ŠOKANTNA ISPOVIJEST ŽENE KOJA DJECU RAĐA PO NARUDŽBINI: Od tri porođaja sam kupila kuću i dva stana!

Alina Stahorska je jedna od 1.500 Ukrajinki koje su prošle godine rodile djecu po narudžbini za strance.

Ima 32 godine i živi u Harkovu, ima svoja dva sina. Prošlogodišnji porođaj je za nju bio treće uspješno surogat-majčinstvo. Prvi put je tako rodila dijete za jedan irski bračni par kad je imala 21 godinu. Potom je rodila jedno dijete za par iz Njemačke i jedno za par iz Indije.

Za razliku od mnogih žena koje su na isti način rađale djecu, ona je u razgovoru za “Dojče Vele” koji je vodio novinar Mikola Berdnjik prije nekoliko godina otvoreno progovorila o svemu, osim o visini honorara. Ali, prema podacima iz drugih izvora, po trudnoći se plaća 15.000 eura, prenosi “Jutarnji.hr”.

Kako ste postali surogat-majka?

• Prvi put sam bila vrlo mlada. Upravo sam se rastala od svog prvog muža, morala sam da ga ostavim. Ali nisam imala stan za mene i za moje prvo dijete, koje je tada imalo tri i po godine. Najprije smo pola godine živjeli kod moje bake. Za program surogat-majčinstva sam saznala iz jednog oglasa. Otišla sam u kliniku na testiranje, bila sam tamo sa sinom. Čekao me je u hodniku. Ponekad sam ga ostavljala kod bake.

Da li Vam je teško pala odluka da postanete surogat-majka?

• Nisam imala ni najmanju sumnju, jer sam znala zašto to radim. Naravno, bojala sam se. Mislila sam da me neće uzeti jer sam mlada. Ali sve je prošlo dobro i rodila sam prvo dijete, a kasnije i drugo i treće.

Da li su vaši roditelji znali za to?

• Da. Oni žive u Rusiji. Kad su se tamo preselili, ja sam ostala kod bake u Harkovu, gdje sam rođena.

Kako su Vaši roditelji reagovali?

• Dobro. Nije bilo problema. Ništa nisam krila ni pred komšijama ni pred prijateljima ni pred rodbinom. Naravno, ima ih koji su ružno mislili o meni, da prodajem svoje dijete i slično. Ali dosta mojih prijateljica, njih deset ili 15 su se uključile u program prema mojoj preporuci.

Kako ste potrošili novac?

• Nakon prvog surogat-majčinstva platila sam pola trosobnog stana, poslije drugog pola dvosobnog stana. Kasnije sam oba prodala i kupila jednosoban stan, koji sam kasnije prodala. S novcem od trećeg djeteta kupili smo kuću u Harkovu i dva automobila. Toliko novca za to vrijeme ne bih drugačije mogla da zaradim.

Da li Vam je fizički teško palo da budete surogat-majka?

• Prvi put je bilo teško. Imala sam trudničku mučninu, nisam imala gdje da idem, a imala sam trogodišnje dijete. Samo sam sjedila između svoja četiri zida. Drugi i treći put znala sam šta me čeka, pa mi je bilo lakše. Neprijatno je jedino što često mora da se ide u kliniku na ispitivanja i injekcije. Ne bojim se uzimanja krvi, ali se bojim injekcija.

Kakav je bio stav Vašeg muža?

• U braku smo četiri godine. Posljednja trudnoća je bila u tom periodu. Moj muž je bio u početku striktno protiv toga. Rekla sam mu da drugačije ne može. Kao varilac on ima neredovne prihode. Pošto imamo zajedničkog sina, ja ne mogu da radim. Ali stan mora da se plati, a mora nešto i da se jede. Kada sam obavila sve preglede i nisam odustala, pomirio se s tim. Teško mu je padalo što sam nosila tuđe dijete. On bi želio još jednu kćerku, ali ja ne želim više djece. I sa tim se pomirio. Sada ima automobil i dobro mu je.

Jeste li imali slična osjećanja i kod prva dva djeteta kao surogat-majka?

• Prvi put sam bila potpuno ravnodušna. Drugi put sam dojila dijete. Kada su ga uzeli, to mi je teško palo. Često sam mislila na njega. Pola godine kasnije su mi roditelji poslali slike kako dijete sjedi i smije se. To me je dirnulo do suza, radovala sam se što ga vidim. Htjela bih da vidim kako ta djeca rastu, šta će biti u budućnosti.

Znaju li Vaši sinovi za tu djecu?

• Mlađi to još ne razumije, nema ni četiri godine. Stariji zna. On se ne sjeća prve takve trudnoće, ali drugi put je zapamtio roditelje koji su došli u posjetu i donijeli poklone. Zna da sam bila u drugom stanju, a zna i zašto.

Imate li kontakt s roditeljima te djece?

• U prvom slučaju sam majku upoznala tek poslije rođenja djeteta. Ona je iz Irske. Nemamo kontakt. S drugim parom iz Njemačke imam kontakt. Za njih sam 2013. rodila dječaka. Dopisivali smo se elektronski. Prošlog oktobra su poslije sedam godina posjetili Harkov, da bi pokazali dječaku gdje je rođen i da nas upoznaju. Ali njegova majka još se nije usuđivala da mu kaže cijelu istinu i ko sam ja. Predstavili su me kao poznanicu.

Da li ste imali osjećanja kao prema vlastitoj djeci?

• Ne. Bilo mi je jasno da to nije moj sin. Ali kad sam krenula na sastanak zaplakala sam, jer nisam znala kako treba da se ponašam.

Želite li još jednom da budete surogat-majka?

• Da, htjela bih. Ako me usprkos mojim godinama i brojnim porođajima uzmu, spremna sam. Još samo ovaj put – kaže Alina.