Šmit bi trebao da se izvini: Sramotno je porediti Ratka Mladića i Aliju Izetbegovića

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) svojim istupima nerijetko nanosi štetu instituciji koju predstavlja te dodatno otežava ionako zamršene i teške odnose u Bosni i Hercegovini. Posebno je problematična njegova posljednja tvrdnja kojom je u isti kontekst pokušao staviti legalnog predsjednika Republike BiH s dokazanim i presuđenim ratnim monstrumom.

Skandalozan istup

Naime, kritikujući skandalozni kurikulum u RS koji je korištenjem bonskih ovlasti stavio van snage, a u kojem se u školskim udžbenicima ratni zločinci osuđeni za genocid Ratko Mladić i Radovan Karadžić prikazuju kao heroji, Šmit je, glupo, bespotrebno i uvredljivo, povukao paralelu između Alije Izetbegovića i Radovana Karadžića.

– Zaista sam uvjeren da te slike Mladića i Kovačevića… Izvinjavam se, Mladić koji je također imenovan na isti način kao… Ne Kovačević. Ne možemo imati takvu razliku ako vidimo Mladića i Aliju Izetbegovića, neprihvatljiv način. Zašto stavljate slike? Dajte, poklonite ovoj djeci mogućnost da uče i donose vlastite odluke – rekao je Šmit.

Ova izjava je, sasvim očekivano, naišla na brojne osude i negodovanja.

O liku i djelu te rezultatima politike Alije Izetbegovića je svakako potrebno i poželjno razgovarati, no krajnje bezobrazno ju je i, uostalom, faktički netačno, na bilo koji način dovoditi u istu ravan s Mladićem koji će u historiju ući upisan kao jedan od najvećih zločinaca u 20. stoljeću.

No, držimo se činjenica. Alija Izetbegović je prvi, demokratski i legalno izabrani predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve države svijeta, od Njemačke do SAD, iskazuju poštovanje svojim najznačajnijim političkim ličnostima, čak i ako njihovi potezi nisu uvijek bili najispravniji. No, ipak postoji granica do koje se može ići. Možemo kao primjer uzeti njegovu zemlju, Njemačku. Primjerice, Otu fon Bismarku (Otto von Bismarck), ujedinitelju i prvom kancelaru Njemačkog carstva možemo zamjerati recimo, iz današnjeg ugla gledano, politiku stvaranja kolonijalnog njemačkog carstva u Africi i Južnom Pacifiku, no taj grijeh ukupno gledano u historijskom kontekstu nije dovoljno velik da ga njemački narod ne bi slavio kao velikog državnika i u konačnici pozitivnu ličnost koja je postavila temelje njemačkoj državi. Isto se pak ne bi moglo reći i za Adolfa Hitlera, kojeg ćemo pamtiti isključivo kao jednog od najvećih monstruma u historiji iza kojeg su ostali holokaust, 60 miliona žrtava i ideologija zla zbog koje je i sama Njemačka u konačnici završila u ruševinama.

Na jednak način, iza Ratka Mladića, presuđenog ratnog zločinca i vojske kojom je komandovao, ostali su genocid u Srebrenici, monstruozni organizovani, planski i sistemski zločini u Prijedoru, Foči, Višegradu, Vlasenici, Sanskom Mostu, Brčkom, Ključu, itd., zvjersko razaranje Sarajeva i svakodnevno ubijanje i masakriranje njegovih stanovnika koje trajalo gotovo četiri godine, porušene džamije na teritoriji pod kontrolom njegove vojske, itd…

Neporecivi zločini

Svi ti zločini Mladiću su nesumnjivo dokazani, a o njima zorno svjedoče i njegove izjave, od naredbi za granatiranje civilnih objekata u Sarajevu „gađaj Velušiće, tamo nema srpskog življa mnogo“ do najave genocida u Srebrenici nakon zauzimanja ovog gradića „vrijeme je da se nakon bune protiv dahija osvetimo Turcima na ovim prostorima“.

S druge strane, legalna vojska međunarodno priznate države koja je bila pod komandom Alije Izetbegovića nije vršila masovne i sistemske zločine, nije rušila bogomolje drugih konfesija i, što je najvažnije, bila je onaj pokret koji je branio Bosnu i Hercegovinu od agresije i gore opisanih zločinačkih politika.

Stavljati jednakost između te dvije strane je kao izjednačiti Čerčila i Hitlera – historijski netačno, suludo i zlonamjerno. Ako već poseže za argumentima iz prošlosti, ovakvi pokušaji ekvivalencije su deplasirani.

Stoga, najmanje što bi Kristijan Šmit mogao uraditi nakon svoje nesmotrene izjave je da se izvini i poradi na boljem razumijevanju historijskih činjenica i društva u Bosni i Hercegovini.

Oni koji od ovoga mogu izvući najveću korist su upravo oni koji ga optužuju da ciljano radi na nanošenju štete Bošnjacima i njihovom političkom obespravljivanju.