3 30
AUTOR: H.D.
DATUM: lis 31, 2021 @ 20:30
KATEGORIJA: Regija / Vijesti
FIXGEHALT

Nakon što je bila u Crnoj Gori pa u dva navrata u prilično kratkom razdoblju i na Kosovu, čini se da se kriza “vraća kući”. Dakle, u Bosnu i Hercegovinu, piše Slobodna Dalmacija. 

NER FIT

Danima već slušamo o najvećoj krizi od prestanka rata, odnosno od Dejtona i mirovnog sporazuma postignutog u toj američkoj “nigdini”.

Administracija Džoa Bajdena

Ali ne vraća se samo kriza u BiH. Vraćaju se, ako su ikad uopće i otišli s Balkana i Amerikanci. Vidi se to i po inicijativama američkih diplomata posljednjih dana (od aktivnog sudjelovanja u smirivanju napetosti na Kosovu pa do uloge posebnog izaslanika State Departmenta Metjua Palmera (Matthew Palmer) u zagovaranju izbornih promjena u BiH), ali i po izboru kadrova koje je, u sklopu postizbornih promjena u diplomaciji, za službu u ovom dijelu svijeta nominirao Džo Bajden (Joe Biden).

Administracija novog američkog predsjednika, koji i sam iz prve ruke poznaje genezu ovdašnjih nacionalističkih politika, ima osjetno drukčiji pogled na zapadni Balkan i susjedne zemlje od onoga kojeg je njegovao Donald Tramp (Trump), a on i nije bio previše zainteresiran za uživljavanje u situaciju na terenu. 

Tekst se nastavlja nakon reklame

Iako, ne treba previše pojednostavljivati stvari – ambasade, analitičari svih vrsta i obavještajci su i sve ove godine marljivo obavljali svoje zadaće u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije, pratili i proučavali situaciju.

No njihove su reakcije u posljednje vrijeme nekako uočljivije od onih koje stižu iz evropskih tijela. Izgleda da su procijenili kako se pretjeralo s “retorikama koje stvaraju podjele” u BiH, a i da bi stanje na Kosovu i zapadnom Balkanu općenito moglo izmaknuti kontroli. 

Jer, ako ćemo pravo, prvi čovjek Republike Srpske, Milorad Dodik, koji prednjači u “zapaljivim” izjavama, ne govori ništa novo u odnosu na ono po čemu je prepoznatljiv mjesecima. Pa tako i kad je riječ o njegovim najavama odcjepljivanja Republike Srpske od ostatka BiH, koje su u posljednje vrijeme poprilično zaredale pa su s mjesečne i sedmične periodike gotovo prešle na (svako)dnevnu.

Dodikova samoubilačka politika

Ipak, pošto je Dodik i član tročlanog Predsjedništva BiH, njegovi su pokušaji da bojkotom blokira rad zajedničkih institucija, ako je suditi po reakcijama iz svijeta, privukli pozornost “velikih igrača”, makar je prvi čovjek Republike Srpske vjerojatno računao kako, primjerice, jedna Amerika ima pametnijeg posla od bavljenja Bosnom i Hercegovinom i Balkanom: prezauzeti su zbivanjima na istoku, odnosno na indopacifičkom području, tu su i sve žustrija prepucavanja s Kinom zbog Tajvana (Bajden je glasno poručio da je SAD spreman, ako Kina napadne, i braniti Tajvan!), a još se u Bijeloj kući nisu do kraja slegle ni sve rane zbog naprasnog i po mnogo čemu poraznog povlačenja iz Afganistana… 

Tako je nekako, po svemu sudeći, rezimirao Dodik ili njegovi politički pokrovitelji koji ga potiču na samoubilačku destruktivnu politiku ili je barem podržavaju. 

No posljednja zajednička izjava SAD-a i EU-a o zapadnom Balkanu, sročena nakon što su se u Vašingtonu sastali američki državni sekretar Entoni Blinken (Antony Blinken) i visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Žozef Borelj (Josep Borrell), ne ostavlja mjesta kalkulacijama.

SAD i EU su time iskazali čvrstu podršku teritorijalnom integritetu BiH (što je jasan odgovor na Dodikove ili bilo čije “mokre snove” o prekrajanju granica!), založili se za izbornu i ustavnu reformu (to traže i hrvatski političari u BiH, ali iz očito drugih pozicija od američkih), te za održavanje funkcionalnosti državnih institucija (još jedna poruka Dodiku).

Pozvali su i Prištinu i Beograd na smirivanje napetosti na Kosovu, a na reforme ohrabruju i Crnogorce, ističući usput važnost europske orijentacije svih balkanskih država jer, kako su kazali, to jamči i jačanje demokratskih institucija i vladavine prava. Nisu zaboravili ni nekoć također etnički kriznu Sjevernu Makedoniju i Albaniju, pa su pozvali članice EU-a na neodložno otvaranje pregovora s tim državama.

Uostalom, upravo su Amerikanci aktualizirali i pitanje toliko spominjane reforme izbornog zakona u BiH. I to na način koji se neće svidjeti Hrvatima.

Kako je otvoreno kazao njihov izaslanik za izbornu reformu  Metju Palmer, mnogima poznatiji kao pisac političkih trilera (među njima je i “Wolf of Sarajevo” iz 2016.), Amerikanci najboljim rješenjem smatraju uklanjanje etničkih prefiksa na izborima, odnosno pokušat će “pogurati” BiH ka konceptu građanske države, uz zadržavanje modela s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, ali oni više ne bi imali zajamčeno mjesto u tročlanom Predsjedništvu.

Hoće li to zaista ukloniti međunacionalne tenzije u budućnosti ili će ih, sasvim suprotno, tek “nabrijati”, nemoguće je ovog trenutka gatati, ali jasno je kako čelnici stranaka s hrvatskim predznakom tim prijedlogom nisu ni najmanje oduševljeni. Oni, kao što je poznato otprije, smatraju da Hrvati ni do sada, iako jedan od tri konstitutivna naroda, nisu bili zastupljeni na legitiman način u najvišim predstavničkim tijelima i samom Predsjedništvu, ističući kako su Željka Komšića, kao hrvatskog člana Predsjedništva, ustvari izabrali pripadnici drugog naroda u Federaciji BiH, tj. Bošnjaci…

Ne nasjedati na provokacije

Amerikanci ne kriju da im je cilj postizanje dogovora o izbornim promjenama do kraja ove godine(!), ali jasno je da će se oko toga još puno razgovarati (nije slučajno ni da su početkom sedmice u Zagrebu sastančili Zoran Milanović i Dodik, u Beogradu Aleksandar Vučić i Dragan Čović te u Zagrebu još Andrej Plenković i izaslanik Palmer, nakon čega je hrvatski premijer ponovio kako se preglasavanje Hrvata događa od 2006., što je nazvao anomalijom, založivši se za princip reforme koji bi osigurao da konstitutivni narodi sami biraju svoje predstavnike u najviša tijela vlasti). 

Bošnjaci se čvrste drže američkih prijedloga i stavova jer im, naravno, odgovaraju, dok će stav Republike Srpske o svim pitanjima na razini čitave BiH dugoročno ovisiti o tome koliko će Dodik još opstati na vlasti.

Kako bilo, definitivno se može zaključiti da Amerika nije nezainteresirana za stabilnost ovih prostora kao što je prvi čovjek Republike Srpske možda pomislio u svojim računicama bez krčmara. Zato je na njegov najnoviji plan osnivanja agencije za lijekove i medicinska sredstva Republike Srpske, čime se de facto razvlašćuje postojeća državna agencija i zalazi na opasan teren formiranja parainstitucija (valja pritom naglasiti da je oporba bojkotirala glasovanje na tu temu u Narodnoj skupštini Republike Srpske!), američka ambasada reagirala je oštrim i nedvosmislenim riječima: “Ne postoji ustavni put kojim bi se jedan entitet jednostrano povukao iz državnih institucija. Takve radnje bile bi neustavne i antidejtonske”.

A onda su poručili i sljedeće: “Sjedinjene Države spremne su koristiti sve raspoložive sankcije protiv onih koji podrivaju ili omogućavaju podrivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali one nisu zamjena za odgovornost svih lidera u BiH da odbace destabilizirajuće djelovanje i da, umjesto toga, kroz institucije BiH rade na unaprjeđivanju učinkovitosti”, kako su to prenijeli gotovo svi mediji u BiH.

Ambasador Erik Nelson (Eric) je otvoreno kazao i kako ne treba nasjedati na provokacije Dodika koji, ako niste znali, još od konca 2017. ima zabranu ulaska u SAD. Očekivano, Dodik je, u svojoj igri koju unaprijed možemo nazvati igrom “na sve ali ništa”, uzvratio optužbom da je Amerika “na fonu muslimanskog projekta BiH, lažno se predstavljaju da navodno prave ‘funkcionalnu državu’, a zapravo rade za muslimane i pravljenje njihove muslimanske države”. 

Prijetnje sankcijama nazvao je siledžijskima, a ambasadu SAD-a “epicentrom nestabilnosti u BiH”.

Poruke Ambasade SAD u Sarajevu pogodile metu

Kao da su oni, a ne on, najavili da će, primjerice, pripadnike oružanih snaga BiH potjerati s teritorija Republike Srpske tako što će im blokirati vojarne, a zatim ih “ispratiti u Federaciju BiH”…

Sudeći po tome koliko su ga iživcirale, očito je kako su najnovije poruke iz ambasade u Sarajevu pogodile metu, jednako kao i nedvosmislene izjave posebnog izaslanika State Departmenta za zapadni Balkan Gabriela Eskobara (Escobar), koji je izjavio da “SAD snažno podupire cjelovitost i integritet BiH”, odnosno kako ne postoji “nikakva mogućnost da se Republika Srpska odvoji od BiH”.

Pametnome dosta. Ali, naravno, ne i Dodiku. Koji je upravo Eskobaru prije nekih mjesec dana kazao: “J..e mi se za sankcije! To sam prošao već”…

Ali Dodik se preračunao i ta “igra” bi mogla završiti neslavno po njega, pogotovo kad i Srbija i Rusija u nekom trenutku budu blizu toga da se ograde od “zaigranog” bosanskog “troublemakera”.

Da SAD pod vodstvom Bajdenove administracije ne misli zapadni Balkan prepustiti slučaju ili nečijoj samovolji, svjedoče i najave po kojima bi budući američki ambasador u Beogradu trebao postati Kristofer Hil (Christopher R. Hill).

Ovaj diplomat kojega je za tu funkciju nominirao predsjednik Bajden jako dobro govori srpski jezik i odličan je poznavatelj ovdašnjih regionalnih pitanja, budući da je u devedesetima bio zamjenik Ričarda Holbruka (Richard Holbrook), glavnog američkog pregovarača tijekom mirovnih pregovora u Dejtonu, čime je okončan krvavi rat u Bosni i Hercegovini. 

Upravo je Hil, dakle, bio među onima koji su stavili “točku na i” miloševićevske, agresivne velikosrpske politike u devedesetima i sigurno neće blagonaklono gledati na bilo kakav izdanak takvih težnji u politikama današnjih aktera političkog života na zapadnom Balkanu. Među ostalim, Hill je bio i specijalni američki izaslanik za Kosovo, a na diplomatskoj “težini” mu daje i činjenica da je od 2005. do 2009. godine bio glavni pregovarač sa Sjevernom Korejom…

Mnoštvo “insajdera”

Nema sumnje, Hil je i do sada sigurno nailazio na “osebujne” i prkosne tipove poput Dodika, tako da je teško očekivati da će ga njegova drčnost posebno impresionirati. Važan je to igrač za važnu adresu, jer su odnosi Srbije i Kosova u ovom trenutku i za bližu budućnost ključni za stabilnost regije.

Usto, Srbija je status kandidata za članstvo u EU dobila još 2012., pregovore je otvorila dvije godine kasnije, ali presporo sve to ide (otvorili su tek 18 od 35 poglavlja), što Vučiću, koji istovremeno igra i na kartu partnerstva s Rusijom i Kinom, baš i ne smeta, ali je razlog više za budnost Amerikanaca.

Zna se i ime budućeg ambasadora SAD-a u Sarajevu. I on u svojoj biografiji ima kosovsku te BiH referencu. Naime, Majkl Marfi (Michael Murphy) veteran je službe za vanjske poslove s gotovo tri decenije iskustva, a trenutno obnaša dužnost zamjenika pomoćnika državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja. 

Marfi je na Kosovu proboravio od 2009. do 2012., kao zamjenik čelnika misije u američkoj ambasadi, a tri godine ranije bio je politički savjetnik u sarajevskoj ambasadi. Dakle, još jedan “insajder” koji stanje u regiji neće morati upoznavati “od nule”. Ili barem od 1991. godine.

I Kosovo i BiH, gle slučajnosti, prošao je i aktualni otpravnik poslova američke ambasade u Zagrebu Mark L. Fleming. On je zanat učio u američkim ambasadama na Kosovu, u BiH te Armeniji, baš kao i u Islamabadu i Pakistanu. Bio je i zamjenik, potom i vršitelj dužnosti direktora za Pakistan u Uredu za južnoazijska pitanja. Radio je i kao direktor za pitanja Balkana i Kavkaza pri Vijeću za nacionalnu sigurnost u Vašingtonu…

Ako je svojedobno za stabilnost u široj regiji bilo najvažnije zaustaviti međuetničke sukobe u Sjevernoj Makedoniji, jer se s pravom strahovalo od prelijevanja krvavih sukoba na čitav zapadni Balkan, zaustavljanje “zveckanja oružjem” na sjeveru Kosova i rasta političkih netrpeljivosti u BiH nameće se kao prioritet današnjice u ovom dijelu Europe.

I tu Amerikanci očito ne kane čekati da se ovdašnji lideri sami dogovore, a čini se da nemaju previše povjerenja niti u učinkovitost tijela Europske unije. Uostalom, na vrijeme je sve dok negdje šaljete diplomate. A ne vojnike.

LIDER