo njenu ruku, kojom je kao da je pokušala da zagrli svoju djecu kako bi ih zaštitila.

Rahal je pokušao da ih oslobodi, ali je shvatio da ne može sam. Tako je snimio dvoje zarobljene djece i poslao snimak svojim policijskim kolegama, tražeći od njih da intervenišu. 

Spasilački napori

Video je brzo prešao sa jednog telefona na drugi, napuštajući granice Sirije i postao viralan. Snimak je postao viralan na Twitteru i postao je simbol tragedije u Idlibu.

– Moji ljudi su odmah stigli i pomogli mi da izvadim malog Abdulaha, koji je srećom imao samo nekoliko malih ogrebotina. Ali problem je bila Džinan. Bila je prikovana betonskom pločom i imala je gvozdenu šipku probodenu kroz nogu – ispričao je Rahal.

Spasilački napori u Idlibu, koji je ostao uglavnom zatvoren od vanjskog svijeta dva dana nakon zemljotresa, usporeni su nedostatkom mašinerije i pomoći, a ljudi su bili primorani da izvlače svoje voljene golim rukama.

– Da bismo podigli betonski blok koji ga je ometao, koristili smo dizalicu, onu za podizanje automobila kada treba da promijenite gumu. Uspjelo je. Ali Džinan je još uvijek imala taj gvozdeni štap zaboden u nogu. Morao se presjeći – ispričao je on i dodao:

– Nismo imali izbora. Rizikovali smo i da umremo i da izgubimo dijete. Stoga smo odlučili da uradimo ono što nikada nismo željeli – izvadimo Džinan dok joj je noga još uvijek bila djelimično nabodena na štap.

Veoma ozbiljna rana na nozi

Djevojčica je spašena u ponoć, 22 sata nakon razornih zemljotresa.

Ekipa “The Guardiana” je posjetila Džihan i njenog mlađeg brata u bolnici. Abdulah je spavao umotan u vunenu deku dok je Džinan ležala, još uvijek u bolovima, na krevetu.

– Rana na njenoj nozi je veoma ozbiljna. Džinan možda više nikada neće hodati kao ranije, neću te lagati. Ako se rana ne popravi, mogli bismo biti primorani da joj amputiramo nogu – rekao je djevojčicin doktor Vadžih al-Karat.

Pojedini mediji su objavili da je njihov otac još uvijek živ, ali je to demantovao šef lokalne policije.

– Džinan i Abulah su jedini koji su ostali živi u porodici – rekao je Rahal, dodavši kako su djeca sada povjerena prastricu i njegovoj ženi, prenosi “The Guardian”.