Sjede za istim stolom u bašti kafića: Jedan pije pivo u Holandij, a drugi u Belgiji

Prelazak granice sa drugom državom po pravilu povezujemo sa potrebom izrade pasoša, a potom i vize, ako je potrebna. Osim toga, putovanje u inostranstvo je gotovo uvijek uzbudljiva avantura i dodatna doza novih emocija i utisaka!

Ali zamislite na trenutak kada biste morali da pređete granicu svaki put kada, recimo, odlučite da odete u kupovinu ili želite da sjednete u omiljeni kafić. Čudno, zar ne? Ali za stanovnike malog mjesta Barle ova situacija je prilično uobičajena.

Grad, odnosno selo Barle, nalazi se 5 kilometara od holandsko-belgijske granice, a u njemu živi oko 9 hiljada ljudi. Do njega možete doći redovnim autobusom koji polazi iz grada Brede.

Barle je sličan stotinama drugih malih, ali na svoj način simpatičnih i ugodnih kutaka sjeverne Evrope, s izuzetkom male nijanse – njegov glavni dio je belgijska enklava koja pripada pokrajini Antverpen.

Selo je doslovno podijeljeno između Belgije i Holandije graničnom linijom. Belgijski dio se zove Baarle-Hertog, a holandski dio se zove Baarle-Nassau.

Razlog za tako čudnu podjelu je drevni feudalni odnos. Teritorija modernog Barla bila je naseljena od davnina, ali prvi dokumentarni dokazi (iako vrlo sumnjivi) o postojanju naselja potiču iz 992. godine.

Borba za vlast između nekoliko plemića 1198. godine dovela je do toga da je jedan od njih postao gospodar drugog i dao dio zemlje, ali je zadržao kontrolu nad dijelom svojih vazala.

Kasnije je ipak stekao nezavisnost, uz kontrolu svojih vazala, koju je kasnije pretvorio u pravo posjedovanja određenih zemalja.

Pa, Vestfalskim mirom su konačno fiksirane postojeće granice, kada je jedan dio sela postao nezavisan od Holandije, a drugi pripao španskim Habsburgovcima.

Čini se, nije li lakše ovu teritoriju učiniti neutralnom i riješiti se svih vrsta graničnih nijansi? Očigledno nije lakše, jer su vlasti obje zemlje pristupile pitanju određivanja granica sa svom odgovornošću i savjesnošću, čineći graničnu liniju “vrhunac” Barlea.

U pješačkoj zoni granice su ocrtane posebnim oznakama u obliku bijelih krstova, a na kolovozu – metalnim podloškama. Jednostavno, stanovnici Barla se mogu naći u drugoj zemlji sa svojim jedinstvenim karakteristikama, jednostavnim prelaskom preko krsta ocrtanog na pločniku!

Tako, na primjer, trgovine i restorani koji se nalaze u holandskom dijelu Barlea ne rade nedjeljom, dok objekti na belgijskoj strani, naprotiv, imaju mnogo duži radni dan. U nekim kafićima i restoranima granična linija prolazi tačno na sredini hodnika, pa kada se holandski dio zatvori, možete nastaviti da se opuštate jednostavnim prelaskom za sto na belgijskoj strani.

Čitav život građana Barle uređen je u skladu sa granicama određene države. Radi praktičnosti, kućni brojevi su označeni bojama državnih zastava, a znakovi i znakovi su izrađeni u posebnom dizajnu. Stoga se svaka šetnja po selu lako može pretvoriti u igru ​​”Pronađi 10 razlika“.

I sa pravnim suptilnostima sve je vrlo jasno. Državljanstvo osobe određuje se prema zemlji u koju izlaze ulazna vrata njegove kuće. On plaća porez državi u kojoj se nalaze ulazna vrata njegove organizacije, a dijete može postati Holanđanin ili Belgijanac, ovisno na kojoj teritoriji se nalazi mjesto u kojem je rođeno.

Od Drugog svjetskog rata granice u Barli su formalne, zahvaljujući carinskoj i ekonomskoj uniji Beneluksa. A formiranje šengenske zone omogućilo je i drugim Evropljanima, kao i strastvenim putnicima i turistima iz cijelog svijeta, da se pridruže zabavnom teritorijalnom incidentu.

Danas Barla ima dvije gradske vijećnice, dvije policijske stanice, dvije katedrale i dvije bolnice. Građani prelaze državne granice na desetine puta dnevno. Štaviše, uslovno “putovanje u inostranstvo” za stanovnike Barlea ponekad se obećava jednostavnim izlaskom iz kuće: u nekim oblastima holandsko-belgijska granica počinje odmah na kućnom pragu.