Srbija gomila oružje, najviše kupuje od Kine

Srbija je u posljednjih pet godina uvezla najviše složenog naoružanja na zapadnom Balkanu, pokazuju podaci Stockholm International Peace Research Institute (SIPRI). Iako su i druge zemlje regiona povećale vojnu potrošnju, razlika u obimu nabavki i dalje je velika.

Prema tim podacima, Srbija je na 37. mjestu u svijetu po uvozu složenih sistema naoružanja, ispred nekih članica EU iz regiona poput Hrvatske i Bugarske. Istraživačica SIPRI-ja Katarina Đokić navodi da je u Srbiji već duže vrijeme prisutan trend povećanja ulaganja u odbranu, piše Deutsche Welle.

“U posljednjoj deceniji postoji pritisak da se obnovi naoružanje naslijeđeno iz JNA, a političko rukovodstvo u tome vidi i političku i simboličku vrijednost. Tenzije s Kosovom vjerovatno dodatno podstiču stav da jači vojni arsenal može biti prednost u međunarodnim pregovorima”, kaže Đokić.

Srbija ima i najveći budžet za odbranu u regionu. U periodu od 2020. do 2024. realna vrijednost vojnog budžeta bila je oko šest puta veća od budžeta Albanije, koja je druga po potrošnji na zapadnom Balkanu. Predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je najavio da bi zemlja u narednih godinu i po mogla udvostručiti vojne kapacitete.

Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da ovaj trend traje još od 2016. godine, kada je vlast prepoznala politički i ekonomski značaj nabavki oružja.

“Kupovina naoružanja često ima političku pozadinu. Ponekad se čini da je važnije od koga se kupuje nego šta se kupuje. Ako je, recimo, Vučić posjetio Peking, može se očekivati da nakon toga počnu pregovori o nabavci opreme iz Kine”, kaže Radić.

Prema SIPRI-ju, Srbija je u posljednjih pet godina uvezla sisteme naoružanja iz 13 zemalja. Najveći dobavljač bila je Kina, uglavnom zbog sistema protivzračne odbrane srednjeg dometa, dok su najveće donacije stigle iz Rusije i Bjelorusije. Međutim, ako se realizuju već potpisani ugovori, Francuska i Izrael mogli bi postati glavni dobavljači.

Ostale zemlje zapadnog Balkana imaju znatno manji obim uvoza naoružanja. Albanija je druga u regionu, ali tek na 103. mjestu u svijetu. Kosovo je na 118., Sjeverna Makedonija na 138., Bosna i Hercegovina na 144., a Crna Gora na 152. mjestu među 166 država koje uvoze složeno naoružanje.

Prema riječima Đokić, države regiona koje su članice NATO-a povećale su izdvajanja za odbranu nakon pritisaka iz vremena administracije Donalda Trumpa, a dodatni rast ulaganja primjetan je nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Ipak, ona naglašava da je ukupna količina naoružanja u regionu i dalje relativno mala u globalnim okvirima.

Nagli rast u procentima često izgleda dramatično, ali u kombinaciji s oštrom političkom retorikom i senzacionalističkim izvještavanjem stvara osjećaj nesigurnosti među susjedima i služi kao opravdanje za nova ulaganja u vojsku.

I Đokić i Radić smatraju da sporazumi o vojnoj saradnji u regionu, poput onih između Srbije i Mađarske ili Hrvatske, Albanije i Kosova, ne predstavljaju prave vojne saveze. Uglavnom se odnose na obuku, zajedničke vježbe i koordinaciju aktivnosti koje se već odvijaju u okviru NATO-a, koji i dalje ostaje ključni faktor sigurnosti u regionu.

Povećano naoružavanje na Zapadnom Balkanu uglavnom je povezano sa širim globalnim sigurnosnim promjenama, posebno ratom u Ukrajini, ali i svježe nastalim sukobima na Bliskom istoku.

Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine natjerala je mnoge evropske države da povećaju vojnu potrošnju. Države ponovo počinju razmišljati o klasičnoj vojnoj odbrani, a ne samo o mirovnim misijama. Taj trend se osjetio i na Balkanu.

A ratovi na Bliskom istoku često su test za nove sisteme naoružanja, posebno dronove, protuzračnu odbranu i raketne sisteme.