Spahić: “Narodi u BiH imaju pet prepona koje ne mogu preskočiti…”

Sve je već napisano, ali malo nas čita, a vjerovatno još manje razumije napisano.

Mustafa Spahić, ugledni profesor u knjizi “Ideali i stvarnost” objavljene 2012. godine u jednom od poglavlja “Kriza i izokrenutost svijeta” skreće pažnju na ono što zanemarujemo, a dešava se pred nama, gdje smo često i sami direktni učesnici istog.

Svijet preživljava i živi krizu svih poznatih i priznatih formi, likova i oblika života. 

Prisutan je strah: “Neutemeljen strah ukoliko je čovjek usamljen, lako prelazi u zatvaranje, u autarhiju do autizma. Iz takvog straha brzo i lako se razvija misao i ideja: pakao to su drugi, opasnost su drugi. U strahu sličnosti prelaze u razlike, razlike u suprotnosti, suprotnosti u isključivosti, isključivosti ukoliko se ne temelje na ustavu i zakona, institucionalno ne rješavaju, prerastaju u sukobe. Tako je na svim planovima života”, piše Spahić u knjizi.

Kada se estetika potpuno otkači od etike ona se uslijed konkurencije sa estetike spušta na reklamu.

U djelu “Poremećenosti svijeta” Amin Maluf ističe “da je svijetom zavladala velika poremećenost i to u više područja istovremeno: intelektualna poremećenost, finansijska poremećenost, klimatska, etička”…

Spahić, s druge strane, naglašava da treba krenuti od čovjeka, danas se ljudi uglavnom ne tuku, nema zdrave svađe sa argumentima. Ljudi jedni druge varaju, pljačkaju, kradu bez riječi i hladnokrvno ubijaju.

Profesorica i pjesnikinja Slavka Anđelić-Vujičić ima zanimljivo zapažanje:

“Vreba nas požuda, taština, dosada, ljubomora, zavist, novac, karijera, gramzivost, besparica, laž, kuća, kola, trač,popustljivost, stotine đavoljih zamki. A ja ne volim sektašenje, bezumlje, prazno srce i um”.

Prije više od hiljadu godina Ebu Hamid El Gazali opisao je sedam bolesti srca i duše, a nažalost do danas je tako, možda čak izraženije nego ikad: Oholost kod ljudi, zluradost (zavidnost, podlost), egoizam, nekontrolisana ljubav prema ovozemljskim stvarima, nekontrolisana ljubav prema tituli, želja sa isticanjem zvanja, narcisoidnost i stavljanje sebe u centar svega “ja najbolji, ja najveći…”.

U okviru poremećenosti svijeta da se primijetiti da se u Bosni i Hercegovini uporno i sistemski urušavaju vrijednosti da se pravne, zakonske i ustavne norme krše, izigravaju, relativiziraju i banaliziraju, da se vrijednosti dobra, slobode i temeljna prava ljudi kao ljudi ugrožavaju i narušavaju.

Slikovito kazano, “narodi u BiH su obavijeni peterostrukim omotačem ili imaju pet prepona koje ne mogu preskočiti”, mišljenja je Spahić.

Umjesto ustavne demokratije i nomokratije bosanski građani i narodi su zakovani i zatočeni u naciokratiju, pratokratiju, etnokratiju, teokratiju i timokratiju. U takvom sistemu smatra Spahić i najveće hulje u ljudskom tijelu pronalaze ugodno i obilno utočište. Nažalost, retorika i poza dominiraju. Cijena koju ljudi za njihovu vlast i ambicije bez pokrića plaćaju, njih uopšte ne interesira.

“Što je u jednoj zemlji manje intelektualaca najmanje je hiljadu puta više robova i sluga, a i glas divljaka ima veću težinu od građana”, pisao je ovo ugledni Spahić 2010. godine u svojoj knjizi “Ideali i stvarnost”, koja je objavljena dvije godine nakon sabranih bilješki, i danas, 12. godina kasnije ove riječi kao da su tek pisane u političkoj stvarnosti koju živimo.

O profesoru

Profesor Mustafa Spahić, je ugledni sociolog i autor dvadesetak knjiga iz oblasti historije islama, islamske kulture i civilizacije, etike i sociologije koji je u montiranom “Sarajevskom procesu” 1983. godine uhapšen i osuđen u grupi od trinaest bošnjačkih intelektualaca na pet godina zatvora.