Snimci koji su otkrili istinu o prijedorskim logorima: Gledao sam kako u naručju oca ubijaju sina

Snimci koji su otkrili istinu o prijedorskim logorima: Gledao sam kako u naručju oca ubijaju sina

Za to što je svjetska javnost saznala za zlotvorstva logora u Prijedoru tokom posljednjeg rata zaslužni su novinari Ed Vulliamy, Penny Marshall i Ian Williams. Njihov novinarski čin je stalni podsjetnik na masovno stradanje u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Surovi logori Omarska, Keraterm i Trnopolje su postali stvarnost nedugo nakon što je lokalna vlast odlučila da u Prijedoru više nema mjesta za nesrbe – Bošnjake i Hrvate.

Prije 29 godina su doživjeli isto ono što su Jevreji doživjeli u Drugom svjetskom ratu. Prvo su bili doslovno obilježeni, da bi onda bili protjerani i u logore, a zatim ubijani. Na 31. maj 1992. od njih je zatraženo da na svojim domovima istaknu bijela platna, a da na ruke stave bijele trake kako bi se razlikovali od srpskog stanovništva.

Pretpostavlja se da su u logorima bile desetine hiljada ljudi. Da svijet sazna za zlotvorstva koja su počinjena nad njima zaslužni su novinari Vulliamy, Marshall i Williams. Oni su bili prvi strani novinari koji su posjetili logore Omarska i Trnopolje.

“Vidio sam kad u naručju oca ubijaju njegovog sina”

Između ostaloga, Vulliamy je bio novinar jednog od najutjecajnijih svjetskih listova, britanskog Guardiana. U autorskom tekstu iz 1997. upravo za ovaj list je opisao kako je doživio ono što je zatekao u logoru Omarska, koji je prvi posjetio.

“Vidjeli smo kako iz hangara u dugim kolonama izlaze iscrpljeni logoraši, trepćući zbog izloženosti sunčevoj svjetlosti. Bili su po cijelom vanjskom prostoru, a iznad njih se nalazio stražar naoružan strojnicom. Ušli su u menzu gdje su poput izgladnjelih pasa iz zdjela jeli supu. Oči su im izgledale kao da željno očekuju kazati istinu koja je preopasna da se izgovori u prisustvu stražara. ‘Ne želim lagati, ali ne mogu reći istinu’, rekao je jedan logoraš”, prisjetio se Vulliamy.

Logoraš Omarske bio je i Rezak Hukanović, koji je svjedočio jednom u nizu zlotvorstava u ovom logoru.

“Gledao sam kada su u naručju oca ubijali njegovog sina. Gledao sam kako su pored sina ubijali njegovog oca. Priželjkivao sam da kada dođem u takvu situaciju tada ubiju mene. Moj sin je bio bukvalno dijete, 16 godina. Naravno da nije znao šta je politika”, kazao je Hukanović u dokumentarnom filmu Al Jazeere Balkans “Logor”.

Snimci vrlo uznemirujućeg sadržaja, a koji su nastali tokom posjete stranih novinara, su izazvali veliki pritisak da se logori Omarska i Keraterm zatvore. To se i desilo početkom augusta 1992.

Konačno priznanje za jednog logoraša

Nakon skoro tri decenije od ratnih tortura Mirsad Duratović je prva osoba u Republici Srpskoj koja je dobila status, tj. priznat mu je status logoraša. U obrazloženju za donošenje priznanja je navedeno da je bio bespravno zatrvoren u Trnopolju, Omarskoj i Manjači.

U izjavi za Klix.ba je istakao da je ovo važno institucionalno priznanje za koje očekuje da će podstaći i druge ljude da traže da im se prizna status logoraša.

Tokom posljednjeg rata u Prijedoru je ubijeno 3.176 civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je 102 djece. Upravo je u okolini Prijedora, u Tomašici pronađena najveća masovna grobnica na Balkanu.

U Prijedoru, kao i logorima, još ne postoji spomen-obilježje kojim bi se odala počast hiljadama ubijenih ljudi. Da to tako bude volja je vlasti u Republici Srpskoj.

Za zločine na području Prijedora ukupno je osuđeno 37 osoba na 617 godina zatvora, uz napomenu da je Radovanu Karadžiću izrečena kazna doživotnog zatvora.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE