Školujemo li kadar za biro ili za tržište rada!?

Veoma često se kod maturanata srednjih škola može čuti pitanje „Šta upisati?“, misleći na fakultet koji potencijalno žele studirati. Odluke tog tipa se donose na osnovu dva parametra. Prvi je onaj koji se odnosi na želju i afinitete samog budućeg studenta. Takav aspekt studiranja se može nazvati čistom emocijom jer se učenik, budući student, oslanja na svoju ljubav prema nekoj znanosti, umjetnosti ili vještini. Ovakav način često isključuje ekonomske potrebe i razmišljanje o budućoj radnoj aktivnosti.

Može se reći da je ova logika veoma dobra jer se student bavi onim stvarima koje njega interesiraju. Osnovna logika je da će bolje i lakše učiti te savladavati ono gradivo koje ga zanima i za koje se zbog čiste emotivnosti odlučio. Svakako je sreća kada u životu radite posao koji volite.

Atraktivna zanimanja

Drugi parametar izbora fakulteta je ekonomska budućnost. Maturanti razmišljaju na način tipa „Šta je profitabilno?“, odnosno u kojoj branši imaju veću mogućnost zaposlenja. Tada se često studira s manje emotivnosti, a mnogo više svrsishodnosti. Upravo ovdje se javlja i najveći problem. S ovakvim sistemom brzog razvoja tehnologije i potrebnih zanimanja evidentno je da je teško ocijeniti koja zanimanja će u bliskoj budućnosti biti atraktivna te donositi ekonomsku zaradu. Mnogo lakše je to bilo u historiji ljudske (ekonomske) civilizacije. U periodu manufakture bilo je atraktivno da završite neki zanat i da mu se posvetite cijeli život, a prva i druga industrijska revolucija su omogućavale radnicima da svojim radom ostvaruju potrebna primanja bez značajnih promjena u aktivnostima u čitavom radnom vijeku. Danas se situacija značajno promijenila – edukacija u nekoj monodisciplini vam ne nudi ekonomsku sigurnost za cijeli život.

Zapadna kultura, ona koja je u ekonomskom smislu kapitalistička, ima zanimljive odnose u radnoj aktivnosti. Fluktuativno tržište rada omogućava brzu promjenu zanimanja, a ovdašnji prostor drugačije funkcionira. Sistem koji je dominirao je omogućio radnicima da u čitavom radnom vijeku obavljaju jedan ili dva posla te je školska naobrazba za neko zanimanje bila dostatna. Zadnja dva desetljeća nam pokazuju da se sve mijenja i da se obrazovna politika mora preusmjeravati na zaključivanje, razmišljanje i kritički stav, a ne na čistu edukaciju i spoznaju nekog djelovanja. Evidentno je nemoguće završiti neke „škole“ te cijeli život provesti na jednom poslu i radnom mjestu – bilo to u kancelariji ili sa šarafcigerom!

Obrazovna politika je dio opće politike u jednom društvu i državi. Ona ima svoje odgojne elemente, ali mora biti u sprezi s ekonomskim potrebama tržišta rada. To ne smije biti njena jedina uloga, ali poreski obveznici koji je finansiraju sigurno očekuju da ona odradi istu. Resorna ministarstva i ekonomsko tržište bi trebali biti u stalnoj sprezi kada se radi o ovom segmentu priče obrazovne politike. Za razliku od perioda prije pola stoljeća kada je Druga industrijska revolucija jasno određivala svoje potrebe, današnje doba je s tog aspekta veoma zahtjevno.

U samo tri desetljeća dešava se informatička i digitalna revolucija, a trenutno se ide ka androrobotici u kojoj ne samo da strojevi mijenjaju djelatnike u agraru i industriji nego i u uslužnim djelatnostima – bio to taksist, konobar, prodavačica na kasi ili hirurg. Tehnološki napredak donosi boljitak, ali s druge strane permanentno utiče na tržište rada. Današnja djeca u školama će dominantno raditi poslove koji danas i ne postoje. Upravo zbog toga je teško reći i odrediti koji fakulteti su „profitabilni“ i šta će biti „tražena zanimanja“. Statistička procjena kaže da će 70 posto današnjih učenika raditi poslove koje mi danas uopće ne poznajemo.

Pa zamislite da je neko prije dva desetljeća rekao da će postojati zanimanje u kojem vozite motor i dostavljate hamburgere koje je mušterija naručila preko aplikacije!? U Japanu i Južnoj Koreji odavno je zanimanje „igranje igrica“. Teško da možete procijeniti koji fakultet vam treba za te aktivnosti. Upravo zbog ovih činjenica teško je odrediti i utvrditi obrazovnu politiku na „duže staze“!

Alarmantni podaci

Demografsko stanje društva koje već 17 godina proživljava „bijelu kugu“ se odrazilo i na broj studenata. Uskoro će oni koji su rođeni kada se 2008. godine prvi put desilo da je više umrlih nego rođenih u BiH krenuti na fakultet. Ovakva statistika je generalni problem društva, ali i obrazovnih institucija. Prošle godine su bila 50.354 studenta u FBiH, a to je za 3.624 studenta manje nego godinu ranije. Pad od 6,1 posto je posljedica općeg demografskog pada u Bosni i Hercegovini. Najviše studenata je bilo 2010. godine – čak 120.920. Na cijeloj teritoriji BiH taj broj je prošle godine iznosio 77.644 studenta, a to znači da se za 15 godina izgubila trećina studenata u državi. To su alarmantni podaci za demografsku i ekonomsku budućnost države. Zanimljiv je i broj diplomiranih koji se smanjuje u proteklom periodu. Tako je 2023. godine u FBiH diplomiralo 9.275 studenata, što je smanjenje od 1.099 diplomiranih studenata samo godinu ranije!

S obzirom na činjenicu da se približavamo upisima na fakultete, evidentno je da se opet razgovara u kojim klupama će završiti budući brucoši. Prije godinu Univerzitet u Sarajevu u prvom roku upisao je 3.660 novih studenata. Zanimljiva je statistika koja govori o kvantitetu upisa na pojedine fakultete. Najviše upisanih studenata bilo je na Ekonomskom fakultetu (449), Filozofskom (391) te Elektrotehničkom (369). U „top 10“ fakulteta se nalaze i Političke nauke, Zdravstveni studiji, Pravni i Prirodno-matematički fakultet te Farmacija, Stomatologija i Medicina. Pitanje je da li je ovaj upis sukladan s potrebama tržišta rada, ali najveći interes studenti su pokazivali za odsjek Menadžmenta na Ekonomskom fakultetu.

Interesantan je veoma slab interes za umjetnost i to bi se moglo objasniti činjenicom da se u toj branši ne vidi ekonomski prosperitet i budućnost. Tako nijedan student u prvom roku nije bio na odsjeku dirigiranja i harmonike, kao ni na odsjeku za grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti. Slabo interesovanje studenata je i za fakultete koji se vezuju za primarni sektor privrede. Veterinarski fakultet je primio 66 brucoša, Poljoprivredno-prehrambeni 37, a Šumarski samo 20 studenata. I ovdje se može izvući zaključak da se ne vidi blagostanje u proizvodnji hrane i obradi prirodnih resursa.

Ovo treba da predstavlja posebnu brigu za društvo jer mladi naraštaji ne teže proizvodnom sektoru hrane. Ovome svakako doprinosi i naše svjesno degradiranje proizvođača hrane jer nam pojam „seljak“ spada u kategoriju uvrede. Poseban problem predstavlja i odgojna komponenta u kojoj rečenica „Uči, inače ćeš biti smetljar“ degradira svaki aspekt ekologije i smanjuje interes za izučavanjem ekologije i pametne valorizacije životne sredine.

Na Univerzitetu u Banjoj Luci je upisano 2.640 studenata prošle godine. Osim dominacije fakulteta tehnološke i medicinske grupacije, prošle godine se uočio rast broja studenata na Rudarskom fakultetu. Ovaj podatak od prošle godine možda pokazuje „ekonomski (pre)okret“ u valorizaciji i eksploataciji rudno-mineralnih resursa. Zanimljivo je da je godinama iznimno veliki interes brucoša za Fakultet bezbjedonosnih studija. Slična je situacija i u Mostaru s jednom činjenicom – svaki četvrti upisani je strani državljanin!

S promjenom društveno-ekonomskog stanja mijenjaju se i studentska interesovanja. Teško je danas očekivati da će metalurgija i rudarsko-geološka struka privući nove studente i one koji bi potencijalno htjeli biti inženjeri tog tipa. Uz klasično stalno interesovanje za pravnu struku, ekonomiju te neke strane jezike evidentno je da se fokus interesovanja stavlja na moderne potrebe društva – medicinska struka i informacione tehnologije. Ono što je problem je činjenica da bi uskoro mogla dominirati estetska medicina te da bi se, dominacijom informacionih tehnologija, mogao smanjiti broj „prostornih“ inženjera.

Stub društva

Za jednu civilizaciju i društvo posebna zabrinutost treba biti zbog smanjenja upisa na nastavničke fakultete. Obrazovanje je stub svakog društva, a ovdje je evidentno da se ta zvanja i zanimanja ne doživljavaju kao atraktivna u bilo kojem smislu. To bi u budućnosti mogao biti izniman problem sveobuhvatnom obrazovnom sistemu. Zbog ove činjenice, ali i drugih razloga, mora se imati adekvatna obrazovna politika. Svakako svi imaju pravo na studiranje i edukaciju, ali sistem mora sredstva preusmjeriti na edukaciju potrebnog kadra ovdašnjem tržištu rada.

Veoma neinteligentan ekonomski potez, da ne kažem stupidan, je taj što ovdašnji poreski obveznici finansiraju školovanje za druga tržišta rada. Tako su se u Tuzli pojavile medicinske škole kojima je osnovni cilj bio edukacija naše omladine za evropska tržišta rada. Na ovaj način se i troše sredstva i gubi domaća radna snaga. S druge strane u državi ostaje medicinski kadar čija starosna struktura pokazuje da uskoro neće biti istog!

Osnovni problem maturanata „Šta upisati?“ se može riješiti samo djelovanjem u aspektu potreba tržišta rada. Studiranje „zbog papira“ nikada nije imalo smisla, a posebno u novije doba kada ovdašnjem tržištu stalno nedostaje radne snage. Svakako bi država veću pažnju trebala posvetiti samoodržanju i lokalnoj proizvodnji hrane i resursa, a to se radi stimulacijom i stipendiranjem studenata na tim fakultetima. Nemoguće je da u državi veoma skupe hrane i bjesomučne eksploatacije šume nema veće želje za fakultetima tog tipa!

Globalna ekonomija nam daje brojne mogućnosti, ali i teško kontrolira tržišta rada. Možda je zbog toga onaj prvi parametar s početka ove priče mnogo bolji kod odabira studija. Budući studenti trebaju studirati ono što ih interesira ili ono što vole jer ih ionako čeka teška borba na planetarnom tržištu rada!

Vjerovatno će se i ove godine nastaviti slični trendovi kod upisa brucoša, ali generalno moramo naučiti jednu veoma bitnu činjenicu – naša edukacija ne završava sticanjem neke diplome. Cjeloživotno učenje i razvoj brojnih vještina mnogo više pomažu u radnoj aktivnosti od nekog stečenog zvanja u okviru škole i fakulteta.

Jedna stvar je predispozicija svega – najvažnije je da zvanje prati znanje…

Prebukirano tržište

Veoma teško je procijeniti koja zanimanja će biti atraktivna u narednom periodu. Dugo se pričalo o sektoru informacionih tehnologija, ali je evidentno da je i to tržište prebukirano zbog hiperinflacije kadra – posebno iz Južne Azije.

Avaz – Vedran Zubić