Škole u slučaju vršnjačkog nasilja ne mogu učiniti mnogo, roditelji gotovo bespomoćni

Otac povrijeđenog 13-godišnjaka tvrdi da njegov sin i druga djeca već duže vrijeme trpe nasilje koje nad njima vrše trojica vršnjaka te da škola nije učinila ništa kako bi to spriječila.

“Jedan od njih trojice je prošle godine trebao biti izbačen iz škole, ali to se nije desilo. Samo mu je smanjeno vladanje jer je problematičan. Razgovarao sam s roditeljima dvojice od tih dječaka, jedni su rekli da će odmah učiniti sve da to prestane i jedan dječak je prestao maltretirati drugu djecu, a roditelji drugog su mi rekli da je to dječije i da se dešava pa je on nastavio po starom. Policija će uraditi svoj dio posla, a mi ćemo posebno podnijeti krivičnu prijavu protiv oca dječaka koji je udario mog sina jer je on malodoban. Direktorica škole mi je rekla da će ga izbaciti i da će sazvati sastanak roditelja da se svi izjasne o ovom slučaju. Kaže da su školi ruke vezane, ali mi nemamo ništa od smanjenog vladanja. Treba li da padne mrtva glava da se nešto poduzme”, pita se otac dječaka koji je povrijeđen prošle sedmice.

Direktorica Osnovne škole Saburina Meliha Parla tvrdi da je škola za ranije evidentirane slučajeve vršnjačkog nasilja poduzela sve što je u njenoj nadležnosti, ali da se posljednji slučaj nije desio u školi.

“Slučaj se desio poslije nastave, djeca su se vratila u školu i mi smo pozvali Hitnu pomoć, došla je i policija. Održat ćemo odjeljensko vijeće i roditelji će dati izjave. Ono što mi možemo uraditi bit će urađeno. Ranije u školi nije bilo takvog nasillja. Dijete koje je povrijeđeno je u ekipi učenika koji se negdje u mahali tuku, a mi ne možemo djecu pratiti od kuće do škole”, rekla nam je Parla.

Dječakov otac tvrdi da navodi direktorice nisu tačni i smatra da se slučaj pokušava zataškati. Pedagogica Ajla Subašić ističe da je škola dužna i obavezna u svakom datom momentu reagovati i kontinuirano raditi na prevenciji vršnjačkog nasilja među djecom.

“Za reakciju na nasilje nad djetetom su odgovorni svi, kako porodica tako i sve društvene institucije. Veoma je važan multidisciplinarni pristup, kroz strukture obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, pravosuđa i policije, kako u prevenciji tako i u reakciji na nasilje. U ovom smislu prepoznata je i potreba unapređenja saradnje nadležnih institucija, kao i potreba za jačanjem institucionalnih i profesionalnih kapaciteta kako bi se bolje i efikasnije zaštitila naša djeca”, navodi Subašić.

I Odjel za praćenje prava djece pri Instituciji ombudsmena za ljudska prava BiH smatra da škola treba otkriti i reagovati na nasilje, ali da se s problemom ne može nositi sama nego uz pomoć roditelja, policiju, centra za socijalni rad i centra za mentalno zdravlje, ako u školi nema psihologa. Međutim, činjenica je da postoje škole koje pokušavaju sakriti vršnjačko nasilje kako to ne bi utjecalo na njihovu reputaciju. U tom slučaju roditelji se mogu obratiti školskom odboru, resornom ministarstvu, inspekciji, pedagoškom zavodu ili ombudsmenu. Stručnjaci ističu da izricanje vaspitno-disciplinske mjere ne rješava problem nasilja među djecom ukoliko nema psihološke i pedagoške pomoći djetetu.

Klix.ba