Socijalno poduzetništvo u BiH: Model zapošljavanja koji država ne prepoznaje

Pronalazak posla jedan je od najvećih problema s kojim se susreću invalidne osobe u BiH. Stoga je iznimno važan model socijalnog poduzetništva koji kao takav u našoj zemlji još uvijek nije adekvatno prepoznat, iako se bilježe pozitivni primjeri iz prakse.

Socijalno poduzetništvo je inovatni model zapošljavanja, jer nezaposlenost nije samo ekonomski, nego i socijalni problem, posebno kod osoba s invaliditetom, koje se nalaze na putu inkluzije, suočene s brojnim preprekama.

Na temeljima ovog poduzetničkog modela u Tuzli je prije osam godina osnovano preduzeće Intrag, koje danas zapošljava 13 osoba s invaliditetom. Svojim vrijednim rukama bave se grafičkim dizajnom, digitalnom i sito štampom, graviranjem na nemetalnim površinama i izradom personaliziranih suvenira. Osiguravajući sebi ekonomsku nezavisnost, uz stečena znanja i umijeća, radnici pokazuju da su kvalitetni članovi bh. društva.

“Uz prepoznavanje kvaliteta, naše usluge danas koriste društveno-odgovorne organizacije poput Sindikata policije MUP-a TK, zatim tuzlanski karate klub, ali i privatne kompanije te grafičke kuće kojima vršimo dodatnu štampu”, kaže za Klix.ba Anes Ćehović, direktor Intraga koji djeluje u sklopu Informativnog centra za osobe s invaliditetom Lotos.

Prema zakonskim procedurama, kompanije u BiH, ali i zemljama okruženja, na svakih 15 zaposlenika dužne su zaposliti jednu osobu s invaliditetom ili državi izdvojiti određena finansijska sredstva u zamjenu za spomenuti angažman.

Prema primjerima iz prakse, što potvrđuju i zvanični izvještaji nadležnih, firme se u najvećoj mjeri odlučuju za ovu drugu opciju, a izdvojeni novac usmjerava se u fondove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

“Nažalost, bh. poslodavci ne razmišljaju da i pripadnici ove kategorije kvalitetno mogu doprinositi razvoju društva. Čudno zvuči, ali cilj je da ne postoji firma poput naše, jer u BiH pričamo i zagovaramo inkluziju, a imamo preduzeće koje zapošljava samo invalidne osobe. To je segregacija i odvajanje, ali nažalost, drugačijeg načina za naš rad trenutno nema”, nastavlja Ćehović.

Vlasnici ovakvih kompanija koje državi plaćaju sve neophodne namete, susreću se s nizom problema, poput nelojalne konkurencije, nemogućnosti većeg širenja, ali i izostanka adekvatnog tretmana u procesu javnih nabavki.

“U Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom jasno je navedeno da sve javne institucije, kroz proces javnih nabavki, 30 posto nabavke moraju dodijeliti putem direktnih ugovora preduzeću koje zapošljava osobe s invaliditetom, ukoliko se ono bavi djelatnošću koja odgovara potrebama nabavke. To bi nama konkretno značilo, jer cjenovno ispunjavamo uslove, a i po kvalitetu se ne razlikujemo od drugih. Ali, nažalost, kod nas se to ne poštuje i tragično je kršenje zakona jer se nalazimo u sistemu javnih nabavki, a na konkursima ne prolazimo”, dodaje Ćehović.

Vrata Intraga, koji izložbeni prostor ima u centru Tuzle, prije dvije godine otvorila su se i za Dženitu Musić, koja je završila Srednju elektrotehničku školu u Tuzli. Nedugo poslije upisala je i fakultet u oblasti informacionih tehnologija, a bez ozbira na znanja i vještine koje posjeduje posao nije mogla pronaći.

“Aplicirala sam u brojnim kompanijama, ali sve se završavalo na razgovorima i obećanjima da će me kontaktirati. To se, naravno, nikada nije desilo, do trenutka dolaska u Intrag, gdje sam dobila priliku za rad. Ovo mi je značajno, prije svega za sticanje iskustva u oblasti grafičkog dizajna, ali i zbog činjenice da je osobi s invaliditetom veoma teško pronaći posao u BiH, gdje se smatra da su takve osobe nesposobne. Ali, to zaista nije tačno”, kaže nam Musić.

Osim Lotosa, s ciljem zaštite i ostvarivanja osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom kroz edukaciju, radno osposobljavanje, javno zagovaranje, zaštitu zdravlja, promjenu svijesti o pripadnicima ove kategorije te uključivanje u sve tokove života, u Tuzli djeluje i Humanitarna organizacija Lotosice.

Svoje kreativne aktivnosti kroz radno-okupacione terapije na kojima izrađuju suvenire, nakit i brojne druge predmete, članice ove organizacije odlučile su pretvoriti u biznis. Proizvode prezentiraju i prodaju u suvenirnici koja se nalazi u centru Tuzle pod nazivom “Naš podstrek”, a jedna od zaposlenica je i Enisa Mukinović-Musić, koju je kao osobu s invaliditetom svega nekoliko trenutaka dijelilo od odlaska u invalidska kolica.

U razgovoru za Klix.ba ova borkinja za svoje bolje sutra navodi da je u protekle tri godine, koliko je zaposlena, doživjela psihičku i fizičku transformaciju.

“To mi je dalo još veći podstrek kako bih napredovala u poslu, ali i privatnom životu. Osjećam se veoma korisnom i više nisam u svakodnevnici koja je neizbježna za osobe s invaliditetom, u kojoj se one ponižavaju i smatraju bezvrijednim članovima društva. Susrećući se s invalidnim osobama, uvidjela sam da među njima ima mnogo kreativnih, kvalitetnih i pametnih osoba, samo im je potrebno dati malo podstreka. Nadam se da će se ovim voditi i ostali vlasnici kompanija u BiH te da će konačno među svojim radnicima naći mjesto i za ovu kategoriju društva”, kaže nam Mukinović-Musić.

Sa svojim specifičnim zdravstvenim stanjem ova Živiničanka se godinama borila, međutim, prilika za odlazak na posao u znatnoj mjeri je ojačala, a snagu koju je dobila dovela je na nivo u kojem je počela pisati i knjigu, kroz koju će prikazati svoju životnu borbu.

“Ideja se rodila upravo na radnom mjestu, a želja mi je da dam motivaciju i ostalim ljudima koji se bore s raznim problemima. Bitno je ne posustati, ostati psihički jak, a zatim i rješavati jedan po jedan problem koji se svima u životu neminovno nameće”, dodaje Mukinović-Musić.

Razvoj socijalnog poduzetništva može biti jedan od načina ublažavanja posljedica nezaposlenosti, naročito teško zapošljivih kategorija stanovništva. Također, evropska agenda je prepoznala socijalno poduzetništvo kao ključni faktor za zapošljavanje i socijalnu inkluziju, međutim, zbog specifičnog uređenja BiH, ambijenti u entitetima i Brčko distriktu nisu isti.

To je vidljivo i kroz informaciju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, iz kojeg su za Klix.ba kazali da su trenutno u Federaciji BiH i Republici Srpskoj na snazi strategije za unapređenje prava i položaja osoba s invaliditetom, dok Brčko distrikt i dalje nema takav strateški dokument.

Također, iz ovog ministarstva nam navode da prate provođenje UN-ove konvencije o pravima osoba s invaliditetom te da s tim u vezi, prema utvrđenim pravilima i dinamici propisanoj od Komiteta za prava osoba s invaliditetom u Ženevi, izrađuju izvještaj, a koji predstavlja odgovore na same članove konvencije i date preporuke.

Prema posljednjem izvještaju, koji obuhvata vremensko razdoblje od 2013. do 2019. godine, evidentno je da u Federaciji BiH poslodavci izbjegavaju zaposliti osobe s invaliditetom, dok se u Republici Srpskoj one ravnopravno uključuju na otvoreno tržište rada, pod općim uslovima posredstvom Zavoda za zapošljavanje, i samostalno, pod uslovima utvrđenim propisima kojima je uređeno posredovanje pri zapošljavanju, bez prilagođavanja radnog mjesta ili poslova i radnog mjesta.

S druge strane, socijalno poduzetništvo prepoznaje i Evropska unija, a podršku Bosni i Hercegovini, između ostalog, pružila je programima zapošljavanja osoba s invaliditetom kroz CBC i EU4Business, Civil society facility program te EIDHR.

“Evropska unija u Bosni i Hercegovini podržava brojne projekte s ciljem realizacije potencijala socijalne ekonomije u pogledu stvaranja radnih mjesta i socijalne inkluzije, a u skladu s politikama EU u oblasti socijalnog poduzetništva. Kreiranje okruženja pogodnog za razvijanje socijalnog poduzetništva i olakšavanje pristupa fondovima takvim preduzećima, uključujući kroz usvajanje politika socijalnog poduzetništva i zakona usklađenih sa EU, vodeći je princip naše podrške u ovoj oblasti”, kažu za Klix.ba iz Delegacije Evropske unije u BiH.

Kako bi pružili usmjerenu pomoć ranjivim kategorijama stanovništva i pospješili njihovu socijalnu uključenost, iz Delegacije Evropske unije u BiH navode da rade direktno s poduzetnicima iz raznih oblasti, poput poljoprivrede i turizma, udruženjima poduzetnika te socijalnim institucijama, privrednim komorama i organizacijama civilnog društva.

“Prekogranični programi EU također doprinose smanjenju razlika u nivou razvoja pograničnih područja te pružaju podršku njihovoj socijalnoj koheziji kreiranjem novih prilika za zaposlenje, uključujući za osobe s invaliditetom”, zaključuju iz Delegacije Evropske unije u BiH.

Model socijalnog poduzetništva invalidnim, ali i svim ostalim osobama iz ranjivih i specifičnih kategorija, pokazuje da soba sa četiri zida nije jedino mjesto gdje moraju biti. Radni angažman im nudi mogućnost ulaska u jedan novi svijet koji otvara bezbroj prilika za lični napredak i ekonomsku neovisnost u današnjem savremenom društvu.